Od hrvatske državne misli do jugoslavenske ideje II.

11.10.2007., četvrtak

Gotovo je suvišno naglasiti da je Starčević imao pravo, što se već pokazalo za vladavine bana Khuena Hedervarya kojem su glavni oslonac upravo Srbi, a tamo gdje ih nema, stvara ih on na umjetan način. Poletni i nestrpljivi E. Kvaternik diže međutim 1871. bunu (u Rakovici na Kordunu), koja tragično svršava. Hrvatsko-ugarska nagodba1868., premda je priznavala hrvatsku državnost, nije ispunila očekivanja čak ni njezinih tvoraca, madžarona.

Premda politika izvršavanja Nagodbe, koju provodi nakon madžarona i Narodna stranka, ne donosi političko smirenje i stabilizaciju, ipak Hrvatima uspijeva ojačati unutarnje snage modernizacijom uprave za banovanja Ivana Mažuranića, reformom nastave i sudstva. Konačno se u to doba priključuju Banskoj Hrvatskoj i dijelovi Vojne krajine. pa time započinje proces okupljanje hrvatskih zemalja u jednu cjelinu.

U prvom desetljeću Hrvatsko-ugarske nagodbe dolazi do okupacije Bosne i Hercegovine 1878., pa se pitanje Bosanske Hrvatske pretvara u bitno pitanje hrvatsko-madžarskih i hrvatsko-srpskih političkih odnosa. Hrvatskoj politici nameće se kao glavni cilj sjedinjenje Bosanske i Dalmatinske Hrvatske s Banskom Hrvatskom. Austro-ugarska i srpska politika djeluju protiv tih nastojanja svim sredstvima.

Razočaranje u hrvatskim političkim krugovima u onom trenutku kad je postalo jasno da Bosna i Hercegovina ne će biti priključene Banskoj Hrvatsko, iako je Austro -Ugarska isticala pravo na Bosnu i Hercegovinu na osnovi hrvatskog državnog prava i odluka hrvatskog Sabora iz 1790., pogodovalo je balkanskoj orijentaciji hrvatske politike. Tome je pogodovala i politika srpske vlade, koja potiče srpske stranke u Hrvatskoj, te dolazi do koalicije hrvatskih i srpskih političkih stranaka. Tu se stvara žarište previranja, koje vodi u jugoslavensku ideju, što nisu mogle suzbiti neodređene trijalističke ideje.

Tako novi naraštaj hrvatskih političara, pred kraj vladavine bana Khuena, vodi politiku nagodbe sa Srbima, kako bi suzbio hegemonističku politiku madžarske vlade. Rađa se lozinka o narodnom jedinstvu Hrvata i Srba, koja tvrdi da su Hrvati i Srbi jedan narod. Iako poslije pada Khuena hrvatski mladi političari na čelu s dr. Antom Trumbićem i Franom Supilom pokušavaju obnoviti suradnju s madžarskim strankama u politici Riječke rezolucije, taj je pokušaj propao nakon tzv. Željezničke pragmatike, kojom je ponovno pokušana politika pomadžarivanja Hrvatske.

Uspjesi Srbije u balkanskim ratovima, pritisak madžarskog hegemonizma, srpska promidžba u Hrvatskoj, ali i nepoznavanje srpske državne misli, počinju u Hrvatskoj jačati slavenofilsku orijentaciju, političko jugoslavenstvo. Veći sama činjenica da Austro-Ugarska nije htjela priznati hrvatske političke interese, omogućila je Principove hitce u Sarajevu, čime je hrvatsko pitanje postalo pitanjem europske politike. U Prvom svjetskom ratu velika većina hrvatskog naroda vojevala je lojalno na strani Centralnih sila sve do 1918.

Nasljednici Strossmayerove Narodne stranke iz 1861. bili su u emigraciji nositelji politike jugoslavenstva. vjerujući da će u suradnji sa Srbijom riješiti hrvatsko pitanje. No već u prvim pregovorima dolazi između srpske vlade pod Pašićem i hrvatskih Jugoslavena pod Trumbićem i Supilom do nesporazuma i nesklada. Svakom je moglo biti vidljivo da srpska državna ideja, poznata i napisana prije gotovo stotinu godina u "Načertanijama" ide za stvaranjem Velike Srbije, a da nema interesa za stvaranje federalističke države u kojoj bi Hrvati bili ravnopravni čimbenici. Zbog toga srpska politika nastoji izigrati Hrvate i sve njihove probitke.

Na svojoj smrtnoj postelji Austro-ugarska monarhija kao da uviđa vlastite pogreške prema Hrvatima. Na krunidbi kralja Karla IV. proklamirano je načelo hrvatske neovisnosti o Madžarima, ponuđen je trijalizam, no prekasno, jer su dani Monarhije bili odbrojeni i jer nitko u Hrvatskoj nije sa sigurnošću mogao reći neće li vjerolomni Habsburzi u kojoj za njih povoljnijoj situaciji pogaziti danu riječ.

Ovim postom nastavljam objavljivati predgovor "Hrvatskom političkom leksikonu" kojeg sam počeo pisati 1986. a objavio u Londonu 1988.god.

- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Cerovac komentira

Opis bloga

Linkovi

O autoru

11.10.2007., četvrtak

Od hrvatske državne misli do jugoslavenske ideje II.