Cerovac komentira

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

13.04.2008., nedjelja

2.2. Književnost i publicistika


Knjiga Tren srpskog književnika Antonija Isakovića (1977.) o Informbirou
je bila napadana, ali nije zabranjena. I početkom osamdesetih, u beletristici
je sadržajno prevladavala “golootočka tema”, pri čemu su se realizmom i kritičnosti
isticali slovenski autori Branko Hofman u knjizi Noć do jutra (1981.)
i Igor Torkar Umiranje na rate (1984.). Česti su bili i kritički napisi o J. B. Titu
u publicističkoj literaturi te proboj napisa koji su s nacionalno/nacionalističkih
pozicija govorili o ratnom i poratnom razdoblju. U publicistici i historiografiji
tada se otvara rasprava/polemika o pitanju žrtava te o “ulozi’ pojedinih
jugoslavenskih naroda u Drugome svjetskom ratu. Neki srpski autori
poput Veselina Đuretića i Milana Bulajića čitav hrvatski narod su optuživali
za genocid.

2.3. Pop/rock glazba

Ovaj tip glazbe u Jugoslaviji je doživio boom sedamdesetih godina: prvo su
u Beogradu i Sarajevu, a zatim u Zagrebu i Ljubljani nastale brojne skupine.
Najpopularniji su u to vrijeme: Bijelo dugme, Indeksi (Sarajevo), Riblja čorba,
Idoli (Beograd), Azra, Parni valjak (Zagreb), Leb i sol (Skoplje), Buldožer
(Ljubljana) te kasnije Pankrti (Ljubljana) i Prljavo kazalište (Zagreb). Uglavnom
se nisu bavile političkim temama, a rijetke, koji jesu, povremeno su bile predmet
napada vlasti: beogradska Riblja čorba i ljubljanski Pankrti. Slovenska
underground skupina Laibach, koja je bila vrlo popularna i na Zapadu, zbog
kontroverzne ikonografije i sadržaja bila je često predmet kritike i pokušaja
zabrana. Članovi skupine (istodobno članovi umjetničkog pokreta “Neue
slowenische Kunst”) koketirali su s nacističkim simbolima, a svoj su pokret
nazvali njemačkim jezikom. Svojim nastupom su i u lijevo orijentiranih liberalnih
intelektualaca sklonih alternativnoj sceni izazivali odbijanje i nelagodu.

No, u zemlji u kojoj je većina stanovništva još živjela na selu, a velik dio
gradskog stanovništva je tek došao sa sela, postavlja se pitanje stvarnog utjecaja
rock glazbe. Ona je sa svojim idejama solidarnosti, ljudske emancipacije
zapravo bila prihvaćana samo u manjeg dijela mlade urbane populacije.
Socijalistička Jugoslavija je bila relativno otvorena prema rock kulturi Zapada:
na njezinim su pozornicama nastupale svjetski poznate rock skupine The
Rolling Stones, Deep Purple itd. Nesumnjivo je da je rock glazba Zapada pridonijela
delegitimaciji poretka u Jugoslaviji, ali ne u mjeri u kakvoj je to bilo na
istoku Europe. Jednostavno zato što nije smatrana toliko subverzivnom, a ona
to po svom utjecaju nije ni bila.

Ovdje prenašamo u nastavcima originalan znanstveni rad Disidenti, opozicija i otpor – Hrvatska i Jugoslavija 1945. - 1990. Autori:
Katarina Spehnjak
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Tihomir Cipek ,
Fakultet političkih znanosti, Zagreb, Republika Hrvatska

Časopis za suvremenu povijest

- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #