Glas proslosti

Proslo je par nekako cudnih dana..
Kao da me netko pokusava podsjetiti da postoji jos neki zivot za mene. Ili kao da mi je nasred face napisano da bi se uskoro moglo osloboditi mjesto u mom srcu.
Ne znam... Zaredali pozivi u kino, na kavu, uglavnom by frendovi koji se uvijek motaju okolo i zauzimaju onu neku nedefiniranu poziciju u mom zivotu. Nekako sam uspjela to sve odgoditi jer niti sam raspolozena za kave niti za odbijanje istih. Trenutno samo zelim plutati.. Prihvatiti se faksa, a sve ostale obaveze i pritiske maknuti nekamo pa sto bude.

Jedna stara prica se opet vratila i to me malo zbunjuje. Jedan prijatelj kojeg znam vec godinama i bila sam zaljubljena u njega otkako sam ga prvi put ugledala. Ali smo bili samo frendovi, pricali satima na telefon i stalno visili skupa da bi on na kraju zavrsio s mojom best frendicom. A ja u komi i nista mi nije bilo jasno. I onda je naravno nas odnos zahladio jer je meni trebao odmak, a on je stalno visio s njom i htio pricati o njoj. Prekinuli su nakon par mjeseci. Preokret nastaje kad se jedna druga frendica sprijateljila s njim i on joj se povjerio, da voli mene i da nije pokusavao nista samnom jer ga je bilo previse strah riskirati, ja mu nisam poslala prave signale itd itd. Kasnije smo se poceli opet druziti. Da skratim, ja sam naslutila da se nesto dogadja i onda mi je ta druga frendica rekla tu cijelu pricu. I onda rekla njemu da sam ja htjela bit s njim prije, a da sad ne zna. Pa smo pricali, to mi je bio jedan od bolnijih razgovora u zivotu, totalno patetican i oboje smo skoro plakali. On je htio da budemo skupa ali vise to nisam mogla.. Te sve mjesece dok je on bio s mojom frendicom sam se stvarno trudila da ga izbijem iz glave, a i nisam mogla biti s bivsim od frendice. Sve se nekako zakompliciralo.

Proslo 4-5 godina, mi smo si ostali solidno dobri i onda smo se prosle godine opet poceli ful druziti. Pa me zvao na kave, na setnje po Jarunu ali sam to odbila..

Tesko je objasniti tu cijelu pricu... On ima posebno mjesto u mom srcu. I svaki put kad ga vidim, osjetim koliko mi je drag i koliko mi znaci. Ali i danas kao i prije osjecam da ne mozemo biti skupa. Jos uvijek mi se cini nefer prema frendici iako su oni davno bili skupa, a i krecemo se u istom drustvu iz srednje... Ne znam.
Pisem ovo jer smo bili s tim drustvom na rostilju u ponedjeljak i opet se vratio stari osjecaj. A ja ne znam jel to povezano sa svime sto je bilo s plavookim ili sto. Jer ovaj frend je jedini ikad za kojeg sam bila sigurna da me voli, jedini s kojim sam mogla uvijek satima pricati, jedini koji mi je pisao pjesme i koji je pokazivao zbilja brigu za mene.. Vjerojatno ja stvar u tome da mi samo to sad i treba, ali zapravo znam da ja ne mogu isto dati natrag...


četvrtak, 03.05.2007. u 09:51 ][ 1 ][ P ][ # ][ ^ ][


<< Arhiva >>


< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



komentari da/ne



Dođi, zaboravi
Nudim ti noći čarobne
I buđenja u postelji punoj šećera
Ispred mog prozora drvo divljeg kestenja
Puno plodova koje nitko ne treba

Anđeli nek te čuvaju
Kada vrijeme oboli
Da li čovjek sve, baš sve
Na kraju preboli

Zaspao bih sada ja na tvojim rukama
Budio se ne bih nikada
Neka vrijeme samo broji svoje godine
Meni je već dosta čekanja

Dođi, zaboravi
Nudim ti noći čarobne
I buđenja u postelji punoj šećera
Dođi i ostani
Nudim ti suze ko bisere
Moje namjere još su uvijek iskrene

Zaspao bih sada ja na tvojim rukama
Budio se ne bih nikada
Neka vrijeme samo broji svoje godine
Meni je već dosta čekanja





Zaboravi