.Čarapa Floyd.
20.06.2023., utorak
Specizam
|
GUSKO GLUPA, KONJU JEDAN…. Znamo da se mnogima digne kosa na glavi kad čuju riječ „specizam“. Međutim, ovdje ćemo pisati o jednoj vrsti specizma zbog koje se niti jedan ljubitelj životinja ne bi trebao nakostriješiti – o specizmu u govoru. Ipak, za one kojima je pojam „specizam“ nepoznat, ukratko ćemo objasniti o čemu se radi, a zatim ćemo se baciti na temu. • Borba za život Specisti su ljudi koji smatraju da samo zbog toga što pripadaju vrsti homo sapiens smiju na sve načine iskorištavati životinje i da imaju veće pravo na život od drugih vrsta životinja. U kršćanstvu, argument za ovu tvrdnju pronalaze u Bibliji koja kaže da su životinje stvorene za iskorištavanje čovjeku kako bi on lakše i ugodnije živio. Paradoksalno je da se i ateisti slažu s ovim argumentom. Tipičan primjer specizma je kad netko kaže da jede teletinu zato jer mu je važno da mu je hrana ukusna. Pritom se ne pita je li to isto važno i teletu i je li okus hrane jači argument od nagona teleta za životom. Zanimljivo je da se specisti slažu s tim da svaki živi stvor ima nagon za samoodržanjem, te da ovisno o vrsti ima i osjećaje u rasponu od ljubavi, odanosti, pa do straha i boli. S druge strane, antispecisti se pozivaju na suosjećanje. Oni smatraju da, iako je homo sapiens vrsta s najrazvijenijim razumom (barem iz njegove perspektive), on bi taj razum trebao koristiti da pomogne drugim životinjama kako ih se ne bi iskorištavalo i kako bi ih se oslobodilo od patnji koje im je nametnula moderna civilizacija. I upravo je ta moderna civilizacija uzrok najvećeg sukoba specista i antispecista. Naime, nikada u povijesti svijeta homo sapiens nije razvio tako brutalne načine masovnog, organiziranog iskorištavanja, mučenja i ubijanja životinja kao moderna industrija proizvodnje mesa. A sada idemo na temu. • Specizam u govoru Od malena se uči djecu da obezvređuju životinje koje ljudi iskorištavaju. Zamislite s kakvim bi tekom jelo nevino dijete i kakva bi sve neugodna pitanja postavljalo kad bi mu mama poslužila meso uz riječi: „papaj zlato moje krotku kravicu“, „mileni, probaj kako je fino srčeko praščića“ ili „ljubavi, jedi kokinu bebu“. Naravno, nećemo šokirati djecu, pa djeca jedu junetinu, svinjetinu, piletinu, jedu meso. Djecu se senzibilizira na razne načine kako bi i sama postala neosjetljiva, kako bi mogla životinje iskorištavati, napuštati, zlostavljati i jesti bez grižnje savjesti. A ponekad se tako uspije odgojiti i zlostavljača. Jedan od načina je korištenje odvojenog vokabulara. Tako životinje krepavaju, crkavaju, a u blažem slučaju ugibaju, dok je umiranje rezervirano za ljude. Životinje su skotne ili bređe, a u najboljem slučaju su gravidne kao i ljudske ženke ali nisu trudne. Životinje kote, ljudske ženke rađaju. Ipak, u engleskom jeziku životinje se rađaju i umiru kao i ljudi. Zatim imamo navodne uvrede, što je pomalo i smiješno jer osobine koje pridajemo životinjama ne opisuju tu životinju i jednako su logične kao na primjer „glup si kao Mjesečev krater“. Naravno, izbor obezvređivanja životinja razlikuje se od kulture do kulture, ovisno o tome gdje se jedu krave, svinje, psi, mačke ili žohari. Tako je „gusko“ za glupu ženu ustvari kompliment, jer guske su izrazito inteligentne ptice, ponekad ih uspoređuju sa psima. Reći nekome „kobilo“ ili „konju jedan“ ustvari smo rekli da je osoba plemenita i senzibilna. „Svinjo prljava“ je pogrda onome tko je prisilio svinju da živi u svinjcu dok je svinja u prirodnom okruženju ili kao kućni ljubimac ustvari jako uredna i čista životinja. Bilo bi primjerenije neurednoj osobi reći „lisico“, jer lisice baš ne čiste svoj brlog kao na primjer jazavci. „Lijenu kravu“ teže ćemo pojesti kao krotku majku nego kao ljenčinu. Apsurdnost „pijane svinje“ je valjda svima očita. Zanimljivo je da smo većinu negativnih osobina dali životinjama koje iskorištavamo, dok smo prema većini divljih ipak zadržali dozu poštovanja. Tako nismo hrabri kao pas nego kao lav, mudri smo kao sova, a ne kao guska, vrijedni smo kao mrav, a ne kao magarac. Jer, kako bi bez grižnje savjesti tukli vrijednog magarca, hrabrog psa ili zaklali mudru gusku? Zatim imamo narodne gluposti u obliku poslovica kao na primjer „prvi mačići se u vodu bacaju“ i razna praznovjerja kao na primjer da graktanje vrana najavljuje smrt, a da crna mačka koja nam prijeđe preko puta donosi nesreću. Nadamo se da ćete sljedeći put razmisliti o tome dajete li ljudima komplimente odnosno vrijeđate li ih uopće i ponižavate time što ih nazivate lijepim, inteligentnim, senzibilnim životinjama. Ili obezvređujete druge životinje pripisujući im osobine vrste kojoj pripadate. I zašto bi to radili kad vas nisu one razljutile nego pripadnik vaše vrste? Ne odgajajte svoju djecu specizmom u govoru. Barem toliko možete pridonijeti boljoj budućnosti za životinje i empatiji vašeg djeteta. |
