Cerovac komentira

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

18.05.2008., nedjelja

Izručenja zarobljenika s bleiburškog polja i okolice u svibnju 1945. XVIII.


Najzad nam je laknulo pri duši.”93
U istom smislu zaključuje i general Kosta Nađ: “Predaja glavnine ustaško-domobranskih
divizija zbijenih na cesti Dravograd – Ravne – Prevalje – Pliberk
počela je u 16. 30 časova 15. maja 1945. godine (…) Likvidirane
su poslednje neprijateljske snage u Jugoslaviji.”94
Riješivši napeto stanje u razdoblju od 14. do 16. svibnja, pred britanskim
jedinicama ostalo je pitanje manjeg dijela osoba koje su se prije 15. svibnja
1945. predale britanskoj vojsci te bile smještene u logore namijenjene za “raseljene
osobe”. Ovo pitanje kronološki se nastavlja na opisane događaje, a po
svojoj važnosti predstavlja važan čimbenik kada se opisuju ukupna izručenja
nakon službenog završetka ratnih operacija Drugoga svjetskog rata. Upravo
zbog toga, ono zaslužuje posebnu, detaljnu analizu.
U konačnici treba reći kako pitanje izručenja većeg broja vojske i civila u
svibnju 1945. predstavlja jedan od ključnih trenutaka ukupnih bleiburških događana.
Kao i svaki povijesni događaj treba ga promatrati u kontekstu općih
događaja. Prema tome, pravo rješenje bleiburškog pitanja, kao što sam u uvodu
navela, krije se negdje između političkih dogovora, operativnog stanja na
području Koruške i ne manje važnih odredaba međunarodnog humanitarnog
prava. Prema političkim dogovorima i sporazumu u Jalti, već je unaprijed označen
položaj i sudbina poslijeratnih zarobljenika. No, treba napomenuti da se
te odredbe odnose na sovjetske građane koje je trebalo izručiti Crvenoj armiji.
Pripadnici Oružanih snaga NDH, kao i ostali “jugoslavenski državljani” nisu
spominjani u tom dogovoru. Gotovo sve izbjeglice krenule su prema zapadu,
nadajući se da će ih štititi odredbe Ženevskih konvencija, kojima se regulira
status ratnih zarobljenika. Iako je možda bilo i pretjerano očekivati bilo kakav
povlašteni položaj s obzirom na to da su te snage gotovo četiri godine ratovale
pod okriljem snaga Trećeg Reicha, ne može se zaobići činjenica da prema
odredbama humanitarnog prava ne postoje prisilne repatrijacije. Posebice to
dolazi do izražaja ako se uzme u obzir da je u izručenju sudjelovao veliki broj
civila. Uz to postavlja se pitanje kome su se izbjegličke kolone zapravo predale,
no čini se da je i taj segment objašnjavan “prema potrebi”.
Otegotnu okolnost za zarobljenike predstavljala je okupacija Koruške (i Julijske
krajine) koju je okupirala JA. U ionako “napetim” odnosima među saveznicima,
dolazak velikog vala izbjeglica nije predstavljao olakšanje za britansku
vojsku. Pitanje njihova smještaja, opskrbe, prehrane i medicinske pomoći
bilo je gotovo neizvedivo u postojećim uvjetima. Svijest o nužnosti izručenja
bila je potaknuta činjenicom da se u koloni našao i veći broj ratnih zločinaca,
o čijem kažnjavanju su savezničke vlade zauzele čvrsto stajalište. 93 Isto, 106.-107.
94 K. NAĐ, Pobeda, 223.


Prenosimo: Časopis za suvremenu povijest

Izvorni znanstveni članak. Autorica:
MARTINA GRAHEK RAVANČIĆ
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
- 07:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #