Hum je u povijesnim vrelima spomenut 24 godine prije Bosne.
Prvi humski knez Mihovil spomenut je 225 godina prije prvog
bosanskog vladara bana Borića. Srednjovjekovni Hum
(Hercegovina) kao država (politički entitet) postoji 557 godina
(od 925. do 1482.), a Bosna 514 godina (od 949. do 1463.).
Srednjovjekovni Hum (Hercegovina) je bio (bila) pod nekim
oblikom bosanske vlasti između 42 i 92 godine. Hercegovina
se branila od Turaka još dvadesetak godina nakon pada
Bosne. Osmanski osvajači naravno nisu marili za posebnost
Hercegovine, ali nisu je imali razloga niti negirati, pa su joj
sačuvali i afirmirali ime. U razdoblju njihove vlasti egzistirala
su oba imena Hercegovina i Bosna, ravnopravno do 1580. i
od 1833. do 1850. U ostalom razdoblju osmanlijske vlasti
Hercegovina je bila sandžak unutar Bosanskog pašaluka.
Austro-Ugarska je unijela u BiH nešto europskog duha.
Prepoznala je i priznala oba politička subjektiviteta
Hercegovinu i Bosnu, ali osmislila je i projekt državne bošnjačke
nacije, kojem bi da je potrajao zasigurno zasmetala
Hercegovina. Upravo je Austro-Ugarska povezala obje zemlje
u jedinstvenu upravnu cjelinu Bosnu i Hercegovinu. Kraljevina
Jugoslavija zbog svoje hegemonističke, unitarističke politike,
sve do pred sami kraj nije dopuštala nikakvo izražavanje
nacionalnih niti povijesnih tradicija ili posebnosti. NDH je
uvela stare predosmanlijske povijesne nazive, ali i ona je priječila
afirmaciju bosanskog ili hercegovačkog identiteta.
Komunistička partija Jugoslavije oživjela je austrougarski
model Bosne i Hercegovine kao jugoslavensku federalnu
jedinicu, uz uvažavanje posebnosti Hercegovine. Za komuniste
je BiH bila trenutna potreba-datost, a ne povijesna zemlja.
Hercegovina je u Jugoslaviji neformalno podijeljena na srpski
dio, koji je dobio sve privilegije pobjednika iz rata, muslimanski
koji je dijelio pobjedničku slavu sa Srbima, i hrvatski,
koji je poražen trpio osvetničke udarce i ostao obezglavljen i
marginaliziran. U tom vremenu Hrvati iz Hercegovine
označeni su nacionalistima i ekstremistima. Njihova takva
karakteristika pojačana je u vremenu raspada Jugoslavije iz
projugoslavenskih i srbijanskih, političkih, obavještajnih i
pseudoznanstvenih centara. Propašću komunističkog sustava,
u Bosni i Hercegovini nastupilo je različito 74 raspoloženje.
Srpska elita bila je uplašena mogućnošću raspada Jugoslavije
i gubitka dominacije. Hrvati su bili oduševljeni mogućnošću
sudjelovanja u političkom životu i slobodom koja im se činila
izvjesnom, a muslimanska je elita bila rastrzana između
dovršetka nacionalnog konstituiranja i etabliranja unutar
Jugoslavije i mogućnosti izgradnje svoje nacionalne države.
Sudjelovanje Hrvata podrijetlom iz Hercegovine u stvaranju i
političkom životu Republike Hrvatske dodatno je među njihovim
političkim protivnicima, a i u većem dijelu hrvatske
javnosti učvrstilo sliku o njima kao desničarima i nacionalistima.
Takva slika naglašavana je tijekom izbornih procesa.
Demokratske promjene u Bosni i Hercegovini otvorile su
neriješena pitanja iz prošlosti. Najteže je bilo nacionalno pitanje,
koje je najviše i opterećivalo tu jugoslavensku republiku.
Ono je bilo potisnuto interesima imperija koji su vladali tim
područjem. Osmanlijski feudalni sustav ukinut je tek 1912., a
i tada je oko 86 % stanovništva živjelo od poljoprivrede.
Modernizacijski procesi koje je pokrenula austrougarska vlast
odvijali su se različitim tempom unutar triju konfesijskih i narodnosnih
skupina. Hrvati i Srbi, pripadnici katoličke i
pravoslavne vjere tijekom devetnaestog i početkom dvadesetog
stoljeća završili su proces nacionalnog konstituiranja pod
utjecajem dvaju jakih kulturnih i političkih središta Zagreba i
Beograda. Proces nacionalnog konstituiranja islamiziranog
stanovništva BiH ozbiljnije je započeo tek šezdesetih godina
dvadesetog stoljeća, u vrijeme vlasti KPJ, kada su postali
Muslimani u nacionalnom smislu. Proces je nastavljen
tijekom devedesetih, kada su prisvojili bošnjačko i bosansko
ime.
Dio bošnjačke političke elite nastoji taj proces dovršiti
stvaranjem svoje nacionalne države, odnosno pretvaranjem
Bosne i Hercegovine u bošnjačko-bosansku državu. Smeta im
ustavna odredba o konstitutivnosti Hrvata i Srba. Zato je
unutar bošnjačkog nacionalističkog diskursa oživljena ideja o
bosanskoj naciji, koja bi trebala poništiti postojeća ustavna
rješenja. Druga smetnja bošnjačko-bosanskim nacionalistima
jest dvočlano ime države Bosne i Hercegovine, koje im
onemogućava potpuno poistovjećenje s njom i preuzimanje
uloge državnog – bosanskog naroda, u svojoj zemlji – Bosni.
Radi toga pokušavaju izbrisati Hercegovinu iz ustava i
pamćenja. Reakcije na ovakve političke koncepte različite su
– od uvjerljivih znanstvenih pobijanja «svebosanske mitologije
» do ideje o Republici Hercegovini.
Bilješke
1. «Predsjedniče šaljite nam faks!», Oslobođenje (Sarajevo), 9. 10. 2005., 3.
2. U dnevnom listu Oslobođenje objavljeno je 18. 2. 2005. pismo grupe čitatelja
naslovljeno «Zaboravljena Hercegovina», u kojem oni izražavaju nezadovoljstvo
time što je izostavljena Hercegovina iz imena države, nazivajući to
drskim, nedopustivim i neshvatljivim ponašanjem. Pismo nije imalo većeg
odjeka, jer je i u Oslobođenju navedena praksa nastavljena.
3. Ferdo ŠIŠIĆ, Priručnik izvora hrvatske historije, Kr. Hrv-slav-dalm. zemaljska
vlada, Zagreb, 1914., 213-217. Bilo je to prije punih 1080 godina.
4. Konstantin PORFIROGENET, O upravljanju carstvom, AGM, Zagreb, 1994.,
67-95.
5. ISTI, 92-93. O humskim gradovima više vidjeti: Marko VEGO, Povijest Humske
zemlje (Hercegovine), Samobor, 1937., 40-52.
6. Dominik MANDIĆ, «Neispravne tvrdnje K. Porfirogeneta o povijesti južnih
Slavena», Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Hrvatski povijesni institut,
Rim, 1963., 226-254. Nurija Agić objavio je u Oslobođenju članak u kojem
osporava vjerodostojnost Porfirogenetova teksta, te njegovo «umanjenje
značaja Bosne» objašnjava «krstaškom i antibosanskom okolicom». Vidjeti:
«Veži konja gdje ti aga kaže», Oslobođenje (Pogled), 22. 10. 2005., 38.
7. Ljetopis Popa Dukljanina, Matica hrvatska, Zagreb, 1950., 75. Više vidjeti:
Pavao ANĐELIĆ, Marijan SIVRIĆ, Tomislav ANĐELIĆ, Srednjovjekovne
Humske župe, ZIRAL, Mostar, 1999.
8. Mladen ANČIĆ, «Humsko kneštvo», Na rubu zapada, Hrvatski institut za povijest,
Zagreb, 2001., 151-161.
9. Nada KLAIĆ, Srednjovjekovna Bosna, Eminex, Zagreb, 1994., 50-69.
10. Bonicije RUPČIĆ (potpisano pseudonimom Rudolf Bonić), Porfirogenetovo
Zahumlje i Dukljaninova Chelmania, Radovi Hrvatskoga Povijesnoga Instituta
u Rimu, sv. III-IV., Rim, 1971., 23-59. Usporediti: Veljan TRPKOVIĆ, Humska
zemlja, Zbornik Filozofskog fakulteta, knjiga VIII.-1., Beograd, 1964.
11. M. ANČIĆ, 2001., 159-163.
12. ISTI, 160-161.
13. Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., HKD
Napredak, Sarajevo, 1991., 334-346.
14. Mladen ANČIĆ, Putanja klatna, Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV
stoljeću, Zavod za povijesne znanosti HAZU, ZIRAL, Zadar-Mostar, 1997.,
210-212. Usporediti: Sima ĆIRKOVIĆ, Istorija srednjovekovne bosanske
države, Srpska književna zadruga, Beograd, 1964., 169-174.
15. Marko VEGO, Postanak srednjovjekovne bosanske države, Svjetlost,
Sarajevo, 1982., 42-50.
16. Sima ĆIRKOVIĆ, Istorija srednjovekovne bosanske države, Srpska književna
zadruga, Beograd, 1964., 223.
17. Sima M. ĆIRKOVIĆ, Herceg Stefan Vukčić-Kosača i njegovo doba, SANU,
Beograd, 1964., 105-121.
18. Utvrda Čačvina nalazi se 8 kilometara sjeveroistočno od Trilja.
19. Sima M. ĆIRKOVIĆ, 238-239. Slično je izjavio i firentinski vladar Lorenco
Medici, da bi njegov narod radije bio pod vlašću 76 Turaka, nego susjedne
Napuljske Kraljevine, ili neke druge talijanske države. To naravno, kao i u
slučaju Hercega Stipana, ne mora biti istina, ali pokazuje odnose i rivalitet koji
je vladao među susjednim srednjovjekovnim državama. Vidjeti: Veljan
ATANASOVSKI, Pad Hercegovine, Narodna knjiga, Istorijski institut u
Beogradu, Beograd, 1979., 129.
20. Bartul POPARIĆ, Hercezi svetoga Save, Split, 1895., 71-78.
21. Veljan ATANASOVSKI, Pad Hercegovine, Narodna knjiga, Historijski institut u
Beogradu, Beograd, 1979., 136. Napomena: Veljan Atanasovski prije se zvao
Veljan Trpković i već je citiran.
22. Vladimir ĆOROVIĆ, Historija Bosne, Srpska kraljevska akademija, Beograd,
1940., 604-606. Pri tome naravno ne uzimajući u obzir pokušaje obnavljanja
Bosanskog Kraljevstva od Turaka, koji su 1465. postavili Matiju Kotromanića
za tobožnjeg kralja Bosne.
23. Sima M. ĆIRKOVIĆ, Herceg Stefan Vukčić-Kosača i njegovo doba, SANU,
Beograd, 1964., 267.
24. Bazilije PANDŽIĆ, «Katarina Vukčić Kosača (1424-1478.)», Povijesnoteološki
simpozij u povodu 500. obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine,
Franjevačka teologija, Sarajevo, 1979., 15-25.
25. ISTI, 154-165.
26. V. ATANASOVSKI, 1979., 146-147.
27. ISTI, 166-187. Na stranici 186. izrađena je shema rodoslovlja Kosača, koji su
živjeli pod venecijanskom vlašću.
28. V. ATANASOVSKI, 1979., 189-219.
29. Hazim ŠABANOVIĆ, Bosanski pašaluk, Svjetlost, Sarajevo, 1982., 38-47.
30. Hamdija KAPIDŽIĆ, Ali-paša Rizvanbegović i njegovo doba, ANU BiH,
Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2001., 62-63.
31. ISTI, 65.
32. Safvet beg BAŠAGIĆ-REDŽEPAŠIĆ, Kratka uputa u prošlost Bosne i
Hercegovine, Vlastita naklada, Sarajevo, 1900., 3.
33. Anđelko BARUN, Svjedoci i učitelji - Povijest franjevaca Bosne Srebrene,
Svjetlo riječi, Sarajevo-Zagreb, 2003., 521.
34. A. BARUN, 2003., 96-155.
35. M. ANČIĆ, 2001., 173.
36. Kanuni i kanun-name za Bosanski, Hercegovački, Zvornički, Kliški, Crnogorski
i Skadarski sandžak, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1957., 26-58.
37. Dominik MANDIĆ, Etnička povijest Bosne i Hercegovine, ZIRAL, Toronto-
Zurich-Roma-Chicago, 1982., 197-212.
38. A. BARUN, 2003., 127-138.
39. ISTI, 192.
40. Bazilije S: PANDŽIĆ, Hercegovački franjevci: sedam stoljeća s narodom,
ZIRAL, Mostar-Zagreb, 2001., 34-62. Usporediti: A: BARUN, 2003., 204-207.
41. Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina, Orijentalni institut u
Sarajevu, Sarajevo, 1985.,89-95.
42. Evlija ČELEBI, Putopis odlomci o jugoslovenskim zemljama, Veselin Masleša,
Sarajevo, 1973., 468-476.
43. Salim ĆERIĆ, Muslimani srpskohrvatskog jezika, Svjetlost, Sarajevo, 1968.,
99-103. 77Ivo Lučić: Ima li Hercegovine?
44. Ivica PULJIĆ, Hrvati katolici donje Hercegovine i Istočna kriza-Hercegovački
ustanak 1875-1878., Državni arhiv Dubrovnik, Zaklada Ruđer Bošković-Donja
Hercegovina Neum, Dubrovnik Neum, 2004., 197-241. Usporediti: Martin
GJURGJEVIĆ, Memoari sa Balkana (1858-1878.), Sarajevo, 1997. 73-93.
Kosta GRUJIĆ, Dnevnik iz Hercegovačkog ustanka 6. VIII. – 16. X. 1875.,
Vojni muzej JNA, Beograd, 1956.
45. Milorad EKMEČIĆ, Ustanak u Bosni 1875-1878., Službeni list SFRJ
Balkanološki institut SANU, Beograd, 1996., 92-111.
46. Mihovil MANDIĆ, Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1878., Matica
hrvatska, Zagreb, 1910. 33-40. Usporediti: Naučni skup Otpor austrougarskoj
okupaciji 1878. godine u Bosni i Hercegovini, ANU BiH, Sarajevo, 1979.
47. Milorad EKMEČIĆ, «Ustanak u Hercegovini 1882. i istorijske pouke», Naučni
skup 100 godina ustanka u Hercegovini 1882. godine, ANU BiH, Sarajevo,
1983., 9-20. Usporediti: Hamdija KAPIDŽIĆ, Hercegovački ustanak 1882.
godine, Veselin Masleša, Sarajevo, 1973., 163-165.
48. Bosanski ustav, fototip izdanja iz 1910., Muslimanski glas, Sarajevo, 1991.,
61-62.
49. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906., C. i KR. Zajedničko ministarstvo
financija., Zagreb, 1906., 46-51.
50. Luka ĐAKOVIĆ, Političke organizacije bosansko hercegovačkih katolika
Hrvata, Globus, Zagreb, 1985., 151-166.
51. Dragoslav LJUBIBRATIĆ, Mlada Bosna i sarajevski atentat, Muzej grada
Sarajeva, Sarajevo, 1964., 33-56.
52. Srećko M. DŽAJA, Politička realnost jugoslavenstva (1918-1991.), Svjetlo
riječi, Sarajevo-Zagreb, 2004., 352-355.
53. Hrvoje MATKOVIĆ, Povijest Nezavisne Države Hrvatske, PIP, Zagreb, 2002.,
87-89.
54. Enver REDŽIĆ, Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu, OKO,
Sarajevo, 1998., 322.-332.
55. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine,
Dokumenti 1945., knjiga II., Veselin Masleša, Sarajevo, 1968., 29-30.
56. Isto, 127-128.
57. Abid ĐOZIĆ, Bošnjačka nacija, Bosanski kulturni centar Sarajevo, Sarajevo,
2003., 334.
58. Božo KIJAC, Zašto Momčilo Krajišnik nije kriv, Zavod za udžbenike i nastavna
sredstva, Srpsko Sarajevo, 2003., 88-204.
59. Narodni list Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne, broj 1., 1992., 2-3.
60. Ustavi, Federalno ministarstvo pravde, Sarajevo, 1997., 62.
61. Isto, 239-682.
62. Nedim ŠARAC, “Organizacija KPJ u Bosni i Hercegovini pred Petu zemaljsku
konferenciju“, Peta zemaljska konferencija Komunističke partije Jugoslavije,
Institut za historiju radničkog pokreta, Školska knjiga, Zagreb, 1972., 151.
63. Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, 2., Institut za istoriju u
Sarajevu, NIŠRO Oslobođenje, Sarajevo, 1990., 111.
64. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine,
Dokumenti 1945., knjiga II., IP Veselin Masleša, Sarajevo, 1968., 8-10.
65. Ivan ALILOVIĆ, Križni put i raspuća hrvatskih đaka, studenata 78 i intelektualaca
NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (6) 2005
iz Hercegovine, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika Zagreb - Podružnica
Hercegovina Mostar, Mostar-Zagreb, 1999., 55-56.
66. «Zašto je Bosna i Hercegovina federalna jedinica», Oslobođenje, 9. april
1945., broj 29., 2.
67. «Govor člana Politbiroa CK KPJ druga Moše Pijade», Osnivački kongres
Komunističke partije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1950., 13.-15.
68. Isto
69. Todo KURTOVIĆ, Komunisti i nacionalne slobode, NIŠP Oslobođenje,
Sarajevo, 1975., 325.
70. Dušan BILANDŽIĆ, Hrvatska moderna povijest, Golden marketing, Zagreb
1999., 577.-578.
71. Atif PURIVATRA, Nacionalni i politički razvitak Muslimana, Svjetlost, Sarajevo,
1972., 29.
72. Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, Matica hrvatska,
Zagreb 1997.
73. Branko PETRANOVIĆ, Momčilo ZEČEVIĆ, Jugoslovenski federalizam ideje i
stvarnost, Drugi tom., Prosveta, Beograd, 1987., 742.-743.
74. Muhamed FILIPOVIĆ, «Bosanski duh u književnosti-šta je to?», Život, časopis
za književnost i kulturu, broj 3., Sarajevo, mart, 1967., 3.-6.
75. Salim ĆERIĆ, O jugoslovenstvu i bosanstvu, NIP Oslobođenje Sarajevo, Nije
navedena godina izdanja, ali to je svakako poslije 1970., vjerojatno 1971.
Redžić u navedenoj knjizi iz 2000. spominje polemiku s Ćerićem, na stranicama
87., i 98. do 100., ali ne spominje Ćerićevu knjigu. O Ćeriću i njegovim idejama
vidjeti: Šaćir FILANDRA, Bošnjačka politika u XX. stoljeću., Sejtarija,
Sarajevo, 1998., 315.-324. Ni tu se ne spominje citirana knjiga.
76. S. ĆERIĆ, n. dj., 57., 79.
77. ISTI, 92.-93.
78. ISTI, 97.
79. Todo KURTOVIĆ, «Amandmani i državnost republike», Komunisti i
nacionalne slobode, NIŠP Oslobođenje, 1975., 604.
80. A. BARUN, 2003., 192.
81. Jako BALTIĆ, Godišnjak od događaja i promine vrimena u Bosni 1754-1882.,
Veselin Masleša, 1991., 106.
82. «Neka se crkva ugleda na Feral», Feral Tribune, Split, 31. 3. 2001., 10-11.
83. «Od križa i oltara do provincijala i kardinala», Svjetlo riječi, siječanj, 2001., 63.
84. «Prvo ukinuti Federaciju, a tek onda republiku Srpsku», Oslobođenje, 15. 6.
2005., 26. Tekst prenesen iz Jutarnjeg lista (Zagreb).
85. Hans KÜNG, Biti kršćanin, Konzor Zagreb, Synopsis Sarajevo, Zagreb, 2002.,
86. «Od novca koji dobijem od povrata imovine osnovat ću zakladu Ante
Pavelića», Jutarnji list (Zagreb), 21. 8. 2005., 16.
87. Albert SOBOUL, Francuska revolucija, Naprijed, Zagreb, 1966., 230-274.
Vende je francuska pokrajina (departman) na zapadu uz atlantski ocean,
površine 6720 km˛, glavni grad Le Roche sur Yon. Poznata je po “Vandejskom
ustanku“ rojalista protiv republikanaca 1793., koji je krvavo ugušen, a neki
autori na desnici (Alain de Benoist) smatraju da je to bio prvi pokušaj genocida
u modernoj povijesti. 79Ivo Lučić: Ima li Hercegovine?
88. Cvijetin MIJATOVIĆ, «Za punu ravnopravnost ljudi i naroda», Savez komunista
Bosne i Hercegovine u borbi za bratstvo, jedinstvo i ravnopravnost, NIŠP
Oslobođenje, Sarajevo, 1977., 43-49.
89. Vladimir PUTANEC, “Klub studenata Hercegovine, Hercegovci protiv etiketiranja
», Studentski list, 9. III. 1971.”, Preporod hrvatskih sveučilištaraca -
anatomija slučaja Čičak, Posebno izdanje Kritika, Svezak 8, Zagreb, 1971.,
201-202.
90. Sječa Hrvatske u Karađorđevu 1971., 1994., 51-52.
91. Isto, 167.
92. Jure BILIĆ, ‘71 koja je to godina?, CIP, Zagreb, 1990., 114.
93. O ovome je opširnije pisala Slobodna Bosna iz Sarajeva u feljtonu od broja
261. do 264., gdje je objavljeno svjedočenje pukovnika Mustafe Čandića,
bivšeg djelatnika Kontraobavještajne grupe (KOG) Uprave bezbednosti
Saveznog sekretarijata za narodnu obranu (KOS). O tome je 25.11.2001.
pisao i zagrebački Večernji list.
94. Ivo LUČIĆ, «Bosna i Hercegovina i terorizam», Gaudeamus, Hrvatska
akademska zajednica u FBiH, Mostar, 2002., 52-53.
95. HR HB, MO, SIS, Službena bilješka, Mostar, 6. 4. 1994. Razgovor sa bivšim
djelatnikom Uprave sigurnosti, RV PVO, JNA, pripadnikom OG Opera.
96. Branko ILINČIĆ, Jugoslovenska kriza i rat 1991-1995., Stručna knjiga,
Beograd, 2000., 234.
97. Carl BILDT, Misija mir, ZID, Sarajevo, 1998., 82.
98. Dobroslav PARAGA, Ante PARADŽIK, Borba za hrvatsku državnu nezavisnost-
Od obnove do lipanjske povelje Hrvatske stranke prava, HSP, Zagreb,
1991., 222.
99. Milorad EKMEČIĆ, «Spoljni uzroci građanskog rata u Bosni i Hercegovini
1992.», Početak rata u Bosni i Hercegovini uzroci i posljedice, Udruženje Srba
iz BiH u Srbiji, Beograd, 2001., 64.
100. Smilja AVRAMOV, «Američko Vatikanska tajna alijansa i rat u SFRJ»,
Početak rata u Bosni i Hercegovini uzroci i posljedice, Udruženje Srba iz BiH
u Srbiji, Beograd, 2001., 84.
101. Danko PLEVNIK, Smisao Bosne, Jesenski i Turk, Zagreb, 1997., 36-39.
102. «Podjela Bosne ustupak je hercegovačkom lobiju», Slobodna Bosna, 23. 1.
1992., 7.
103. «Hercegovci između istine i pravde», Nedjeljni Vjesnik, 23. veljače, 1992.,
15.
104. Josip MANOLIĆ, Intervjui i javni nastupi 1989-1995., MISL, Zagreb, 1995.,
282-339.
105. Franjo TUĐMAN, S vjerom u samostalnu Hrvatsku, Narodne novine, Zagreb,
1995., 355-365.
106. Vidjeti: http://www.zarez.hr/47/film2.htm (18. 11. 2005.)
107. Vidjeti: http://film.purger.com/recenzije/filmovi/01144.shtml (18. 11. 2005.
108. Denis KULJIŠ, Dva pamfleta protiv Tuđmana, Jesenski i Turk, Zagreb, 2005.,
27.
109. Srećko JURDANA, Stupovi društva, MEDIA PRESS, Zagreb, 1997., 291.
110. «Hercegovački novinari upozorili Denisa Latina», Dnevni list, Mostar, 22. 5.
2005., 56. Ovaj medijski angažman dio je akcije koju 80 su u drugoj polovici
devedesetih pokrenule neke «nevladine organizacije» u Republici Hrvatskoj s
ciljem razbijanja etno nacionalne solidarnosti, i izgradnje građanskog osjećaja
pripadnosti državi. To je dio procesa nazvanog «detuđmanizacijom».
111. «U labirintima Bosne i Hercegovine», Erazmus, broj 2., Zagreb, lipanj 1993.,
19-30.
112. Todo KURTOVIĆ, Komunisti i nacionalne slobode, NIŠP Oslobođenje,
Sarajevo, 1975., 589.
113. «Milošević mi je nudio zapadnu Hercegovinu», Oslobođenje, 16. 7. 2003., 7.
114. «Izetbegović dvaput nudio podjelu Bosne», Večernji list, (Obzor), 11. 6.
2005., 38. Mate GRANIĆ, Vanjski poslovi, Algoritam, 2005., 81-83.
115. «Moja zemlja Hrvatska», Slobodna Dalmacija, Split, 5. lipnja 2005., 51.
116. Isto., 51.
117. Jefto DEDIJER, Hercegovina, Veselin Masleša, Sarajevo, 1991., 5.
118. Mirjana GROSS, Izvorno pravaštvo, Golden marketing, Zagreb, 2000., 574.
119. Jaroslav ŠIDAK, Hrvatski narodni preporod ilirski pokret, Školska knjiga,
Zagreb, 1990., 122.
120. «Piramida sunca u srcu Bosne», Oslobođenje, 25. 10. 2005., 64. «Piramida
na Visočici», NIN (Beograd), 3. 11. 2005., 32-35. Usporediti:
http://piramida.blogger.ba (18. 11. 2005.)
121. «Bosanska piramida amatera i zanesenjaka», Oslobođenje, 4. 11. 2005., 21.
122. Dinko TOMAŠIĆ, Politički razvitak Hrvata, i Društveni razvitak Hrvata,
Jesenski i Turk, Zagreb, 1997.
123. Jovan CVIJIĆ, «Balkansko poluostrvo i južnoslanske zemlje», Balkansko
poluostrvo, SANU, Beograd, 2000., 337-349.
124. Milan KANGRGA, Šverceri vlastitog života, Feral Tribune, Split, 2002., 31-32.
125. Ivo LUČIĆ, «Etika ili Kangrga», Status, broj 6., Udruga građana Dijalog,
Mostar, siječanj/veljača 2005., 142-147.
126. «Kontrolirajte Hercegovce da oni ne bi kontrolirali vas», Obzor, broj 64., 1.
srpnja 1996., 20-24.
127. «Kremenko protiv Glembaya, i «Ero, go home», Feral Tribune, Split, 27. 5.
1996., 27-31.
128. «Rodijačka republika» i «Hrvatsko vijeće obmane», Feral Tribune, Split, 10.
3. 2001., 5-8.
129. «Široki zbjeg», Feral Tribune, Split, 16. 7. 2004., 10-12.
130. Ivo BANAC, Raspad Jugoslavije, Durieux, Zagreb, 2001., 145.
131. Davor MARIJAN, Bitka za Vukovar, Hrvatski institut za povijest, Zagreb -
Slavonski Brod, 2004., 313-314. Denis Latin u emisiji Latinica emitiranoj 28.
11. 2005. ponovo je izvukao ovu tezu preko jednog bivšeg branitelja Vukovara,
koji je ustvrdio da je u Hercegovini vidio sanduke oružja i municije na kojima
je pisalo «Za Vukovar». Ovu izjavu treba sagledati u kontekstu čitave emisije,
kojom je Latin nastavio svoj posao ocrnjivanja i kompromitacije hrvatske vlasti
iz vremena stvaranja Republike Hrvatske.
132. Boris BUDEN, «Agrameri lete u nebo», Barikade, Arkzin, 1996., 58-63.
133. Miljenko JERGOVIĆ, «Pupovac, Hercegovci i Muslići», Naci bonton,
Durieux, Zagreb, 1998., 153-161.
134. Abid ĐOZIĆ, Bošnjačka nacija, Bosanski kulturni centar Sarajevo, Sarajevo,
2003., 323-334. 81Ivo Lučić: Ima li Hercegovine?
135. Rezolucija Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca i Proglas o
Bosanskom jeziku, Ratni kongres bosanskomuslimanskih intelektualaca,
Sarajevo, 22. 12. 1992.
136. «Mudžahedine nismo zvali, vrata BiH su im otvorili Hrvati», Oslobođenje, 12.
10. 2001., 5.
137. «Izetbegovićeva kongresna inicijativa», Oslobođenje, 6. 10. 2001.
138. «Što ne i bosanska nacija», Oslobođenje, 14. 12. 2003., 24.
139. «Svi ćemo biti Bosanci, a ne Hrvati, Srbi, Bošnjaci», Večernji list, 17. 11.
2005., 5.
140. Selma MUSTEDANAGIĆ, «Zašto su čelnici protiv dana državnosti»,
Oslobođenje, 10. 11. 2004., 26.
141. «Nekad su Turci Srbe nazivali balijama», Ljiljan, 19-26. 3. 2004., 6.
142. Muhamed FILIPOVIĆ, «Narod koji ne rezervira zemlju», Oslobođenje,
(Pogled), 5. lipnja 2004., 5.
143. ISTI., 5.
144. Muhamed FILIPOVIĆ, Bošnjačka politika, Svjetlost, Sarajevo, 1996., 72-73.
145. M. FILIPOVIĆ, «Narod koji ne rezervira zemlju», Oslobođenje, (Pogled), 5.
lipnja 2004., 5.
146. Kasim SULJEVIĆ, Nacionalnost Muslimana, Otokar Keršovani, Rijeka,
1981., 81-82.
147. S. ĆERIĆ, n.dj., 92.-93.
148. Rusmir MAHMUTČEHAJIĆ, Bosanski odgovor, Durieux, Zagreb, 2002., 13.
149. Husnija KAMBEROVIĆ, «Turci i kmetovi - mit o vlasnicima zemlje»,
Historijski mitovi na Balkanu, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 2003.,
80.
150. Hakija ĐOZIĆ, «Humska zemlja, fitilj pod državom!?», Oslobođenje
(Pogled), Sarajevo, 2. VIII., 2003., 10.
151. Hakija ĐOZIĆ, «Pogled u prošlost», Oslobođenje, 24. 4. 2005., 38. Teza o
državi starijoj od svojih naroda i prije je iznošena. To je još prije rata ustvrdio
Hamdija Pozderac, a petnaestak godina kasnije i Sulejman Tihić.
152. «Bosna bez Hercegovine», Ljiljan, 12.-19. ožujka, 2004., 30. Ljiljan i u
sljedećem broju iznosi zanimljiv odnos prema identitetima u BiH.
153. Da je to krivotvoreni grb pisali su Rački, Solovjev i Džaja. Vidjeti: Srećko
DŽAJA, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, ZIRAL, Mostar,
1999., 232.-238. Taj grb, iako je krivotvorina, omiljen je dijelu autora, koji u
mjesecu i zvijezdi iz grba vide potvrdu svojih stavova i uvjerenja. Čak je i
reprint izdanje Zemaljskog ustava (štatuta) za BiH, koji je proglasio Franjo
Josip 1910. ukrašeno (na naslovnici) tim grbom, iako je grb BiH u to vrijeme
bio tzv. grb Rame, odnosno ruka s mačem u štitu. Vidjeti: Bosanski Ustav,
1991.
154. «Toljaga Oslobođenja u rukama Emira Kusturice», Ljiljan, broj 604., 29. 10.
2004., 64-65.
155. Nikola KOLJEVIĆ, Otadžbinske teme, Itaka, Beograd, 1995., 18.
156. «U labirintima Bosne i Hercegovine», Erasmus, broj 2., Zagreb, lipanj 1993.,
28.
157. Ivan LOVRENOVIĆ, Bosanski Hrvati, Durieux, Zagreb, 2002., 46.
158. http://www.zemljabosna.com (10. 12. 2004.) Sada 82 (21. studenoga 2005.)
NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 3-4 (6) 2005
postojeći je tekst nešto izmijenjen, pa su umjesto primjera dvočlanih imena
«Njemačka i Bavarska» uvedeni bliži, ali jednako neusporedivi primjeri:
Hrvatska, Slavonija i Dalmacija. Također je izbačena teza da mnogi
Hercegovci vole za sebe reći da su «Savršeni Bosanci».
159. Alija KEBO, «Hercegovina – zemlja uzvjetar», Most, Broj 148 (59),
Podružnica pisaca HNK – Mostar, mart/ožujak 2002., 4-5.
160. Enver IMAMOVIĆ, Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 1998., 66-92.
161. «Žele me spriječiti da održim govor pred UNESCO-om», Slobodna
Dalmacija, 21. 9. 2005., 19.
162. http://www.aneks8komisija.com.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=
view&id=1839 (27. 11. 2005.)
163. «Zaustavite selektivne provjere hercegovačkih tvrtki», Dnevni list, 30. 9.
2005., 6.
164. Mladen-Anto MOLINAR, «Istina o kraljici Katarini», Svjetlo riječi, Sarajevo,
prosinac 2003., 30.
165. Ujedinjena Hrvatska stranka prava (UHSP) smatra da se trebaju ukinuti postojeći
entiteti u BiH, te državu urediti kao federaciju Bosne i Hercegovine u njihovim
prirodnim i povijesnim granicama. Vidjeti: «Pravaši traže osnivanje
Republike Hercegovine», Večernji list (Zagreb), izdanje za BiH, 25. 3. 2004.,
3. Usporediti: Tiho BEGIĆ, «Moguće varijante ustavnog rješenja Bosne i
Hercegovine», Motrišta, broj 33., Matica hrvatska, Mostar, Mostar, ožujak
2005., 28-29.
166. «Regija Hercegovina prva regija u novom ustroju BiH», Dnevni list, 29. 11.
2003., 5.
167. «Preustroj države nagrada za zločin», Slobodna Dalmacija, 29. 9. 2004., 19.
168. http://www.rastko.org.yu/filosofija/jagnje/vladika_atanasije.html (27. 11.
2005.)
169. «Naši ljudi i krajevi», Kalendar Dobri pastir za godinu 1952., Udruženje
katoličkih svećenika Narodne Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
1951., 147-150.
170. Isto, 151-154.
171. Suzana SRNDOVIĆ, Građa za bibliografiju radova o Hercegovini, Društvo
Aleksa Šantić, Beograd, 2000.
172. Hercegovina, časopis za kulturno i (istorijsko-historijsko-povijesno) nasljeđe,
Arhiv Hercegovine, Muzej Hercegovine, Regionalni zavod za zaštitu spomenika
kulture, prvi broj izišao 1981. U ratu i poraću izlaze dva izdanja u dva dijela
Mostara. U istočnom dijelu Mostara zadnji je izišao broj 15-16., a u zapadnom
broj 19.
173. Hercegovina, NIRO, Privredni vjesnik, SSRN BiH MK Mostar, Zagreb, 1981.
174. Ćiril Ćiro Raič i Hercegovina, HN, ZH i HB županija i Matica iseljanika,
Mostar, 1998.
175. Hercegovina antologija hrvatske lirike, Naklada Jurčić, Zagreb, 2002.
176. Jusuf MULIĆ, Hercegovina, Muzej Hercegovine Mostar, Mostar, 2004.
177. Milko BRKOVIĆ, Srednjovjekovna Bosna i Hum identitet i kontinuitet, Crkva
na kamenu, Mostar, 2002., 21.
Sažetak
Srednjovjekovni Hum, kasnije Hercegovina je u povijesnim izvorima
spomenuta 24 godine prije Bosne, a prvi humski vladar spomenut je
225 godina prije prvog bosanskog vladara. Hercegovina je kroz povijest
bila u sastavu bosanskog kraljevstava, a u razdoblju turske vlasti
u sastavu bosanskog pašaluka. Ipak je sačuvala svoju posebnost i
svoj identitet. Hercegovinu negiraju bošnjački nacionalisti kojima
smeta i samo dvočlano ime države Bosne i Hercegovine, jer im priječi
puno poistovjećenje s njom i poziciju temeljnog državnog naroda.
Poseban problem predstavlja im činjenica da u Hercegovini živi
većinsko hrvatsko stanovništvo. Pojam Hercegovac postao je gotovo
sinonim za Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Zbog jakog nacionalnog
naboja Hercegovci su postali problem i neprijatelj svakoj jugoslavenskoj
i protuhrvatskoj politici. Istovremeno zbog velikih stradanja u
Drugom svjetskom ratu i šikaniranja u komunističkom razdoblju
Hercegovci su ostali bez izgrađene društvene elite, koja je mogla na
pravi način odgovoriti na izazove demokratskih procesa. Hercegovina
je podijeljena na tri županije u Federaciji BiH i Republiku Srpsku u
kojoj se nalazi njezin istočni dio. Sve više jača ideja o Hercegovini
kao republici ili europskoj regiji.
Abstract
Medieval Hum, later called Herzegovina, was first mentioned in historical
documents 24 years before Bosnia. The first ruler of Hum appears
225 years before the first Bosnian ruler. Throughout history
Herzegovina formed part of the Bosnian kingdom, which during the
Turkish reign was the Bosnian pashaluk. However, it managed to preserve
its uniqueness and its identity. Herzegovina is being denied by
Bosnian nationalists who are bothered by the two-part name of
Bosnia and Herzegovina as a state, as it prevents them from identifying
with it and its position being that of a constitutional people. The
fact that Herzegovina is inhabited by a Croatian majority poses a particular
problem. The term Herzegovinian has almost become synonymous
with Croats from Bosnia and Herzegovina in general. Due to
their strong national feelings, Herzegovinians have become a problem
and an enemy to every Yugoslav and anti-Croatian policy. At the same
time, because of great losses during the Second World War and frequent
harassment during communist times, Herzegovinians have not
developed a social elite, able to adequately respond to the challenges
of the democratic process. Herzegovina spreads over three counties in
the Federation of Bosnia and Herzegovina, while its eastern part is in
the Republika Srpska. The idea of Herzegovina becoming a republic or
a European region is gaining ever more strength.
O autoru
dr. sc. Ivica Lučić, znanstveni suradnik
Rođen 12. svibnja 1962. u Ljubuškom, Bosna i Hercegovina.
Osnovnu školu i gimnaziju završio u Ljubuškom. Pravni fakultet završio u Mostaru. Magistrirao 2003. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao 2005. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Docent na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, gdje predaje Hrvatsku i bh povijest u Dvadesetom stoljeću i Historiografski praktikum.
Objavljivao radove u časopisima: Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, National security and the Future, Zagreb, Gaudeamus, Mostar, Motrišta Mostar i Status Mostar.
Sudjelovao na nekoliko okruglih stolova i znanstvenih skupova u Zagrebu u prosincu 2001., u Berlinu u travnju 2002., u Mostaru u listopadu 2002., u Zagrebu u studenom 2002., u Zagrebu u prosincu 2005.
Značajniji skupovi bili su: U Neumu u listopadu 2005., na temu Ustavno-pravni položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, pravni status, jezik, mediji, obrazovanje, kultura, u organizaciji Hrvatskog društva za znanost i umjetnost i Sveučilišta u Mostaru. U Zagrebu u studenom 2006., na temu Prijelomne godine hrvatske povijesti: Počeci domovinskog rata (1990.-1991.) u organizaciji Hrvatskog instituta za povijest. U Sarajevu u prosincu 2006. na temu Revizija povijesti, u organizaciji Instituta za istoriju u Sarajevu.
Prenosimo:
Originalni znanstveni tekst. Autor dr. Ivica Lučić
National security and the future Vol.6 No.3-4. (01.09.2005.)
|
HRVATI.COM">
