U tvojim rukama
moj svemir obitava.

Nakon tolikih putovanja,
vjetrova i oluja,
lažnih obećanja i
sjajnih medalja.

Stigao do tvojih ruka
u svom najgorem izdanju
da dočeka kraj puta.

U tvojim rukama
moj cijeli svemir obitava.

"Sreću nećeš okusiti ako je sam ne pronađeš u sebi...ostati ćeš je vječno gladan".

Kad biste ljude iz svoje okoline nasumce pitali jesu li sretni, kakve bi odgovore dobili?
Poznanici kad vas sretnu što vas inače pitaju? Dobijete li pitanja poput ostalih? Jeste li se udali/oženili, radite li, imate li ili planirate li djecu?
I lista je popunjena, kvačice su pored nje. Poput liste za kupovinu.
Malo tko će vas upitati jeste li sretni ili barem zadovoljni svojim životom.
Znate li zašto je to tako?
Podsvjesno se boje potvrdnog odgovora jer bi se zapitali o svojem načinu životu.
Lakše je ovako... biti u kolektivnoj banani. Ništa ne moraš mijenjati, samo se stopiš s okolinom.
Ako se ipak odlučite makniti s mrtvog kolosjeka, znajte da su prvi koraci uvijek najteži.
Trebate biti spremni na nekoliko "sitnica".
Rijetki ljudi vole sretne i uspješne ljude oko sebe. Ne mogu svi biti ispod sunca. Neki će napustiti vaše društvo a neke ćete napustiti vi. Neće vam odgovarati društvo određenih ljudi i to je u redu. Te koje ste napustili možda će tražiti od vas objašnjenje. Nemojte se upuštati u višesatne razgovore jer je to začarani krug. Niste dužni nikome davati objašnjenja.
Vaš život i odluke su samo vaše.
Počnite donositi odluke. Bilo koje vrste, ništa ne odgađajte bez obzira na težinu i neugodnosti. Svaka situacija je dobrodošla za vašu unutarnju izgradnju.
Samo hodajte naprijed1
Onaj prvi teški korak koji sam već spomenula glasi:
"svoje dlanove okrenite prema sebi. "
Ne ostajte sreće gladni.

Dođi,
dođi da se sretnemo ...ti i ja
onako slučajno.
Daj dođi,
dođi da vidim odsjaj lica tvog.

Ajde dođi,
dođi da vidim ima li me još uvijek
u pogledu tvom.

Daj samo dođi,
dođi da se uvjerim da živim
u dnu oka tvog.

Ajde samo dođi,
dođi da nađem opet svoj dom
u srcu tvom.