Izručenja zarobljenika s bleiburškog polja i okolice u svibnju 1945. XV.

15.05.2008., četvrtak

Veliki dio mnoštva nije
znao rezultat pregovora te je polažući oružje pred partizanskim i engleskim
jedinicama vjerovao da ide u savezničke logore. “Opazivši partizane kojima se
– a ne Englezima – moramo predati, nastalo je neopisivo zaprepaštenje i razočaranje
medju nama, tim više što je bilo sve u živoj protivnosti s onim bajkama
o Englezima i borbi protiv komunizma.”73
Milan Basta navodi kako mu je javljeno s položaja “da se bijele zastave viju
kao ‘čadori’ i da su prekrile polje i okolne brežuljke svuda gdje se nalazio neprijatelj.
(…) Neprijateljski vojnici kao da su se utrkivali tko će se prije predati”.74
Je li bilo baš tako, s obzirom na to da, prema jednom dijelu sjećanja, zarobljenici
nisu do isteka dogovorenog roka za predaju istaknuli bijele zastave. “Na
ustašku kolonu sa naših položaja zapucaše mitraljezi i minobacači. Dejstvovalo
se nekih petnaest do dvadeset minuta, a tek onda su ustaše istakle bijele
zastave, što je značilo da se predaju.”75 Prema podacima, 3. bataljun Zidanšekove
i 3. bataljun Tomšičeve brigade počeli su vatrom te im nanijeli najmanje
16 mrtvih. Franci Strle, rekonstruirajući daljnje događaje, navodi da nije bilo
“nikakve topničke pripreme”, a “taj masakr, da ga tako nazovem, napravili su
puškomitraljezi šarci. Uvijek velim, imali smo idealne položaje i kratku udaljenost,
a pred sobom gomilu...”76 Nadalje tvrdi da je rok za predaju neprestano
odgađan pa “su na sjeveru doline Britanci tenkovima jurnuli na ustaše da bi
ih natjerali na povlačenje (radilo se o pokušaju proboja) i predaju, a zapovjednik
3. bataljuna Tomšičeve brigade je vidio kako ‘tri britanska tenka čak gaze
ustaše na čelu kolone’, ‘takvim postupkom’ bili su zaprepašteni slovenski partizani,
‘iako su mrzili izdajnike’”.77 Među svjedočanstvima tek jedan iskaz, ne
navodeći točno mjesto, potvrđuje “da su engleski tenkovi ušli u akciju protiv
nas”, što je nagnalo mnoge na predaju oružja i bijeg.78 O prisutnosti britanskih
tenkova na sjevernoj strani polja piše i Zvonimir Zorić, no on, za razliku od
prethodnika ne navodi da je s te strane pružan bilo kakav otpor, dok je s drugih
strana, s obližnjih proplanka i šuma, sa sve četiri strane započela jaka pucnjava
po velikoj masi ljudi, koji su se nalazili na poljani. “Dolje na poljani je nastao
pravi pakao. Vatra je neprestano rigala iz tisuća cijevi svih kalibara, uz stravičan
vrisak ranjenika, žena i djece te rzanje prestrašenih konja. Mrtvi i ranjeni
padali su kao snoplje. Na poljani je nastalo pravo grotlo pakla, pravi masakr.”
On potvrđuje da su spomenuti napad izveli pripadnici 1. Tomšičeve i 11. Zidanšekove
brigade, te 51. vojvođanska divizija iz sastava III. armije JA.79
73 Isto, 303.
74 M. BASTA, Rat je završio 7 dana kasnije, Zagreb 1976., 1977., 1980., Beograd 1982., 1986.,
365.
75 P. S. BRAJOVIĆ, Konačno oslobođenje, 564.
76 Otvoreni dossier: Bleiburg, 81.
77 Isto, 81.-82.; M. BASTA, Rat posle rata, 381.
78 Bleiburška tragedija hrvatskog naroda, 329.
79 Zvonimir ZORIĆ, “Put u grotlo pakla”, Od Bleiburga do naših dana, (ur. Jozo Marević),

Prenosimo: Časopis za suvremenu povijest

Izvorni znanstveni članak. Autorica:
MARTINA GRAHEK RAVANČIĆ
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska

- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	svibanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Cerovac komentira

Opis bloga

Linkovi

O autoru

15.05.2008., četvrtak

Izručenja zarobljenika s bleiburškog polja i okolice u svibnju 1945. XV.