subota, 11.02.2017.
RAZVOD
Maja je bila četverogodišnja djevojčica kada su se roditelji odlučili razvesti. Nije ju to previše pogodilo, jer joj je otac oduvijek bio stranac obzirom da ga nikad nije bilo kući, a kad je bio nisu razvili neki prisan odnos. Sjeća se zajedničkih igara u parku i rijetkih šetnji, ali nema nijedne zajedničke slike. U moru slika s mamom, djedom i bakom, pronašla je jednu gdje su roditelji i ona ''u trbuhu'' kako joj je mama objasnila. ''Evo ipak imam jednu sliku s tatom.'' - znala je reći samoj sebi.
Prolazile su godine, a tate nije bilo. Ponekad se znao javiti i poslati poklon, ali nije dolazio. Nije joj bilo jasno zašto je ne voli. Nakon dosta godina čula je da se ponovno oženio i da ima kćer sa novom ženom. Htjela je upoznati svoju sestru, ali nije mogla. Otac se nije javljao, a maćeha baš to i nije željela.
Imala je puno ljubavi od mame, djeda i bake, ali nešto je nedostajalo. Jednog lijepog sunčanog dana, ona i mama su smijući se išle kući iz dućana, a iza njih su bile susjeda i njezina kćer te je kćer upitala svoju mamu ''Ima li ona tatu kao i ja?'' Susjeda je pocrvenjela, ušutkala kćer te prošla pored nas pozdravivši nas pognute glave.
''Mama, zar ja nemam tatu?'' – uslijedilo je odmah pitanje.
''Imaš zlato moje.'' – rekla je mirno mama.
''Ali zašto onda njega nema? Zašto nije s nama i zašto nas ne želi vidjeti?'' - uporno će Maja.
Suznih očiju, ali sa osmijehom ma licu mama je rekla: ''Tata puno radi i zato ga ne viđaš. Vjerujem da te on puno voli.''
Maji se nisu svidjeli odgovori, ali svejedno nije previše ispitivala. Znala je samo da je jedino razvedeno dijete u razredu i da ne viđa svog oca Njezina majka nikad nije ništa ružno rekla za njega, jedino je znala čuti nju i baku kako govore da ju je jako povrijedio, a pogotovo Maju, jer ju ne dolazi vidjeti niti više pita za nju.
Vidjela je oca kad je napunila 24 godine. Sav nakupljeni bijes istresla je na njemu, ali nije se osjećala bolje radi toga. Bila je tužna. Nedugo nakon toga upoznala je polusestru i odmah su se zbližile.
Danas oca ponekad čuje, a rijetko vidi. Ne razumije njegove postupke, ali ipak mu je oprostila, jer je zapravo time odriješila sebe svog onog bijesa i gorčine.
- 17:27 -
