Cerovac komentira

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

25.09.2008., četvrtak

Umiru velikani 1971.god. – Jozo Ivičević, Tomislav Ladan, Vice Vukov…


Početkom ljeta umro je glavni tajnik Matice hrvatske iz 1971.god. profesor Jozo Ivičević. Nedavno je umro i član upravnog odbora Matice hrvatske iz istog razdoblja akademik Tomislav Ladan. Želio sam pisati i o jednom i o drugom ali sam nekako oklijevao. Današnja vijest da je umro i Vice Vukov , također član upravnog odbora MH iz 1971.god. upravo me je prisilila, već zbog tragičnih okolnosti smrti, da kažem koju riječ o ovoj trojki različitih ljudi koji su dobar dio tereta 1971.god. nosili na svojim leđima.

Jozo Ivičević je bio moj šef. Uz to što je bio glavnim tajnikom Matice hrvatske(i asistent na Pravnom fakultetu), bio je i odgovorni urednik „Hrvatskog tjednika“ i zadužen za unutrašnju politiku. Ta rubrika imala je svega dva stalna novinara: Brunu Bušića i mene.

Daleko od toga da bih sada htio krivotvoriti povijest i prikazivati se kao veliki osobni prijatelj Joze Ivičevića. Ali slobodno mogu reći da smo, tih nekoliko mjeseci koliko smo zajedno radili, sjajno surađivali. Nikad više nisam u životu imao tako dobrog šefa.

Jozo Ivičević je bio miran, povučen i pomalo oklijevalo. Koji puta bi stvar i previše zakomplicirao. Bio je vrlo pedantan i pazio je na svaku riječ koja je trebala biti objavljena u HT-u. Za nas mlađe imao je puno razumijevanja i ne jednom sam nosio moje tekstove u njegov stan kako bi ih on, u zadnji čas, još jednom pregledao i odobrio. Njegov pronicljivi i analitički mozak u velike je bio zaslužan za mnoge političke odluke koje je donašala Matica hrvatska a provodio Hrvatski tjednik.

Uz sve to s Jozom Ivičevićem se moglo šaliti, smijati i dobro zabaviti. No posao je ipak bio i ostao na prvom mjestu.

Svoj angažman u Hrvatskom tjedniku Jozo Ivičević je skupo platio visokom robijom.

1990.god. ponovo sam ga susreo. I od tada smo zadržali gotovo prijateljske iako ne i prisne odnose. Jozo je u to vrijeme bio obuzet obnovom Matice hrvatske i kad mu je to uspjelo uglavnom se povukao (a nije mu ležalo guranje u prvi plan) i bavio se publicističkim radom. Nekoliko posljednjih godina najavljivao mi je izlazak njegove knjige u nakladi Matice hrvatske, ali koliko je meni poznato, knjiga do dana današnjeg nije izašla.

Bio je drag i dobar čovjek. Intelektualac vrhunskog obrazovanja. Otišao je s ovog svijeta onako kako je i živio: tiho!

Početkom davne 1971.god. radio sam u Nakladnom zavodu Matice hrvatske a u samoj Matici hrvatskoj bio sam tajnik Komisije za odnose s Hrvatima u svijetu. Nakon atentata na jugoslavenskog ambasadora Rolovića u Stockholmu neka dobra duša poslala mi je iz Švedske izreske iz švedskih novina ali bez prijevoda. I dok sam ja prilično zbunjeno gledao u te izreske ne znajući što da s njima počnem, naišao je netko od starijih koji mi je odmah rekao: pa Ladan ti zna švedski. Do Tomislava Ladana nije bilo daleko. Radili smo u stvari u istoj zgradi, današnjoj zgradi Matice hrvatske, dok je onda, još 1971.god. veći dio zgrade pripadao Leksikografskom zavodu u kojem je Tomislav Ladan već tada radio. I tako smo se upoznali. Prijevode sam dobio vrlo brzo a s Tomislavom Ladanom sam ostao u dobrim odnosima.

Moglo bi se reći da je bio polihistor. O svemu je znao ne ponešto, nego puno i iscrpno. Bio je živa enciklopedija. Uz to je bio miran i vrlo srdačan u osobnom kontaktu. Već onda je uživao veliki ugled i poštovanje. Uz sve to bio je i šaljivđija koji se znao blago našaliti sa starijim članovima Upravnog odbora Matice hrvatske. O tome mi doduše nije pričao on, nego Šime Đodan, isto jedan od danas pokojnih velikana Matice hrvatske iz 1971.god.

Jednom smo se, mislim 1985.god. susreli u Njemačkoj na nekom skupu. Kao da smo se dogovorili, niti jedan od nas nije ni trepnuo okom niti pokazao da se poznajemo. Moj položaj političkog emigranta, mogao ga je u ono doba ozbiljno ugroziti. Za vrijeme jedne stanke krenuo sam u šetnju u obližnji park. Koju minutu kasnije došao je i on i tu smo se mogli srdačno pozdraviti i izmijeniti informacije. Kao ravnatelja Leksikografskog zavoda susreo sam ga nekoliko puta, manje-više slučajno. Uvijek je bio jednako srdačan i susretljiv.

S njim je otišao na drugi svijet jedan od najpametnijih ljudi koje sam imao čast upoznati u životu.


Danas me je pak potresla vijest o smrti Vice Vukova. Jedva da sam ga poznavao. Ali smo se znali sretati u Matici hrvatskoj, a bio je član i Savjeta Hrvatskog tjednika. Vice Vukov je u Hrvatskom proljeću bio daleko više od „estradnog pjevača“ kako ga danas nazivaju neki mediji. Svojim nastupima pod hrvatskom trobojnicom, izborom pjesama koje je pjevao, svojim otporom srpskim pjevačima koji su u Hrvatskoj uz pomoć ondašnjih vlasti nalazili svoj Eldorado, bio je Vice Vukov za mnoge Hrvate pa tako i za mene mnogo više. Bio je jedan od simbola hrvatskih stremljenja za vlastitom državom.

Legendaran je njegov rat iz tog razdoblja sa srpskim pjevačem Đorđem Marjanovićem, legendaran je njegov nastup u Krapini 1971.god. kad je Titu i družini zapjevao upravo pjesmu „Dobro mi došel prijatelj“. Takav je bio Vice Vukov. Imao je odličan glas i znao ga je iskoristiti. Imao je smisla za javne i efektne nastupe i znao ih je iskoristiti. I za svoje ali i za opće dobro.

Svoje nastupe u Hrvatskom proljeću skupo je platio. Prvo izgnanstvom a onda onemogućavanjem nastupanja. Ne želim suditi o njegovom političkom djelovanju nakon 1990.god. Želim vjerovati da je postupio najbolje što je u datoj situaciji bilo moguće.

I onda tragičan pad u hrvatskom Saboru. Godine kome. Sad ga je smrt oslobodila i može se pridružiti zborovima anđela, jer imao je doista anđeoski glas.


Sva trojica su uvelike obilježila moju mladost. Svaki na svoj način. Hvala im na tome.




- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #