Samo ucim, pisem seminare i gnjavim se sa svim i svacim, uzas...

Jos koji tjedan i faks je kao gotov, ako se pocetak rokova tako moze nazvati. Vec sam u mislila na moru i samo zelim da sve mirno i bezbolno zavrsi pa da mogu pobjeci iz grada negdje u mir i tisinu ili pak ludiranje i tulumarenje, oboje pomalo.

Ova kisa vani mi nikako ne pase, ali su se barem smirili hormoni jer sam se u zadnje vrijeme vec pocela cudno osjecati pod navalom cudnih muskih prijedloga. Nekad se stvarno pitam gdje su granice prijateljstva i necega vise.. Jer npr ako nekoga nisam dugo vidjela i on mi kaze da bi mogli na kavu, ja cu se sloziti jer bih htjela da prijateljski popricamo i nadoknadimo propusteno. A onda mi se on javi iduci dan i predlozi kavu i kino. A kino... To meni nije prijateljski bas. Kad dvoje ljudi suprotnog spola sjede sami (ne doslovno sami ali znate sto mislim) u mraku, to je uvijek potencijalno opasna situacija.
Kako te kave tako brzo evoluiraju u kavu I KINO i da li, kada se to dogodi, to znaci da je trenutak da se jasno povuce crta. Tu sam zbunjena, ali zasad se snalazim. I izbjegavam kino naveliko, osim u vecim skupinama. :)

Sto jos reci... Mozda da sam pricala kao nesto s plavookim jucer. Dvaput je dosao do mene na nekom predavanju, nisam se bas pretrgla od toga da mu poklonim paznju. Al da me nije uzdrmalo, je... Nisam se tome nadala, tome da cu to dozivjeti kao bitnu stvar u svom danu. Jos to nije proslo..

Kao sto rekoh, nadam se da ce ljeto mirno i bezbolno doci, a onda ce sve biti u redu.
Drzite mi fige za faks! :)

Zanimljivo da dok sam dobre volje i dok nisam zbog nicega uznemirena nemam potrebu pisati vam. Ovih dana ucim za faks, jucer sam bila kod frendice na rodjendanu, bila je ekipa s faksa, malo smo cugali i divljali, nije bilo ozbiljnijih posljedica. Sad slazem neku prezentaciju i divim se genijalnosti pjesama s HRF-a koje se vrte na radiju pa se tjesim da ako propadnem na faksu uvijek mogu pisat za estradu.

Frendica mi nesto cvili sad, a ja sam potpuno nezainteresirana za sve njene 'probleme' ovih dana.. Sjecam se da smo prosle godine bile nerazdvojne, vjerojatno zato sto se ona palila na cimera od plavookog, ali uvijek mi se cinilo da smo se bas pogodile u dusu. Al sad kao da se promijenila, ima nekog novog frajera i tak.. Nije da optuzujem njega, decko je stvarno ok i dobro se slazemo. I to sto stalno visi s njim i nema vremena, to sam se vec naviknula. Ali to sto ju smeta kad se ja onda zabavljam bez nje i sto stalno cvili nesto jer joj nitko ne pase i stalno komplicira nesto.. ne znam, to mi sve bas ne sjeda.

Npr jucer na tom tulumu je bilo zbilja super. A njoj kao nije. Kao bila je s deckom i nije se napila (nisam ni ja, ko da je to neki faktor) i nisu oni njena ekipa zapravo i bla, bla..
A ja ne znam sto bih joj rekla. Ko da sam ja razmisljala dal su oni moja ekipa, kakve to ima veze? Bila sam tamo, bili su ljudi koji su se zezali i pjevali i ja sam im se pridruzila. I sad je njoj kao zao sto joj je bilo lose i sto se nije zabavila, ali kao nije mogla (jer joj je bio decko i jer nije pila) i jer sam se ja zabavljala bez nje, a ja ne uspijevam shvatiti dal joj smeta sto mi je bilo dobro a to nije ukljucivalo nju ili ju pece savjest sto mi nije posvetila dovoljno pozornosti ili sto? Zasto sad uopce gnjavi s tim?!

Ne znam, neko vrijeme sam pokusavala organizirati vrijeme s njom, da idemo na neke kave, ja sam izostajala s predavanja, sve u pokusajima da sad kad ona ima puno obaveza i kad stalno visi s doticnim likom, da u cijeloj toj ludnici ostane vremena za nas dvije. I onda mi se nekoliko puta dogodilo da sam uzalud cekala da se javi ili da smo se dogovorile za van i onda je u zadnji tren otkazala i otisla s deckom. Nije problem, jasno da ona zeli provesti svo svoje vrijeme s njim ali zasto onda mene zafrkava. I sad zadnjih par tjedana kad sam joj prestala visit za vratom i planirat joj kave samnom, sad se ona ipak povremeno javi i onda mi cvili kako nema vremena za frendice i kak je sva jadna zbog toga. Kad sam ju pitala zasto nesto ne poduzme ili se drukcije ne organizira i rekla da se sve mozemo dogovorit, ali da me ne vuce za nos nego mi odmah kaze jel nesto moze i dal joj pase, onda se uvrijedila jer kao nije istina da se ona tako ponasa ida me otkanta. Wtf?!

A nista.. Uvijek me iznova rastuzi da su ljudi to bolji prema tebi sto si ti gori prema njima. I da ce doci k tebi tek kad ih otpilis. Tako je s deckima, frendicama, kolegama, svima.. A ja ne volim te igrice, samo sto ponekad nema bas izbora.. Posebno ako zelim rezultate.


Ovih dana slusam Ciaru: Like a boy (znam da nisu svi tipovi takvi, al super mi je stvar :))

Pull up your pants
(Just Like Em')
Take out the trash
(Just Like Em')
You can dig cash like em'
Fast like em'
Girl you outta act like ya dig
(What I'm talkin' bout')
Security codes on everything
Vibrate so your phone don't ever ring
(Joint Account)
And another one he don't know about

Wish we could switch up the roles
And I could be that...
Tell you I love you
But when you call I never get back
Would you ask them questions like me?...
Like where you be at?
Cause I'm out 4 in the morning
On the corna roll'n
Do'n my own thing

What if I had a thing on the side?
Made you cry?
Would the rules change up or would they still apply?
If I played you like a toy
Sometimes I wish I did act like a boy

Can't be get'n mad!
What You Mad?
Can't Handle that!
Can't be get'n mad!
What you mad?
Can't handle that!

Girl go head and be...
(Just Like Em')
Go run the streets
(Just Like Em')
come home late say 'sleep' like em'
Creep like em'
Front with ya friends
Act hard when you're with em' like em'
(What)
Keep a straight face when ya tell a lie
Always keep an anti-alibi
(Keep Him In The Dark)
What he don't know won't break his heart


If I was always gone
With the sun get'n home
(Would Ya Like That?)
Told you I was with my crew
When I knew it wasn't true
(Would Ya Like That?)
If I act like you
Walk A mile off in yo shoes
(Would Ya Like That?)
I'm mess'n with your head again
Dose of your own medicine

If I played you...
Would yo like that?
Had friends...
Would you like that?
Nother car?
Would you like that?
Hell naw
You wouldn't like that
No!

Evo me.. Malo sam se primirila. :) Mozda to nije bas prava rijec, s obzirom na to da samo jurim naokolo zadnjih dana, malo iz Zg-a, pa natrag doma, pa izlazim, pa frka na faksu, ali vazno je da je unutra mir.

Moglo bi se reci da sam napravila neko ciscenje i sve ono sto trpam u zadnje vrijeme u emocionalni ormar sam sada iscupala van i poslozila. Ponekad to treba napraviti. Obavila sam sve razgovore koje treba obaviti, s onim frendom i s jos nekima za koje sam naslucivala da imaju neka ocekivanja-zapravo je odlican osjecaj kad su racuni cisti. I kad si fer prema ljudima, makar ih to povrijedilo u tom trenutku.
S plavookim nisam razgovarala, koliko sam zadnji put kad smo pricali shvatila njega to ne zanima pa onda ja tu necu nista forsirati. Vjerojatno bih ga mogla ugnjaviti i rascistiti taj odnos, ponuditi prijateljstvo itd, ali odlucila sam da necu. Umorna sam od tog odnosa i od ljudi koji nisu u stanju reci sto osjecaju i sto zele. I dosta mi je pogadjanja sto je u njegovoj glavi i/ili srcu. Da sam to ja onda ne bih morala pogadjati..


Slusa se jedna svima poznata pjesma:

I don't want half hearted love affairs
I need someone who really cares.
Life is too short to play silly games
I've promised myself I won't do that again.

It's got to be perfect
It's got to be worth it
Too many people take second best
But I won't take anything less
It's got to be pertect.

Young hearts are foolish
they make such mistakes
They're much too eager to give their love away.
Well I have been foolish too many times
Now I'm determined I'm gonna get it right.

It's got to be perfect

Dosao je netko novi, ili stari? u moj zivot bi da udje..
Trebam li ga pustiti unutra ili zalupit vratima
Mnogi su tako ostali na pragu cekati odluke tudje
Dok se sama, izvan razuma, pitanjima mucim satima

Hoce li me voljeti, zbilja voljeti
Hocu li mu moci cijelu sebe dati
Hocu li se zaletiti u zid odbijanja, hoce li me boljeti
hocu li ostati iznevjerena, hocu li opet moliti da se vrati
Onaj prije koji mi je samo mnogo boli nanio
Ili zeljeti da mi neki treci u zivot uskoro uleti
Hocu li pasti nakon sto me jos jedan iz ravnoteze zanio
Hocu li se smijati ili plakati ili vristati ili kleti
Hocu li znati kuda idem ili srljati ko i uvijek prije
Hocu li kada dodje pravi to osjetiti i znati
Ili on ni nece doci dok se srce u strahu krije
I cas juri naprijed a cas cezne da se natrag vrati

Ponekad dok jurim tako, pitam se dal sama od sebe bjezim
Mozda da se umirim, budem sama, pa nekad vesela a nekad sjetna
Hoce li me spontanost ili strpljenje odvesti kuda tezim
Trebaju li mi sva ova pitanja da bi mogla biti sretna?


Primjetila sam da kad se dogodi nesto sto me zbilja uzdrma, da pobjegnem u pjesme. One su privatne, intimne i samo moje, ali opet toliko laksi izlaz nego da napisem golemi tekst s opisom dogadjaja. Htjela bih da naslutite sto je bilo, a to se krije u trenucima od par sekundi koje ne moze opisati ni tisucu recenica.
Npr u prici iz proslog posta je toliko toga da mi je grozno uopce i pogledati taj jadni sazetak. A nastavak price , sto je bilo jucer, sto necu opisivati jer se na kraju cijela vecer svela na jedan trenutak. Skoro smo se poljubili... A onda su prosle te 2s carolije i opet sam znala tko sam ja, tko je on, da postoji cijeli svijet, gomila okolnosti, ljudi koji nas cekaju vani pa smo izasli na kisu i otisli, svatko na svoju stranu...

Mislim da me hvata gripa, koma se osjecam, ne mogu vise...

Proslo je par nekako cudnih dana..
Kao da me netko pokusava podsjetiti da postoji jos neki zivot za mene. Ili kao da mi je nasred face napisano da bi se uskoro moglo osloboditi mjesto u mom srcu.
Ne znam... Zaredali pozivi u kino, na kavu, uglavnom by frendovi koji se uvijek motaju okolo i zauzimaju onu neku nedefiniranu poziciju u mom zivotu. Nekako sam uspjela to sve odgoditi jer niti sam raspolozena za kave niti za odbijanje istih. Trenutno samo zelim plutati.. Prihvatiti se faksa, a sve ostale obaveze i pritiske maknuti nekamo pa sto bude.

Jedna stara prica se opet vratila i to me malo zbunjuje. Jedan prijatelj kojeg znam vec godinama i bila sam zaljubljena u njega otkako sam ga prvi put ugledala. Ali smo bili samo frendovi, pricali satima na telefon i stalno visili skupa da bi on na kraju zavrsio s mojom best frendicom. A ja u komi i nista mi nije bilo jasno. I onda je naravno nas odnos zahladio jer je meni trebao odmak, a on je stalno visio s njom i htio pricati o njoj. Prekinuli su nakon par mjeseci. Preokret nastaje kad se jedna druga frendica sprijateljila s njim i on joj se povjerio, da voli mene i da nije pokusavao nista samnom jer ga je bilo previse strah riskirati, ja mu nisam poslala prave signale itd itd. Kasnije smo se poceli opet druziti. Da skratim, ja sam naslutila da se nesto dogadja i onda mi je ta druga frendica rekla tu cijelu pricu. I onda rekla njemu da sam ja htjela bit s njim prije, a da sad ne zna. Pa smo pricali, to mi je bio jedan od bolnijih razgovora u zivotu, totalno patetican i oboje smo skoro plakali. On je htio da budemo skupa ali vise to nisam mogla.. Te sve mjesece dok je on bio s mojom frendicom sam se stvarno trudila da ga izbijem iz glave, a i nisam mogla biti s bivsim od frendice. Sve se nekako zakompliciralo.

Proslo 4-5 godina, mi smo si ostali solidno dobri i onda smo se prosle godine opet poceli ful druziti. Pa me zvao na kave, na setnje po Jarunu ali sam to odbila..

Tesko je objasniti tu cijelu pricu... On ima posebno mjesto u mom srcu. I svaki put kad ga vidim, osjetim koliko mi je drag i koliko mi znaci. Ali i danas kao i prije osjecam da ne mozemo biti skupa. Jos uvijek mi se cini nefer prema frendici iako su oni davno bili skupa, a i krecemo se u istom drustvu iz srednje... Ne znam.
Pisem ovo jer smo bili s tim drustvom na rostilju u ponedjeljak i opet se vratio stari osjecaj. A ja ne znam jel to povezano sa svime sto je bilo s plavookim ili sto. Jer ovaj frend je jedini ikad za kojeg sam bila sigurna da me voli, jedini s kojim sam mogla uvijek satima pricati, jedini koji mi je pisao pjesme i koji je pokazivao zbilja brigu za mene.. Vjerojatno ja stvar u tome da mi samo to sad i treba, ali zapravo znam da ja ne mogu isto dati natrag...