Cerovac komentira

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

15.05.2008., četvrtak

Izručenja zarobljenika s bleiburškog polja i okolice u svibnju 1945. XV.


Veliki dio mnoštva nije
znao rezultat pregovora te je polažući oružje pred partizanskim i engleskim
jedinicama vjerovao da ide u savezničke logore. “Opazivši partizane kojima se
– a ne Englezima – moramo predati, nastalo je neopisivo zaprepaštenje i razočaranje
medju nama, tim više što je bilo sve u živoj protivnosti s onim bajkama
o Englezima i borbi protiv komunizma.”73
Milan Basta navodi kako mu je javljeno s položaja “da se bijele zastave viju
kao ‘čadori’ i da su prekrile polje i okolne brežuljke svuda gdje se nalazio neprijatelj.
(…) Neprijateljski vojnici kao da su se utrkivali tko će se prije predati”.74
Je li bilo baš tako, s obzirom na to da, prema jednom dijelu sjećanja, zarobljenici
nisu do isteka dogovorenog roka za predaju istaknuli bijele zastave. “Na
ustašku kolonu sa naših položaja zapucaše mitraljezi i minobacači. Dejstvovalo
se nekih petnaest do dvadeset minuta, a tek onda su ustaše istakle bijele
zastave, što je značilo da se predaju.”75 Prema podacima, 3. bataljun Zidanšekove
i 3. bataljun Tomšičeve brigade počeli su vatrom te im nanijeli najmanje
16 mrtvih. Franci Strle, rekonstruirajući daljnje događaje, navodi da nije bilo
“nikakve topničke pripreme”, a “taj masakr, da ga tako nazovem, napravili su
puškomitraljezi šarci. Uvijek velim, imali smo idealne položaje i kratku udaljenost,
a pred sobom gomilu...”76 Nadalje tvrdi da je rok za predaju neprestano
odgađan pa “su na sjeveru doline Britanci tenkovima jurnuli na ustaše da bi
ih natjerali na povlačenje (radilo se o pokušaju proboja) i predaju, a zapovjednik
3. bataljuna Tomšičeve brigade je vidio kako ‘tri britanska tenka čak gaze
ustaše na čelu kolone’, ‘takvim postupkom’ bili su zaprepašteni slovenski partizani,
‘iako su mrzili izdajnike’”.77 Među svjedočanstvima tek jedan iskaz, ne
navodeći točno mjesto, potvrđuje “da su engleski tenkovi ušli u akciju protiv
nas”, što je nagnalo mnoge na predaju oružja i bijeg.78 O prisutnosti britanskih
tenkova na sjevernoj strani polja piše i Zvonimir Zorić, no on, za razliku od
prethodnika ne navodi da je s te strane pružan bilo kakav otpor, dok je s drugih
strana, s obližnjih proplanka i šuma, sa sve četiri strane započela jaka pucnjava
po velikoj masi ljudi, koji su se nalazili na poljani. “Dolje na poljani je nastao
pravi pakao. Vatra je neprestano rigala iz tisuća cijevi svih kalibara, uz stravičan
vrisak ranjenika, žena i djece te rzanje prestrašenih konja. Mrtvi i ranjeni
padali su kao snoplje. Na poljani je nastalo pravo grotlo pakla, pravi masakr.”
On potvrđuje da su spomenuti napad izveli pripadnici 1. Tomšičeve i 11. Zidanšekove
brigade, te 51. vojvođanska divizija iz sastava III. armije JA.79
73 Isto, 303.
74 M. BASTA, Rat je završio 7 dana kasnije, Zagreb 1976., 1977., 1980., Beograd 1982., 1986.,
365.
75 P. S. BRAJOVIĆ, Konačno oslobođenje, 564.
76 Otvoreni dossier: Bleiburg, 81.
77 Isto, 81.-82.; M. BASTA, Rat posle rata, 381.
78 Bleiburška tragedija hrvatskog naroda, 329.
79 Zvonimir ZORIĆ, “Put u grotlo pakla”, Od Bleiburga do naših dana, (ur. Jozo Marević),



Prenosimo: Časopis za suvremenu povijest

Izvorni znanstveni članak. Autorica:
MARTINA GRAHEK RAVANČIĆ
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #