Cerovac komentira

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

04.04.2008., petak

8. Hrvatska i jugoslavenska politička emigracija



Jugoslavenska i hrvatska emigracija mogu se strukturno raščlaniti na ratnu
i poratnu. Prva uključuje emigrante koji su zemlju napustili tijekom Drugoga
svjetskog rata i krajem rata. Hrvatska politička emigracija je u svibnju 1945.,
nakon pada ustaškog režima i višegodišnjeg boravka u savezničkim izbjegličkim
logorima, uglavnom otišla u Južnu Ameriku, SAD, Španjolsku i zemlje
zapadne Europe. Riječ je o skupinama i pojedincima koji su većinom zagovarali
ideje propalog ustaškog režima ili se tek dijelom distancirali od njega,
ali braneći ideju NDH. Jezgra ove skupine bili su prijašnji političari koji su
držali istaknuta mjesta u NDH i određen broj intelektualaca istog usmjere-
nja. Okupljali su se oko raznih emigrantskih časopisa, od kojih je najutjecajniji
bio Hrvatska revija, urednika Vinka Nikolića, tiskana u Buenos Airesu i
Barceloni.

Kasnija emigracija uključivala je ljude koji su iz Hrvatske ili Jugoslavije
otišli od sredine pedesetih nadalje, dijelom u sklopu akademskih stipendija
zapadnih zemalja, dijelom ilegalnim prelaskom granice, a zatim i legalno,
nakon 1966. U tom, najmlađem naraštaju hrvatskih emigranata postojala je i
liberalno-demokratska struja, čije je središte bio časopis Nova Hrvatska, tiskan
u Londonu.29 Dugogodišnji urednik ovog lista bio je Jakša Kušan. Kao i druge
emigrantske skupine i ova se zalagala za nacionalnu nezavisnost Hrvatske, ali
je ostvarenje tog cilja – nasuprot radikalno desnim nacionalistima – zagovarala
iz perspektive liberalnih vrijednosti i s vizijom ustavne demokratske države.

Časopis se bavio temama iz nacionalne povijesti i životom Hrvata pod komunističkim
režimom te davao informacije o suvremenim političkim događajima
u Jugoslaviji i Hrvatskoj, osobito o opozicijskim aktivnostima.
Nekoliko Hrvata-emigranata liberalne orijentacije pridružilo se
Demokratskoj alternativi utemeljenoj 1963. u Stansteadu, Velika Britanija, a
koja je okupljala demokratske emigrante jugoslavenske orijentacije. Oni su se
zalagali za modernu, pluralističku konfederativnu Jugoslaviju. Sedamdesetih
godina svoju su aktivnost usmjerili na obavještavanje svjetske javnosti o jugoslavenskom
režimu, koristeći se osobito službenim posjetima najviših jugoslavenskih
predstavnika stranim zemljama. S vremenom je okupila veći
broj hrvatskih (Branko Pešelj, Ilija Jukić, Vladimir Predavec), srpskih (Vane
Ivanović, Desimir Tošić, Božidar Vlajić), slovenskih (Miha Krek, Ljubo Sirc,
Sekolec Franjo) i muslimanskih (Adil Zulfikarpašić, Teufik Velagić) intelektualaca,
političara i poduzetnika. Pridružili su im se i M. Mihajlov, Aleksa Đilas
(sin M. Đilasa), Bogoljub Kočović, a podržao ih je i Vlatko Maček, vođa prijašnje
najjače predratne hrvatske političke stranke, HSS, koji je od 1945. živio
u inozemstvu.30

Utjecaj emigranata na opozicijsku aktivnost u zemlji bio je marginalan. Kao
osnovno, bilo je malo osobnih kontakata između liberala i opozicijskih krugova
u Hrvatskoj, a uz to, literatura političkih emigranata nije imala mnogo
čitatelja u Hrvatskoj i to ne samo zbog policijske kontrole. U percepciji hrvatske
javnosti tog doba, slikom političke emigracije dominirala je teroristička
aktivnost proustaških ekstremista. Također, plošna propagandistička frazeologija
često prožeta NDH nostalgijom i sadržajna jednostranost većine emigrantskih
tiskovina koje se bile bez uvida u svakidašnji život sunarodnjaka u
zemlji teško je mogla naći čitatelje izvan kruga izrazito protukomunistički orijentiranih
pojedinaca i skupina.


28..Z. RADELIĆ, Hrvatska seljačka stranka 1941. - 1950., Zagreb 1996., 210. Vidi još i: ISTI,
Božidar Magovac: S Radićem između Mačeka i Hebranga, Zagreb 1999.
29 Demokratska srpska emigracija okupljala se oko lista Naša reč (London) koju je uređivao
Desimir Tošić.
30 Više: Mirko GALIĆ, Politika u emigraciji. Demokratska alternativa, Zagreb 1990.



Ovdje prenašamo u nastavcima originalan znanstveni rad Disidenti, opozicija i otpor – Hrvatska i Jugoslavija 1945. - 1990. Autori:
Katarina Spehnjak
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Tihomir Cipek ,
Fakultet političkih znanosti, Zagreb, Republika Hrvatska

Časopis za suvremenu povijest
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #