Cerovac komentira

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

04.09.2008., četvrtak

40 godina sretnog braka - to nije malo !!

4. rujna 1968.god. vjenčali smo se moja, najbolja supruga na svijetu i okolici, Nada i ja. Dakle, živimo u sretnom, presretnom braku ravnih 40 godina. Može se nekom činiti da to nije nešto posebno. No meni, koji sad znadem koliko truda i volje oboje bračnih drugova moraju uložiti u trajni uspjeh braka, meni je jasno da smo proživjeli prekrasne godine, da je bilo uspona i padova, da je bilo kriza (koje smo zajedničkim trudom znali prebroditi) i da je naš brak okrunjen rođenjem naših sinova Benjamina i Domagoja.

Kad smo se vjenčali (u Šuici, selu pokraj Duvna) bili smo vrlo mladi. Nada je upravo bila maturirala i imala je tek 18 godina. Ja sam pak bio na trećoj godini studija i imao sam 22 godine. Oboje smo bili ne samo vrlo mladi, nego i vrlo zaljubljeni. Tko je onda mogao i pomisliti kakav nas buran život očekuje i kojim će sve iskušenjima biti naš brak izložen.

Pri tome je, kako to poslovica kaže, moja Nada držala tri ćoška u kući (a ima onih koji nas dobro poznaju pa bi rekli: i sva četiri). I svaki puta sam požalio kad ju nisam poslušao jer je gotovo uvijek bila u pravu. I glede odnosa prema obitelji (njenoj i mojoj), prijateljima i poznanicima, ali i u odgoju naših sinova u čemu je moja draga pokazala upravo nevjerojatan instinkt u odabiru načina i smjera odgoja.

Naš odnos, odnos bračnih supružnika također se tijekom godina mijenjao. Na bolje. Nije ništa novo: od početka našeg braka savršeno se razumijemo, usvojili smo princip da sve krize i nesporazume odmah rješavamo, nismo nikad prekidali komunikaciju pa uvrijeđeno šutjeli. Ukratko bili smo sretni. Pa i onda kad su nas drugi, kojima je ta naša sreća bila trn u oku, pokušavali razdvojiti lažima i podvalama. Nisu uspjeli.


Ja sam zahvalan mojoj Nadi na proteklih 40 godina (kad bi uzeli u obzir da smo četiri godine "hodali" onda bi to bilo i 44 godine), na sreći koju mi je svakodnevno pružala, na ljepoti zajedničkog života, na sinovima koje mi je rodila i na mnogo toga što se i ne može spomenuti i nabrojati.

Sad kad smo već došli u ozbiljne godine, jedina moja želja jest da nas oboje zdravlje posluži što dulje i da predvečerje života provedemo što više zajedno. Onako kako smo to mi navikli. I dakako da od vremena do vremena budemo zajedno s našim sinovima i njihovim obiteljima.

To je ujedno i čestitka mojoj najboljoj supruzi na svijetu i okolici.


- 07:00 - Komentari (33) - Isprintaj - #