subota, 31.12.2016.
HVALA
31. prosinca 2016. godine, Silvestrovo. Predivan sunčan dan u Rijeci. Osjećam se fantastično. Sutra je 1. siječnja 2017. godine i tada ću se osjećati fantastično. Zašto? Zato što sam to izabrala. Dopustila sam pozitivnim mislilma da uđu u moj život i uvedu obilje blagostanja i sreće. 2016. godina je bila godina puna izazova. Neću reći da je bila ružna ni loša, jer nije. Svi ti izazovi su zapravo blagoslovi. Zahvalna sam na sve loše što se dogodilo, jer je to učvrstilo moju vjeru. Dogodilo se u najboljem trenutku da pokažem koliko vjerujem i da dokažem sebi da je sve to za neko veće dobro. Zahvalna sam na svakom danu svog života do sada. Hvala na očima koje otvaram svakog jutra i vidim sve ljepote koje me okružuju. Hvala što mogu udahnuti, jer to znači da živim. Hvala što mogu dodirnuti, jer to znači da imam osjet dodira. Hvala na nogama koje su me danas odvele u šetnju do dućana. Hvala još jednom na očima kojima sam mogla gledati ovaj predivan dan, ali i sve kišne dane i možda manje lijepe, jer vidim, blagoslovljena sam osjetom vida. Hvala na nosu koji je danas udisao miris svježeg zraka. Hvala ušima kojima sam čula cvrkut ptica, lavež pasa, buku automobila, jer sam blagoslovljena osjetom sluha. Hvala ti na osjetu dodira, jer evo zahvaljujući tome ovo pišem. Hvala ti na nogama koje me dovode do cilja. Hvala ti što svakog dana nađem razloga za smijeh. Hvala ti na zdravlju moje obitelji. Hvala ti i na onim izazovima sa zdravljem moje obitelji, jer znam da su oni bili za neko veće dobro. Hvala ti na svim mojim prijateljima, oni su duša moje duše. Hvala ti na moje dvije najveće ljubavi, svjesna sam da sam neopisivo bogata što ih imam. Hvala ti na novoj 2017. godini za koju znam da će biti izvanredna, jer sam odlučila da će takva biti.
- 12:31 -
