petak, 30.10.2015.
ISTINA ILI NE PITANJE JE SAD
Da li treba biti iskren u odnosima s drugim ljudima ? Cijeni li se ta iskrenost uopće ? Nažalost, ono moje ''uvijek polazim od sebe'' ne drži vodu. Volim iskrene ljude koji kažu sve face to face. Mislim i na banalne stvari poput ''razmazala ti se šminka; imaš pekmeza na licu; imaš list u kosi''. Ne biste vjerovali koliko ima ljudi koji će takvo što prešutjeti i bez problema te ''pustiti'' da takav bauljaš po svijetu. Postoje ljudi koji se naljute kad im takvo što kažeš, opet nešto nevjerojatno, znam. Pustimo sad te ''banalne'' stvari i okrenimo se onim ''ozbiljnim''. Treba li biti iskren u prijateljskim/partnerskim odnosima ? Mišljenja sam da u većini slučajeva treba. Ovo u većini se odnosi na to da ako bi moja iskrenost nekog jako povrijedila, onda bolje da je prešutim ili da je kažem suptilnije. Netko padne u bad ako mu kažeš da ne zna pisati, pjevati, da je debeo i sl. Opet, ako si pravi frend/dečko/cura mislim da ti je dužnost to reći na što suptilniji način. Smatram da u svakom od nas čuči neki skirveni talent, a nekad mu treba malo vremena ili poticaja da izađe. Tako svom frendu koji nema sluha na suptilan način treba reći da super igra tenis, pa bi možda bilo bolje da se okrene ka tom talentu. Nego, da krenemo napokon na ozbiljnije teme... Da li i kako reći prijatelju da ga npr. vara cura ? Nisam pobornik onog ''to me se ne tiče'', ali iz osobnog iskustva mogu reći da bih idući puta dobro razmislila da li bih takvo što uopće rekla. Zašto ? Zato što ponekad ispadneš crna ovca i bude ti žao da si išta rekla, unatoč dobro razrađenoj strategiji kako takvo što priopćiti. U glavi ti se roje misli ''trebam li se miješati u nečiji privatni odnos ili trebam reći, pa kakva sam to prijateljica kako ne kažem''.
Kod mene nije bila u pitanju prijevara, nego sam prijateljici očito ubila svaku nadu, jer sam joj rekla da bivši ima curu. Uopće ne želim razmišljati kako bi primila vijest o eventualnoj prijevari.
Mogu zaključiti da bi trebalo razmisliti kako prioćiti takvu i sličnu mega vijest, jer nikad ne znamo kako će osoba reagirati dok se ne nađe u takvoj situaciji.
Da se vratimo na ''banalne'' stvari. Meni slobodno možete reći da nemam pojma pisati, pjevati i sl. i ne treba biti suptilan, smo rokaj. Možda sam u prošlom životu bila muškarac, tko zna. A zašto to kažem ? Čini mi se da oni nekako bolje primaju te uvrede, odnosno čak uvredama pokazuju koliko se ''vole''. Ono ''smrade, kretenu'' zapravo znači ''baš si super frende''. Dakle, jednostavnost rula.
- 11:12 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 26.10.2015.
LJUBAV NA PRVI POGLED
Dugo sam te čekala anđele moj. Mislila sam da nam nije suđeno da se upoznamo. Sve te godine provedene u iščekivanju, nadanju… Skoro pa sam nadu i izgubila i onda si došao ti. U početku si lupkajući razgovarao sa mnom, a ja sam te već tada neizmjerno voljela. Onda je došao dan kad sam te napokon upoznala. Prošli su bolni sati do našeg upoznavanja, ali sve sam to zaboravila kad sam te napokon ugledala. To ja zovem ljubav na prvi pogled. Bio si malen, ali snažan. Sjećam se ritma tvog disanja kad su mi te stavili na grudi. Disao si mirno i spokojno.
Prvi dani kod kuće su bili naporni i teški, ti bespomoćan, a ja neiskusna. Prolazili su dani, ljubav prema tebi rasla je sve više. Prvi osmijeh, prvi zubić, prvi koraci.... prebrzo mi rasteš anđele moj.
Sve loše što se dogodi u danu bude zaboravljeno zahvaljujući pogledu na tvoje lice, tvoj iskreni osmijeh i zagrljaj. Ti si moj razlog za sreću i smijeh. Srećo moja, volim te najviše na svijetu.
- 11:32 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
četvrtak, 22.10.2015.
PRVI DOJAM
Da li vjerujete u prvi dojam ? Dobro ste pročitali, prvi dojam, ne prva ljubav. Ja itekako vjerujem, jer se u mom slučaju ta, nazovimo je intuicija, pokazala točnom. Neko vrijeme sam mislila da prvi dojam može biti pogrešan, jer sam nekoliko puta bolje upoznala ljude koji mi nisu ''sjeli'' na prvu, pa sam promjenila mišljenje. Došlo mi je da se pospem pepelom kako sam bila glupa i imala krivi dojam. Ali... wait for it... nakon nekog vremena, vratio se prvi dojam. To me toliko razočaralo, da sam bila baš tužna. Zaključila sam da ipak treba slušati taj mali glasić u glavi zvan intuicija. Vodim se za motom da svatko zaslužuje drugu priliku i da ne treba biti krut oko prvog dojma, jer možda osobi nije baš najbolji dan, loše je volje, mrzovoljna i eto ti lošeg dojma kojeg ostavlja. Pitate se sigurno da li mi se dogodilo i suprotno ? Naravno da je, samo do prekida prijateljstva nije došlo zbog krivog prvog dojma, nego niza okolnosti.
Kaže se da se prijatelj u nevolji poznaje, a rekla bih ja ne samo u nevolji, nego i kad ti se dogodi nešto lijepo. Jedna meni draga osoba mi je bila jako antipatična na početku, onako hladna i rezervirana, ali iz nekog razloga sam joj dala još jednu priliku. Ispostavilo se da je stvarno dobra prijateljica. Sve dok nisam otišla na porodiljni... od tada muk. Javila sam se ja njoj nebrojeno puta, lijepo smo popričale, ali nikad ona prva. Kasnije su se javljanja prorijedila, a ta rijetka su isto bila na moju inicijativu. Razgovor je bio monolog s njezine strane, bez pitanja ''kako si'', a kamoli ostalo. Onda nastupa svijetlost na kraju tunela... njezin rođendan,lijepo druženje... Idući dan sve po starom... Odustala sam od nazivanja i javljanja, jer tvrdim da će onaj tko želi naći vremena javiti se. 21. je stoljeće, slijedom navedenog, postoje razni načini javljanja, dovoljno je par riječi SMS-om. Problem je i u meni što joj nisam rekla što me muči, nego smo jednostavno prestale komunicirati. Da, išla sam linijom manjeg otpora, jer s nekim ljudima ne možeš razgovarati. Ovo je samo jedan moj osobni svježi primjer ''prvi dojam je najtočniji''. Još uvijek vjerujem u ljude i nadam se da sam u krivu. Da li sam što naučila ? Svakako. Pružat ću prilike i dalje, ali ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije i opreznije.
- 23:34 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
OGOVARANJE
Tko još nije čuo stihove ''Tri nonice'' Drage Gervaisa. Dakle, ''kritikanje'', odnosno ogovaranje seže još od davnina…. Svi mi ogovaramo, netko više, netko manje neovisno o spolu, iako je to svojstvenije ženama. Problem je kad od tog ogovaranja nastanu nekakve neistinite priče, odnosno ono kad o sebi saznate neke vama nepoznate činjenice. Takvo ogovaranje već prelazi granice dobrog ukusa…. Hm, ako da ogovaranje ima neki dobar ukus… Neovisno o dobrom ili lošem ukusu, ogovaranje je sveprisutno. Obzirom da si ne možemo pomoći (ili možda možemo, ali nećemo), lijepo bi bilo ogovaranje svesti na neku granicu. Granica u ogovaranju, postoji li tako nešto uopće ? Kod mene svakako postoji, jer moje komentiranje (eufemizam za ogovaranje) se svodi na to kako je netko bezobrazan, sebičan i sl. , a ako se baš zaigram, iz mojih usta možete i čuti '' pa kakva joj je to frizura'', ali obično se zaustavljam na ovim karakternim osobinama. Neovisno o tome što se s takvim ljudima osobno ne družim, nego ih susrećem u poslovnom odnosu i sl., opet imam potrebu žaliti se na takvo ponašanje, odnosno ogovarati takve osobe na kavi.
Osobno me jako smeta kad netko komentira nečiji način života. Tko s kim spava, izlazi, ima li ljubavnika/cu, zašto nema ženu/muža/dijete/kućnog ljubimca i sl. apsolutno je privatna stvar. Mene dosta pogađa nepravda i zato imam potrebu ogovarati ljude koji je čine bilo meni ili meni dragim ljudima. Možda neki ovo ne smatraju ogovaranjem, kao ni ovo ''ja bih mu/joj sve ovo mogao/la u facu reći'', ali nažalost i to je ogovaranje. Možda je to blaži oblik, ako uopće takav i postoji, ali svejedno je.
Nedavno sam pročitala ''Četiri sporazuma'' Don Miguel Ruiza i promijenila sam način razmišljanja. Uvijek sam bila obzirna u izboru riječi, ali ponekad u ljutnji, dakle neopravdano, znam reći nešto što inače ne bih. Ruiz u knjizi kaže da ne treba ništa shvaćati osobno, ni kritiku ni pohvalu. To je pak malo teže izvedivo, posebno što se pohvale tiče. Vjerujem da svatko od nas voli čuti pohvalu za neke sitnice poput lijepe frizure, do nekih stvari koje su nam važne, npr. pohvala na poslu je jednaka priznanju za nas kao vrijedne radnike. Ruiz pak smatra da bi trebali voljeti i cijeniti sebe toliko da pohvale ni kritike ne doživljavamo osobno. Ako je tako, onda još puno moram raditi na sebi. Nekakve zlobne kritike me sve manje diraju, ali pohvalu i dalje volim čuti.
U svakom slučaju, treba raditi na sebi, jer jedino sebe možemo mijenjati. Pozitivnim razmišljanjem sasvim drugačije doživljavamo ljude oko sebe. I za kraj par par mudrosti: Možete više saznati o nekome kroz ono što ta osoba priča o drugima nego kroz ono što drugi pričaju o toj osobi. Leo Aikman
Nemate kontrolu nad onime što drugi rade - samo nad onime što sami radite.
A. J. Kitt
Veliki ljudi pričaju o idejama. Mali ljudi pričaju o drugim ljudima.
Tobias S. Gibson
- 13:23 -
Komentari (24) - Isprintaj - #
