Cerovac komentira

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

21.10.2008., utorak

Bitno u politici

Živan Bezić: Crkva i politika

Eto što je bitno u svakoj politici i za svaku zajednicu. S time se kršćanstvo potpuno slaže. Ono je čvrsto utemeljeno u rimskom pravnom načelu: »Salus populi suprema lex« (spas ili dobro naroda je vrhovni zakon). Dakle, samo dobra i plemenita zadaća u politici je vrhovni zakon.

No Crkva tome dodaje još jedan bitni uvjet čestite politike - dobra i plemenita sredstva političkog djelovanja. Inače bi se bez njih mogla zloupotrijebiti svaka pa i dobronamjema politika. Naglasujemo, i za Filozofa i za Crkvu bitni je uvjet političkoga djelovanja dobra nakana, usmjerena pojedinačnom i zajedničkom dobru. Dobro
je konačna svrha ne samo morala nego i svakog ljudskog djela, pa tako i politike. U politici je Dobro ne samo predmet kojim se bavi, nego i njezina jedina svrha. To je Dobro mira, reda, sloge i blagostanja svih. Dobro u svakom pogledu: u privatnom i javnom životu, u nacionalnoj i socijalnoj zajednici, na duhovnom i materijalnom području. Dobro u svemu, posvema i svagda!

Naravno, u politici dolazi na prvo mjesto opće dobro. Ako je u definiciji politike »genus proximum« samo dobro, njezina je »differentia specifica« opće dobro (bonum commune, commonweal, Gemeindewohl, le bien commun). U politici se uvijek radi o zajedničkom i općem dobru, pred kojim moraju otpasti privatni interesi. Geslo slavne Dubrovačke Republike, koje ju je izdiglo do goleme političke moći i blagostanja, glasilo je: »Privatorum obliti, publica curate!« Na takvoj se politici temeljila sva veličina malog Dubrovnika.
Nažalost, kako se sve dade izobličiti, i u politiku su se uvukli neki krivi ciljevi, koji su je onda moralno deformirali.

Među takvim zabludama najčešće su:

a)zlo proglasiti dobrom, interes pretpostaviti etici (utilitarizam, pragmatizam, iskorištavanje moći, tiranija);

b)osobno ili privatno dobro izdići iznad općega (egoizam, karijerizam, tajkunstvo, izrabljivanje);

c) zastupati dobro samo jedne zajednice na štetu ostalih (šovinizam, lokalizam, regionalizam, partizanstvo);
d)pogrešno shvaćeno opće dobro (komunizam, kolektivizam, ekstremni socijalizam).

Ne smijemo zaboraviti ni to da osim privatnog egoizma postoji i onaj kolektivni, koji je
redovito gori od privatnoga, jer se prikriva tobožnjim interesima zajednice. Ako je osobni egoizam smatran grijehom, kolektivni dobiva aureolu »viših« interesa, pa onda postaje i »sacro egoismo«. Njegovi su politički oblici: nacionalizam, hegemonizam, vojna agresija, imperijalizam, kolonijalizam, protekcionizam i sl. Na općoj se razini redovito javlja izopačeno politikanstvo, kad je ono samo sebi svrhom i povodom građanskog razdora, a na osobnoj se očituje kao strančarstvo, vlastohleplje, častoljublje i pokvarenost. Poznata je izreka lorda Actona da »svaka vlast kvari, a apsolutna kvari apsolutno«. A Brijant, jedan od antiknih sedam mudraca, dao nam je koristan savjet: »Želiš li uistinu upoznati čovjeka, daj mu vlast.«

Drugi bitni uvjet poštene politike jesu plemenita i dobra sredstva koj ima se služimo u političke svrhe. Nije dovoljno da u svom političkom djelovanju imamo pred očima samo dobre nakane, do tih nas nakana moraju također voditi samo dobra sredstva i ispravne metode. U protivnom i najbolje nakane mogu postati samo izlika za biranje loših pomagala. Poznato je drevno moralno načelo: »Bonum ex integra causa, malum ex quocumque deffectu.«(4) Stoga uvijek i u svemu - pa i li politici - plemenitim ciljevima pripadaju i plemenita sredstva.

Velika je zabluda smatrati da dobra svrha može opravdati loša sredstva za njezin ostvaraj. Po toj bi logici bilo dopušteno učiniti svaki zločin pod izlikom dobre nakane. Macchiavelli je zastupao upravo takav izopačeni moral u svome Vladaru (Il Principe). Nažalost, provodili su ga vrlo često ne samo vladari nego i mnogi političari, pa i oni među kršćanima (Richelieu). Engleskom državniku Gladstoneu služi na čast da je barem verbalno osudio makjavelizam rekavši: »Ono što je moralno krivo ne može nikada biti politički ispravno.« »Honesty is the best policy!«

Prenosimo: Obnovljeni život
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #