Evo me.. Malo sam se primirila. :) Mozda to nije bas prava rijec, s obzirom na to da samo jurim naokolo zadnjih dana, malo iz Zg-a, pa natrag doma, pa izlazim, pa frka na faksu, ali vazno je da je unutra mir.
Moglo bi se reci da sam napravila neko ciscenje i sve ono sto trpam u zadnje vrijeme u emocionalni ormar sam sada iscupala van i poslozila. Ponekad to treba napraviti. Obavila sam sve razgovore koje treba obaviti, s onim frendom i s jos nekima za koje sam naslucivala da imaju neka ocekivanja-zapravo je odlican osjecaj kad su racuni cisti. I kad si fer prema ljudima, makar ih to povrijedilo u tom trenutku.
S plavookim nisam razgovarala, koliko sam zadnji put kad smo pricali shvatila njega to ne zanima pa onda ja tu necu nista forsirati. Vjerojatno bih ga mogla ugnjaviti i rascistiti taj odnos, ponuditi prijateljstvo itd, ali odlucila sam da necu. Umorna sam od tog odnosa i od ljudi koji nisu u stanju reci sto osjecaju i sto zele. I dosta mi je pogadjanja sto je u njegovoj glavi i/ili srcu. Da sam to ja onda ne bih morala pogadjati..
Slusa se jedna svima poznata pjesma:
I don't want half hearted love affairs
I need someone who really cares.
Life is too short to play silly games
I've promised myself I won't do that again.
It's got to be perfect
It's got to be worth it
Too many people take second best
But I won't take anything less
It's got to be pertect.
Young hearts are foolish
they make such mistakes
They're much too eager to give their love away.
Well I have been foolish too many times
Now I'm determined I'm gonna get it right.
It's got to be perfect
Post je objavljen 12.05.2007. u 11:50 sati.