Kratka priča: O maminom anđelu i misteriju zvanom Pariz

nedjelja , 12.04.2015.

Ja nemam tate. Mama kaže da sam ga imao, ali dok sam bio u trbuhu, i to samo neko vrijeme. Onda se on uplašio i odlučio je otići. Ja nisam kriv. Ipak. Ona za njega nekad kaže da je budala. Ja to ne znam. Valjda joj moram vjerovati.
Mama me svaki dan vozi u vrtić i dolazi po mene nakon posla. Dođemo kući, i dok ona priprema ručak, ja gledam "Zemlju daleke prošlosti". To mi je najdraži crtić. Obično je ništa ne pitam jer se ljuti što je ne pustim da kuha na miru. Ponekad je čujem da kaže da je umorna od svega. Ja ne shvaćam kako može biti umorna od svega. Ja budem umoran kad se igram lovice, ali nju nisam vidio da igra lovice.
Mama ima prijateljicu koja se zove Diana. To je Ozrenova mama. Ozren mi je jedan od najboljih prijatelja. Ni on nema tate. Njegov tata je otišao kad je Ozren imao tri i pol godine. Kad je pitao mamu zašto je tata otišao, mama je rekla da je to zbog toga jer svaki muškarac mora odvesti svoju ženu bar jednom u životu u Pariz. Meni nije jasno zašto nije malo čekala, jer on možda stvarno nije znao da se njoj žuri. Ozren je rekao da će on jednog dana svoju ženu uvijek voditi u Pariz.
Naše mame, Ozren i ja idemo skupa na more, kad one mogu. I njegova mama puno radi. Uvijek nam bude lijepo! Puno plivamo i ronimo, a poslije odemo na sladoled. Mame sjede na terasi, a mi gledamo kako turisti igraju mini golf i ping-pong. Mame su stvarno čudne, dobiju piće koje je na dva kata – dole je plavo, a gore žuto, baš lijepo, a one to promućkaju slamkom. Poslije budu nekako sretne. Ja volim da je moja mama sretna.
Uskoro ću imati rođendan. Imat ću tortu na dinosaura. I šest svjećica. Mama će mi kupiti one koje se teško gase. Pitao sam je, i hoće. Baš su fora! Marko ih je imao na svom rođendanu. Njegova mama ih je kupila u Merkatoru. Ali nisam zbog toga baš jako oduševljen jer nisam siguran hoće li se i s takvim neobičnim svjećicama ispuniti želja.
Ja znam što ću poželjeti kad budem puhao svjećice: Da sva djeca skuže da Djed Mraz laže! Zato jer smo i Ozren i ja zaželjeli za Božić da naši tate žive opet s nama, a on je onda dobio igru Twister i DVD Ninja kornjača, a ja novu igricu za kompjuter i skijaške rukavice.
Sada idem spavati. Moram spavati da bih narastao velik. Mama me svaku noć prije spavanja poljubi i kaže nek' me čuvaju najbolji anđeli. Ja joj kažem nek' i nju čuvaju najbolji anđeli. Onda mi ona kaže da sam ja njezin anđeo. To mi baš i nije skroz jasno, ali joj vjerujem. Baš me zanima, da li bih bio i tatin anđeo da ju je bar jednom poveo u Pariz?

Oznake: kratke priče