Habsburgovci II.

07.10.2007., nedjelja

Tek nakon sloma turske moći pod Bečom 1683. započinje oslobodilački rat, koji su Hrvati čekali od Cetinskoga sabora. U doba najvećeg poleta za oslobođenje, uskrsava političku misao Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana senjski plemić Pavao Vitezović u svom spisu "Oživjela Hrvatska", u kojem daje nove misli i poticaje hrvatskoj državnoj misli. Prvi puta se javlja zahtjev za okupljanje svih hrvatskih zemalja u jednu cjelinu, ne samo na temelju hrvatskoga državnog prava, nego i na temelju narodnog prava, prava krvi i tla. Hrvatska državnost dobiva time u narodnoj misli novu dinamičnu snagu. No već tada su se izjalovile zamisli hrvatskog političkog naroda, jer Habsburzi većinu oslobođenih hrvatskih krajeva nisu priključili državnom području hrvatskoga kraljevstva, nego Vojnoj krajini.

U tom razdoblju dolazi do velikih selidbi pravoslavnoga življa iz srpskog pašaluka pod vodstvom Arsenija Crnojevića u hrvatske zemlje. Crnojeviću i njegovim nasljednicima habsburška vlast priznaje čast patrijarha, te oni postaju ne samo nosiocima crkvene, nego i srpske političke ideje. Tim patrijarsima podvrgnuta su u crkvenom pogledu i naselja Vlaha i hrvatskih pravoslavaca. Hrvatska državna misao i srpska narodna misao postaju time takmaci na hrvatskom državnom području.

Hrvatski sabori, kao čuvari hrvatske državne ideje naglašavaju svoju posebnost i državnopravnu važnost, između ostaloga, i donošenjem Pragmatičke sankcije, čime je snažno naglašena neovisnost hrvatske države i njezina zasebnost od Madžarske i od habsburških zemalja.

U cjelokupnom XVIII. st. Hrvatski Sabor čuva misao o neprekinutom slijedu hrvatske državnosti i vodi ogorčene borbe s habsburškim centralističkim stremljenjima. Treba ipak spomenuti da je, koliko god su političke borbe bile ogorčene, razdoblje XVIII. st. na drugim područjima bilo plodonosno. Hrvati u sklopu Habsburške monarhije upoznaju tehničku revoluciju, razvitak moderne cestogradnje, uvodi se redovito obvezatno školstvo, te se pod Marijom Terezijom donose novi urbari koji uređuju odnose zemljovlasnika i kmeta.

Reformama Josipa II. počinju duboke društvene reforme koje u Hrvatskoj dovode do stapanja plemića i velikaša, koji su do tada bili jedini politički narod. s njihovim podložnicima, do tada bespravnim kmetovima, u novi politički narod. Razvitak prometa, uz to donosi zbližavanje i upoznavanje pojedinih ogranaka Hrvata. Gospodarskim napretkom stvara se materijalna osnovica za oživljavanje misli hrvatske državnosti i u onim dijelovima Hrvatske koji su pod mletačkom vlasti.

Dok se vrše sve te društvene reforme i u borbi čuva jezgra hrvatske državnosti, iz Dalmatinske Hrvatske javlja se nova snaga koja nastoji duhovno ujediniti rastrgane dijelove hrvatskog kraljevstva. To je prva povijest hrvatskog naroda, napisana za narod: Kačićeva pjesmarica. koja u najširim slojevima budi spoznaju o narodnoj slozi i jedinstvu, o narodnom zajedništvu i o zajedničkim interesima. Ojačanom tekovinama gospodarskog napretka, te idejom hrvatske državnosti, potaknutom od Vitezovića i Kačića,. otvaraju se hrvatskom nacionalizmu vrata XIX. stoljeća.

Ovim postom nastavljam objavljivati predgovor "Hrvatskom političkom leksikonu" kojeg sam počeo pisati 1986. a objavio u Londonu 1988.god.

- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Cerovac komentira

Opis bloga

Linkovi

O autoru

07.10.2007., nedjelja

Habsburgovci II.