31.05.2004., ponedjeljak

...bjese bijeloga boka...

Imate li vi svog idealnog partenra? Postoji ziher u vasoj glavi zar ne? Ali koliko je taj opis detaljan? Naime negdje sam procitao da svoje ciljeve uzivotu morate imati jasno odredjene i vizualizirane. JASNO! Znaci ako za 5 godina ocete zaradit za mercedes nemojte rec "Ocu zaradit za mecu", nego koji model, koji motor, koja boja, koji uzorak presvlalak i jel ocete pepeljaru ili ladicu za mobitel. Onda lijepo nadjes slikicu i objesis si negdje da te podsjeca. No sta je sa curom/deckom. Nemozes sad izrezat nos i ostale djelove tjela iz novina pa sastavljat. Osim toga niti ne govorim o fizickoj ljepoti ovdje, a za nju se tak i tak brinu geni i hormoni najvise. Naime jucer ja spavam i uleti mi stara u sobu i kaze "Sad ce ti Barabara na Lokasu bit". Zum budim se i palim tv, gledam i cudim se. Kaj je moguce da takva cura zaista postoji i to u Zagrebu? Nemojte sad mislit da sam ja poput waltera, bolesno opsjednut sa Nives C ;), nego naprosto mi se cura neizmjerno svidja. Vec u pocetku dok je bila audicija za "onaj reality show" uocio sam krasnu curu medju kandidatima i od tok trenutka navijao. Interesanto kako se ostali decki (u to vrijeme u vojsci) nisu samnom slozili. Da zgodna je oko toga se nismo raspravljali, ali oko licnosti ehehe. Kazu oni ma bahato ti je to i ovakvo i onakvo i lajavo.... nakon duzeg razmisljanja shvatio sam da se decki naprosto boje samouvjerene i pametne cure. Mene to nevjerovatno privlaci. Jebale vas plavuse lutkice koje samo klimaju glavom na sve sta im kazes, pa nagledam se takvih kad idem van svaki petak i zeludac mi se okrece. Ja ocu curu koja ti na neku tvoju glupost tak spusti da si jos tri dana imas kaj razmisljat. Zaista dok slusam sta Barbara prica ja se smjeskam ko zadnji telac jer naprosto uzivam, nemoze nju ni Lokas sjebat. Jos uvjek se cudim kako cura moze bit tak pametna i zgodna i usprkos svemu tome jos uvjek ostat NORMALNA. I mislim da joj je to najjaca kvaliteta. Uglavnom cure, ugledajte su u tu djevojku jer ja joj nemogu nac mane. Zasad... dok se ne sretnemo negdje. Onda bumo vidli ko ce koga nasmijavat. RAH! pravopis mi je ocito jaca strana, khm :(

- 10:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

29.05.2004., subota

Kako ja secem cucke

Posto zivim na selu moji su pesi na vrhu prehrambenog lanca. Istina je da su na vrhu lanca, ali onog svezanog za kucicu jer moj susjed razumije prirodni poredak stvari. Naime po analogiji moji pes jedu njegove kokosi, tako je on odlucio pojesti moje pese pa ih ja zato drzim na sigurnom. Uglavnom kad se spustim dolje i kad me vide kak oblacim cizme, cucki totalno popizde od veselja, okrecu se u krug i skacu, tako da se redovito prigute lancem. Svaka nasa setnja pocinje kasljanjem, hripanjem katkad i heimlichovim zahvatom. Sto puta sami ih upozorio ali oni i dalje cim krenemo pocnu bezrezevno trosit municiju za obiljezavanje terena i piske svakih pol metra. Onda se ja na povratku smijem njihovim izbeljenim ocima dok pokusavaju iscjedit jos samo jednu kap za drvo koje su zaboravili. Jel znate pricu o svetom Mateju (Matej, Milivoj, Mirko tak nekaj). Naime stari sv. Milogled je bio malo nagluh pa kad su ga zagorci zamolili da im da kišu "kad buju prosili" on je cuo "kad budu kosili". I tako kod nas vlada susha sve dok se sused ne pojavi na polju sa traktorom. Isti cas se nebo otvori i spusti se pljusak, bez iznimke vec 17 godinu zaredom. I svaki puta covjek pizdi i kune i skida sve bogove sa neba a ja samo cekam kad ce ga grom opizdit posred cela. Uglavnom sused ceka povoljnu prognozu i ja se opet moram probijati kroz travurinu dok secem cucke. Jeste li kad u proljece primjetili onu slinu na travi? Kak je to odvratno, neznam kakva to zivina ispusta po travi, ponekad pomislim da je to izlucevina svojstvena samo muskom rodu. Scena kad moji pesi pobjedonosno u punom trku iskacu iz trave prije izgleda kao nesto iz svedskog akcionog a ne BBC-jevog filma.

- 19:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

28.05.2004., petak

Life goes on

Taman sam bio zalostan kad su kumovi dopeljali ovu slatku zivotinju, mali poekinezer star dva tjedna. Zivot ide dalje, budite zivi zdravi i veseli i citajte Caranx blog :)

- 12:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Danas ujutro...

Sjeo sam na dorucak danas i poceo razmisljati sta cu sa blogom. Taman sam pomislio da mi ponestaje prica kad zazvoni zvonce. Susjeda mi je stara baka iz bosne, profesionalni pastir u mirovini, a posto ima samo dva zuba potrajalo je prije nego sam ju razumio. Naime nesto se dogadjalo na mom vrtu jer sam vidio svraku kako panicno leti oko jedna bacve. Inace svrake su jedne od najinteligentnijih ptica u nasim krajevima. Jako su lijepe, crno bijele dok im crno perje poprima prekrasne zelene i plavkaste odsjaje. Cesto ih vidjam u parovima kako izvode svaojake vragolije. Npr polete visoko i onda bacaju orahe na cestu da se razbiju. Inace imam iskustva sa svakakvim zivotinjama a od ptica sam dosad odgojio jednog gavrana i jednog goluba. Jednom prilikom sam takodjer pokusavao spasiti svraku koju je udario traktor ali bezuspjesno. U bacvi sam pronasao mladu svraku koja se utapala. Izvadio sam ju van nekom kantom i otisao po rukavice, naime sa tim zivotinjama treba biti oprezan jer se mogu svakojke bolesti pokupiti. Jadna ptica je bila na rubu smrti, skroz mokra i bez daha, iskra zivota lagano je blijedila u njenom oku. Mlada svraka je bila u prilicno losem stanju i jedva je disala pa sam ju okrenuo naglavce da joj izadje voda iz pluca. Svako malo bi joj se par kapi spustilo niz kljun i to mi je davalo nadu. Mlado i nejako tjelo jedva se katkad trznulu u borbi za dah. Drzao sam ju 15 minuta malo naglavce malo normalno da se ne onesvjesti i pomalo je dolazila do daha, pocela se micati i treptati, ali nije imala snage da drzi glavu uspravno. Ponadao sam se da cu spasiti taj mladi zivot i da cu uskoro opet imati pun balkon perja. Vec dugo nisam spasio nikakvu zivotinju a ovo me podsjetilo na stara vremena kad ju kuca bila puna svakojake zivadi, sto domace sto divlje. Stavio sam ju na balkon da ju macke ne ulove. Nije mogla sjediti pa sam ju morao podbociti krpama. Tako sam ju ostavio i vratio se na dorucak. Nije dugo proslo i vratio sam se da pogledam kako je ali nazalost mala glava klonula je na pod i svaka nada bijase izgubljena. Kazu da ptice umiru pjevajuci, no ova je zadnje trenutke provela u mojim rukama i nadam se da je barem na cas osjetila njeznost i toplinu. Eto nisam ju uspio spasiti, zaista zalosno. Zivot je osjetljiv i kratak. Sada u vrtu imam jos jedan majusni grob koji me na to podsjeca. Nakon sta sam ju zakopao konacno sam dovrsio prekinuti dorucak razmisljajuci koliko uzbudjenja, nade i tuge moze covjek iskusiti za tako kratko vrijeme.

- 11:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.05.2004., četvrtak

Hellbringer

Nedavno sam bio u Varazdinu u posjetu svojoj vrlo razgranatoj obitelji. Ovaj Varazdinski ogranak me zaista zanimao jer koliko sam po maminom pricanju skuzio dosta su opiceni. Moram rec da dosad nisam jos susreo covjeka iz Varazdina a da mi se nije jako svidio. Navjerovatna pozitiva koja izvire iz tih ljudi je prekrasna. Neznam kakav su mi rod no teta Ivka i njezin brat su gledali slike sa sprovoda. Veli njoj brat: "Joj stara pa kaj nisi ostala tam, pogleč samo si legneš bilo je mjesta kraj ljesa." A ona ce njemu: "Tak ti to meni, zato kaj znas da u grobnici nema vise mesta, zato bumo tebe skurili". Naravno da sem se valjao od smjeha. Tako oni o svemu, o svemu sa lakocom i zajebancijom, o smrti o varanju u braku o izvanbracnoj djeci, ma ludi su. Pita ta bakica od koji osam banki jednu mladju zensku "Jel se kurvas kaj?". Ova joj veli pa ne, pa udata i je i to. Kaze baka: "Joj ja se bi tak rada, al nemrem vise". Fakat legenda. Ja ju pitam pa kak to da je familija tak smusena, nemogu ni za glavu ni za rep polovit ko je kome brat, ko kome sestricna... veli ona cuj, moj ti je tata jako volel zenske pa je tak prevaril mamu a ona mu nije ostala duzna pa si je i ona nasla nekoga i imela izvanbracno dete. Posle su se pomirili i sve to skupa odgojili. Mislim... koja napaljena familija, a di su mene ti geni zaobisli? Uglavnom dobio sam i bocu prave domace medovine. E ta medovina ljudi moji to je vrazji napitak. Radi se od meda, peluda, propolisa jos necega i vode. Nekako iz toga svega se dobije jak alkoholni napitak poput mednog vina. Strasno fino i strasno jako. I jako tesko za nabavit jer se na prostenjima prodaje lazna verzija spravljena od crnog caja i meda. Znate kaj je propolis? U proljece se zagledajte u mlade pupove. Znam da ste ih ko klinci cupali i gadjali se njima pa onda znate i to da su lagano masni. Ta "mast" na njima je neka vrst smole i ima je strasno malo. No pcelice ju skupljaju i furaju u kosnicu jer je to nesto kao antibiotik a kak je masno upotrebljavaju to za oblaganje kosnice i najvaznije od svega za popunjavanje rupa u kosnici. Znaci kad im kosnica propusta kisu ili je propuh pcele to zabrtve sa tom smolicom. E onda im pcelar otvori rupu na kosnici di pici propuh i stavi ispred mrezicu. Sirote male zivine se pokidaju da sve to pozatvore i zadihtaju a onda dodje pcelar i izvadi mrezicu i od nje napravi propolis. Fakat smo ljudi pizde. Uglavnom ostalo mi je danas malo medovine i odlucio sam pociniti svetogrdje. Naime bas se nekak pokraj flase nasla i limenka sa malo Red bulla. Nije mi vrag dao mira. Ljudska je glupost neizmjerna a ja sam se nasao na samoj branici beskraja i odlucio da dva pica pomjesam i popijem. Uglavnom... odlicno! Poput Red bulla sa medom i vinom, mljaaacccc. Ovako nesto bi ziher doslo cjelo bogatstvo negdje vani. Ako je Red bUll vrag, umjetan neprirodan i nezdrav, a medovina andjeo, prirodna ljekovita i sva divna, onda pogodite sta se dobije kad se pomjesaju. Pogodili ste: cistiliste. Da da, to mi je sjevnulo dok sam s hlacama na koljenima hitao k najblizoj skoljci. U jeku najjace oluje sta bjesnjese po mojem probavnm traktu palo mi je na pamet ime za ovaj koktel: Hellbringer. Šuka s nove, ako citas ovo to je prava stvar da slozis za svoju kolegicu kad izgubi.

- 09:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.05.2004., srijeda

50 godisnjica braka, mudrost starijih

Moj prilicno dobro prihvacen post na LJESu od prije koji mjesec. U subotu sam prisustvovao proslavi 50 godisnjice braka ujaka i ujne. Bilo je to jako poucno iskustvo. Neznam koliko bi mojih vrsnjaka bilo spremno provesti cjelo subotnje popodne medju gerijatrijom al mogu vam reci da se isplati. Ti su ljudi prosli sve, ali zaista sve i u prilici su nauciti nas pravim mudrostima (osim ak taj dan jedu one velike tablete, onda su nepodnosljivi). Imam par izvadaka iz govora "mladozenje" koje mislim da morate procitat: "Usprkos tim starosnim bolestima kad bi nas pitali sta bi promjenili kad bi jos jednom prozivljavali zivot - Nista, nista nebi promjenili, samo bi prozivljavali svaki trenutak radosno i punim plucima, otvorena srca i duse u velikoj slozi i ljubavi" "Netko je rekao: Da bi mogao druge obasjati suncem, moras imati sunce u sebi, a mi smo uvjek obasjavali jedno drugo" "Danas su ovdje 3 generacije. Jedna je na odlasku, druga je u optimalnoj snazi i treca koja tek pocinje stecati zivotna iskustva. Svi mi, bez obzira kojoj generaciji pripadamo neupitno idemu u neizvjesnost. Zato molimo Boga da u nase zivot unese sto vise mira, ljubavi i spokoja." Moram priznat da sam osjetio kao smo svi ravnopravni igraci u igri zvanoj zivot. I zaista, ono sta SAD napravite i iskoristite, to je to, nema se mnogo vremena. Rekao mi je ujak da danasnje generacije ne zive vise tako dobro (klasika). Kaze da su oni sve prozivljavali sa puno vise emocija. Kapitalizam, ritam zivota, mobiteli i kompjuteri kaze on, otudju ju vas od pravih emocija. Vjerojatno se necete ful sloziti sa time, ali istina je (pogotovo citajuci ljes) da se nekad ljubav mnogo vise cjenila od sexa, velicine kite ili BMWa. Zapravo je poruka "Zivi zivot punim srcem i nemoj ga se bojati", no jedno je to procitati a drugo cuti od covjeka koji je to sve prozivio i sad je na zalasku zivota. I brak kao i zivot treba prozivljavat SADA ne kad postignem ovo ili ono, kad bude vremena ili kad kupimo frizider. SADA ljudi SADA... Takodjer sam malo popricao sa gostima. Jedna bakica kaze da se udala sa 21 godinom za frajera, starog jebaca (njenim rijecima :) ) koji je bio od nje stariji 16 godina. Starci su pizdili al ona se udala i vozila u vjencanici na motoru (mozete si zamislit). Uglavnom, i oni su radili kardinalna sranja, sulude poteze i gluposti al sve zbog emocija, i znate sta je najjace? Nije im zao! Ni sada, 50 godina kasnije, nisu pozalili. Moram priznat da mene uzasavaju takve ludorije, mozda imam preozbiljan pogled na sve to, al oni nisu. Nisu imali neki plan, nisu brinuli o buducnosti, naprosto im se desila. Prema tome zajebite kalkulacije. I jos nesto. Mislio sam da kad coek zadje u godine i ako ostane sam da je to to sta se ljubavi i suprotnog spola tice. Jao da ih cujete... moram priznat da sam se ozbiljno posrami kad sam skuzio da baka od 64 godina ima vise akcije u zivotu nego ja sa 23. Nemojte da vam na grobu pise "Umro sa 21, pokopan sa 80". I sljedeci put popeljajte bakicu preko ceste, mozda vas nauci necem sto nigdje necete cuti... a mozda joj samo opadnu zubi pod auto.

- 09:48 - Komentari (8) - Isprintaj - #

25.05.2004., utorak

Javni ukor

Prilicno iscrpljen od ucenja jucer sam se zavalio pred tv i kad ono "Sanja"! Prica tako ona sa nekim tipom koji skuplja keramicke figurice iz Star Warsa. I sve super prica on o svojoj kolekciji i odjednom ona njega pita: Jel imate curu? Covjek se sav spetlja, zbuni i kaze NE! Ona slozi neku facu, publika se smijulji i ona ode do sljedeceg gosta. Ja sam popizdio jer je coeka zbrukala potpuno bezrazlozno i nevezano na temu, ali reko sam da necu negativu ovdje iznosit pa cu se zaustavit samo na savjetu mladicu. Trebao si joj vratit lopticu i jos ju k tome opalit po guzici s metlom na kojoj je stara vjestica dojahala. Kad te je pitala dal imas curu trebao si ju samo zaprepasteno pogledat i rec: "Ali gospodjo Sanja, pa vi bi mi mama mogla biti!"

- 10:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

24.05.2004., ponedjeljak

Lamentacija o Troji

Sadrzi pokvarnike oliti spojlere! Naime u srednjoj sam isao na Lidrano tak da nijednu lektiru nisam morao procitat (sad mi je jasno zakaj su me u razredu mrzili ;). O Ilijadi sam znao povrsno, najvise iz prica broja 1. Pogledao sam film "Troja" i vec od prije sam znao da se tu najvise radi ratu i klanju no stari prdonja Homer je znao sta radi. Naime podnaslov filma mogao bi biti "Power of pussy" ili "Kako se neke stvari ne mjenjaju". Danas imamo blog, imamo net, imamo svemirske stanice i wc papir u boji ali... Kao sto ja uvjek volim ustvrditi: nasi su geni isti. Jos uvijek, kao i onda ljudi su ISTI, jebu ih isti problemi u zivotu pokrecu ih iste motivacije: osveta, ljubav, gnjev i sex. Zapravo i nije sex pokretacka snaga ali koliko poznajem grcku mitolgiju ispada da su grci najveci jebaci svijeta. I zasto sam ja bio jedini koji je htio na maturalac u Grcku a svi ostali u Spanjolsku? Mulci... Cak i prije nego se rodio njegovi starci su znali da ce napravit sranje i uzrokovati unistenje Troje pa su ga naglavacke izbacili iz palace. Mladi Paris je odrastao kao pastir i jedan dan su se spustile tri bozice, Hera, Parada i Afrodita i zatrazile da odluci koja je od njih najljepsa. On, mlad lijep i naivan je odlucio da mu je naljepsa Afrodita. Naravno, druge dvije su popizdile i proklele njega i narod i svu blizu i dalju rodbinu. Decki moji, ucite jer ovakve se stvari i danas desavaju, zene te stave pred neki ispit i bilo da kazes "da" ili "ne" sjeban si u svakom slucaju. Iznimno sam ponosan kad mogu reci da je rjesenje ovog problema iznasao jedan moj sugradjanin koji se jednom nasao okruzen najljepsim zenama u drzavi i postavile su mu isti zadatak: da odabere najljepsu od njih. On je odgovarao vrlo neprecizno, da mu se na ovoj svidjaju sise, na ovoj guzica, na ovoj nesto trece, sve ih je spomenuo al je na koncu odabrao neku desetu koja nije bila prisutna. Uglavnom Paris se zaljubio u zenu Menelajevu Helenu i otpeljao ju u Troju. The power of pussy. Malac je bio mlad i naivan, zaljubljen do usiju i napravio je sranje na kvadrat. U rat se krenulo zbog pohlepe, moci i ponosa a ne zbog ljubavi, pa ipak ljubav je bila iskra sto je sranje zapalila. Znao je da ce biti rata, znao je da ce ga Menelaj ganjati na kraj svijeta da ih oboje prikolje pa ipak... Jako zanimljiv trentak je kad Ahil (Brad Pitt) uhvati Brizeidu. Malecka je djevica kraljevska roda kojoj se pola Troje upucavalo i to joj je dosadilo pa je odlucila posvetiti zivot bogu jer je on jedini nije probao nasiljit. Uglavnom Ahil uleti u hram, pokolje joj kolege i nju zarobi. Naravno mala ga mrzi ali Ahil je faca bez premca. Prvo uopce joj se ne namece ili ju pokusava iskoristit, zastiti ju od vojnika koji bi ju silovali ali se ponasa kao da ga mala ne privlaci. Tu je vec zadobio njenu pozornost, zenama su interesantni oni muskarci koji ne sline za njima. Nakon toga su vodili neke dubokoumne razgovore i Ahil otkrije da ima soli u glavi, te iskaze nesto osjecajcica. Znaci tip je opak ali ne i bezuman i bescutan. Tu si vec Brizeida nemoze pomoci jer ju ovaj privlaci. Nakon sto su si popricali ona kaze nesto u stilu: "Ti si pametan grubijan. Mogla bi dati oprost bezumnom grubijanu, ali pametnome ne." Gledatelji u kinu su mi svjedoci da sam u tom casu promrmljao: "Oprost ne, al pice da." Ahil ju lijepo pusti i mala ga pokusa priklati dok spava. Frajer kaze ajde, kolji, al ona nemoze i tako umjesto da ona penetrira njega dogodi se obrnutu i ona vise nije djevica. Ahile legendo, ti si moj idol. Da je Ahil pokazao da se pali na malecku, da ju je pokusao spasiti ili joj se udvoravati i moliti za oprost, da ju je zasuo darovima mala bi pobjegla i to vjerojatno sa njegovim jajima u ruci. Ovako, on je ispao nezainteresirana faca i dobio je pice. Ako mislite da je ovo prica, da danasnje zene ne funkcioniraju tako, ozbiljno se zagledajte u svoju ojacalu desnu ruku i promislite jos jednom. Mnogi ce pomisliti da je ovo americka verzija gdi mora bit karanja da bi bilo filma, ali ne! Grcka mitologija je toga prepuna i svi se sheve medjusobno. Pa zasto mislite da se svaki lik predstavlja kao xy sin njegov i njezin, u toj gunguli bi vjerovatno i sam zaboravio ko su mu majka i otac (pod uvjetom da zna ko su mu PRAVI roditelji ;) Kasnije u prici Ahil ispadne prilicno psihicki nestabilan lik i pravi divljak no Brizeida ga voli i ljubi do samoga kraja. The power of love. I tako je to u cjeloj prici dvije sile se suprostavljaju. Covjek bi rekao ljubav - mrznja, pica - kurac no nije bas tako. A zasto? Jer je pola likova zensko, a pola musko :) Uglavnom obavezno pogledajte film i pokusajte uociti neke univerzalne istine o ljudima, i kako se nista (nazalost) jos uvjek nije promjenilo. (Dodatak: Nabrzaka sam procitao ilijadu i mogu vam rec da si scenarist dopusta veliku slobodu u interpretaciji price, svejedno jos uvjek je jako poucna). PS: Kad sam vidio Helenu u filmu herc me skoro trefil. Toliko je slicna onoj poljakinji iz price o Jadranskom akvariju... izravno osjetih the power of pussy, well ok, beautiful pussy ;)

- 14:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.05.2004., subota

My LIFE

Jos iprije nego sam se rodio vec sam imao cigaretu u ustima. Nisam skuzio odakle ni kako, valjda je to bila metafora da mi stara pusi u trudnoci. Rodio sam se uz tipicno vristanje, izletio ko iz hidraulicna katapulta a doktor me ulovio golmanskim rukavicama. Stara mu uvjek dojila po nekakvim livadama, cvjecu potocima i jebenim vodenicama ko da smo u raju. Kad sam porastao poceo sam srat u pelene. Jeo sam samo ono sta je deda od stopedeset godina ubrao u svom vrtu, mrkvice ciste ne genetski modificirane bez dodatka vitamina, prezervativa i icega nastranog. Posto sam jeo takve divote naravno da sam kenjao plavo. To nikome nije bilo cudno. Dapace stara je obozavla moje dupence koje nikad nije bilo smrdljivo, stovise bilo je osjetljivo bas ko i mamino lice kad se oboje pralo u specialnom losionu. Bili smo super sretna familija, sve jedan ljepsi od drugoga. Cesto smo isli u banku a ja sam tamo radio sranja direktoru koji je to uvjek pratio sa najvecim smjeskom na svijetu. Starci su cesto lezali zagrljeni i sretni gledajuci u nebo, valjda trazeci znak od svevisnjeg, al najcesce se pojavio znak od banke. Zanimljivo. Kako sam rastao tako sam posudjivao auto od staroga. I nista mi nije bilo jasno. Sad vozim isti takav auto, al noviji bolji, sa ABS, SSR, CDS, KKE i GNOMom motorom i sve mi je jasno....osim oznaka na tom autu. Prvu curu sam upoznao na ljuljacki i odma su nam uvalili nekakvu karticu za mlade i isprali nam mozak sigurnim seksom i kontracepcijom. Moj pas bio je savrsen, uvjek cist i ureda, nikad nije srao ni pisao ali je znao stavit auto u rikverc, otic po novine a katkad se prerusio u leoparda i isao po kostimiranim zabavama. Kad bi igrali drustvene igre uvjek bi se skoro upisao pa je skakao oko stola u potrazi za setnjom. Pametan kakav je vec bio naucio je pisat u skoljku. Uvjek je jeo samo jednu vrstu hrane i zapravo mi je naizust rekao koja je firma za njega najbolja. Zmazani ves sam nosio mami jer je ona koristila milijun i jedan detergent za pranje vesa, sudja, kuce i WCa. Zapravo vrlo cesto sam se zacudio kad sam pronasao njenu perilicu u cistoj sumi, na nekoj livadi ili ispod kristalno bijela slapa. Mama je fakat imala veliku kupaonu. WC skoljka bila je prava senzacija, popriste velikih pokolja i bitaka kojekakvih bakcila, bakterija patki i celavih mornara. Zato sam ko mali volio propeljati svoje igracke po Wc skoljki. Posto je mama bila sigurna u svoje pranje skoljke dopustala mi je i da po wcu plazim ustima, jezikom kao i cetkicom za zube. Kao familija smo prali zube kojekuda, na himalaji, po brzacima rijeke i sve prisutnoj livadi koja je bila sastavni dio nase kupaonice. Nakon pranja zubi cjela obitelj imala je neodoljivo idiotsku potrebu za smijanjem i pokazivanjem svih prednjih 645 zubi u dva reda. I imali smo leden dah, zapravo tako smo isli na skijanje. Nas frizider je znao govoriti isto kao i savrseno cista pecnica. Dosta aparata po kuci bilo je magicno animirano ali uvjek novo i prijateljski raspolozeno. Ponekad je tata morao napraviti kolace, uvjek mu je bilo prvi put. Svi bi se smjesili, zasrali cjelu kucu sa brasnom a mama bi dosla doma i odusevila se zatecenim svinjcem, sa smjeskom bi nas pospremila u krevet i onda sve pocistila za pola minute super duper krpom. Onda bi otisla u krevet, izvadila svoju savrseno zalijepljenu zubnu protezu koje se nije sramila i pruzila tati oralno zadovoljstvo. Jer bili su u savrsenu braku i nitko od njih nije imao bore ni znakove starenja, cjelo vrijeme su se kupali u kremama i losionima. Posto sam se odselio od staraca odma sam nasao posao i poceo biti super uspjesan, nosio sam odjela i furao skupe satove. Cesto sam se brijao i tada bi kroz kupaonu prozujali avioni, a prilikom koristenja losiona cesto bi zavrsio na kavoj tropskoj plazi ili na jedrenju, uvjek okruzen prelijepim zenama. Moja stalna cura je one dane u mjesecu koristila za odlazak na jogu, ples i bungeee jumping. Katkad je popizdila pa se naspricala nekakvim parfemom. Pronasao sam ju navrh mosta kak urla iz petnih zila. Tada je dobila nogu. Izmedju ostalog i zato jer je katkad skoro gola plesala pred zrcalom i zato jer se znojila ko Jak u doba parenja pa je uvjek imala fleke ispod ruke. Zivio sam sam savrseno izdizajniranom stanu i cesto sam se smjeskao. Vozio sam malo malo neki novi sportski auto jer je to bilo primjerenu mom duhu, slobodi i osmjehu sa puno previse zubi. Zahvaljujuci autu imao sam sve poznate zene svijeta, katkad sam ih nekud odvezao na plazu i ostavio tamo iz ciste zajebancije, pa su me gadjale cipelama. Jednom sam dobio cipelu u glavu jer nisam koristio neki parfem, nije mi se nikad vise ponovilo. Nakon sto su starci pookidali naslijedio sam obiteljsku kucu koje se izneneadjujuce dobro drzala i zapravo se pretvorila u engleski dvorac. U ulici sam sreo nekog debeljuskastog kolegu iz skole koji je propao u zivotu jer nije isao u istu banku ko i ja. Neki ljudi bas nemaju srece. Ozenio sam se i imao djecu u vrlo slicnom scenariju kao i moji starci. Nisam ni primjetio kad sam ostario jer cjelo vrijeme sam se mazao magicnim losionima. Doslovce u trenutku sam se nasao sa svojom vrlo starom ali i dalje sarmatnom zenom, okruzen nestasnom djeculrijom koja mi je tocila laksativ u vodu sa zubalom. Sve je to bilo jako lijepo i sarmantno, uzivao sam u starosti, zivotnom osiguranju i izvrsnoj medicinskoj njezi. Zbog dodatnog osiguranja zivio sam 150 godina. Kad sam napokon otegnuo papke smjestise me mami u kupaonu, na onu prelijepu livadu preko puta slapa. Na grobu mi pise: Life is short. Play more. Xbox. Sad sam mrtav a mali andjelcici mi redovito peru ves sa deterdjentom obogacenim sapunom. Na ulazu u raj svetac je dobio zivcani slom jer mu leteci ljudi ulaze preko reda pijuci kojekakve energetske napitke.

- 15:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.05.2004., petak

Riblja storija + bljezgarije

Aaaah nemam inspiracije danas, samo bljezgarije mi padaju na pamet. Zarekao sam se da necu baljezganje ovdje stavljati al me to tako jebeno privlaci. A sta ce mojoj publici moja razmisljanja? Hocu ovaj blog sterat barem na cool listu i zato ostajem dosljedan zadanoj temi i viziji koju sam si postavio: nema sranja na blogu. Ljudi ce ovdje doc i citat nesto lagano i zabavno i nastavit dalje svojim poslom. Ak su u kurcu uvjek znaju da ovdje mogu nac nesto dobro. Zato racunam na stalnu i vjernu publiku. Isto tako vjerujem u svoj materijal a ne viceve posudjene tkoznaotkuda. Mislim zapravo otvorit jos jedan blog koji cu zagadjivat nusproduktima svoga preaktivna uma. Al u zivotu nema takvog savrsenstva, imas samo 1 zivot koji katkad zaseres generalno al nema nazad. Suti polizi sranje i ubuduce popravljaj. I sta da sad radim? Da ostavim ovaj blog tematski cist, sa zadanom vizijom koju ce neokaljano slijediti ili da postane metafora mog sprtljanog zmuckanog zivota? Vi odlucite. Jedne godine otisli smo na more i morao sam ostaviti svoje ribetine 3 dana bez hrane. Prilicno su bile velike, oko 25 cm i mogle su to izdrzati. Moje su ribe inace najinteligentnije akvarijske ribe uopce, tako da sam ih naucio par trikova. Jedan od stoseva je bio da im hranu drzim iznad vode a one su iskakale i hvatale ju zubima. Publiku sastavljenu vecinom od gerijatrijskog djela familije je to odusevljavalo, mene nesto manje jer sam znao dobit ostre zubice pod nokat. Te jako pametne ribe su takodjer uvjek bile i gladne. I tak smo otisli na more, starci se vratili nakon 3 dana a ja ostao duze. Kad su stigli doma mama mene nazove da mi kaze da su stigli sretno a meni je istog trenutka sjevnulo! Mama, mama brzo reci tati... U to vrijeme moj je otac naravno doforao kofere u stan i vjeroatno je vec haracio po frizideru. Negdje prilikom prekopavanja frizidera u potrazi za zadnjom pivom koju je po obicaju sakrio u najdolju policu iza skarnicla sa paradjzom, sjevne njemu: Jao kak su ribe! Posto ga je jako zanimalo kak su ribe prezivjele same 3 dana on je podigao poklopac i prema svojoj znatizeljnoj prirodi gurnu nosinu unutra da vidi kak su sirote male ribice. CAP! Dalje mi je ispricala mama: Kaze da je samo reko "Isuse boze", dignu je glavu van iz akvarija i izbezumljeno pogledao mamu. Nije ona skuzila sta se desava dok mu nije pocela krv tec iz nosa.

- 16:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.05.2004., četvrtak

KaBRIJO

Popis za i protiv kupnje auta bez krova izrodio je ovu pricu. Zasto kabrio? Stvar je u picki. Jer i najveca grdobina konjskog zubala i svinjskih ociju moze izac iz kabrioleta a da zenama padaju gace na licu mjesta. I onda se potrgaju, trceci tako s gacama na gleznjevima i padajuci jedna prek druge, samo da ga zamole za voznju. On je faca, osmjeh mu otkriva prva dva zuba kvadrature omanje sofersajbe, ispolirana do visoka sjaja.... sa par musica koje je nestasni vjetar tamo zabio. Stao je na benziskoj i krenuo tocit gorivo, lagano navodec crijevo u svoj prelijepi autek ljubavlju veterinara sta oplodjuje svoju najdrazu kravu. A mora tociti do iznemoglosti jer auto trosi ko ruski tenk. Zaduzio se kod svih, od banke i drzave do sestricne u 8 koljenu, jer auto je strasno skup. Al nema veze, on vozi kabrijo. Njega ne brine sta mu je sasija oslabljena i sta ju sa svojih stodvajst kila piga na svakom zavoju - jer ljudi moji: on vozi kabrijo. Sa tim autom postao je centar (šupak) svijeta. Za krov se treba i brinuti jer je osjetljiv. Sklapa se oprezno, pere se vodom i maze necim specijalnim. On nezna kak se to zove pa maze krov Niveom. Zapravo je krov prvi puta morao prat kad ga je zatvorio na svadbi zaboravivsi na 60 jaja i torte u gepeku. Al nema veze, on vozi kabrijo. Ostatak svadbe vozio se iza zatamljenih stakala, sa klimom na maksimum ali on ne. Piči on, sunčanica ga prati, rak koze mu ne gine kao ni upala lijevog desnog i srednjeg uha. I oba oka. Bio je kod doktorice. Doktorica je bila napaljena plavusa opremljena velikokalibarskim dojkama i kad je cula sta vozi ostala je bez daha, pala nicice na koljena i popusila njegovu kabrio* kitu. Nije fora imat obican auto. Nitko ga u takvom autu ne vidi. Drugo je kad stanes sa kabrijom kraj zetovca punog uznojenh safalada i onda se svi zagledaju u tvoju frizuru nalik na procelavu kenijsku pustinju oblikovanu vjetrom. Doduse, babe iz busa mozda kao eventualnog frizera spomenu kravu al nije to bitna razlika, i krava prdi pa je i to neki vjetar ne. Al svi te vide! Al njemu nije stalo do njih, on je frajer, jedan jedinstven i neponovio se, njemu nije stalo do misljenja drugih. On je sam sebi dovoljan. Zato vozi kabrijo, da ga svi vide u svom sjaju i savrsenstvu. Kabrijo sa "j". Lijepo je i mlade cure vidit u kabrioletu. Zgodne su, mlade i idu na frizuru. Naravno kad iskrcaju prosjecnu mjesecnu placu kod frizera moraju zatvorit krov. A vjetar im mrsi i njihove super duge trepavice i usne resice koje su se objesile od silnog dragog kamenja. Krov je katkad preniski, pogotovo kad se treba potrosit sa kakvim macanom na zadnjem sicu kojeg nema. A hauba je pretvrda. I tako su tatu nazicale drugi auto. Veci, duzi, pogrebnicki. U njemu ce ga otpeljat jednog dana kad ga potpuno iscjede. *(neobrezanu)

- 14:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.05.2004., srijeda

Njihihih hi hi

Jos jedna konjska. Imao sam ludog trenera. Obnovio si je kucicu i stalu u Posavini i tamo u tu pripzdinu prepeljao sve konje. Uz kucu je dolazilo dosta zemlje koja nije bila dobra za nista osim za vocnjak. Naime zemljiste je bilo tak strmo da su konji pasli pod rucnom. Ali prije svega trebalo je tu sikaretinu rascistit. Naravno tko ce se pozabavit krcenjem nego ja. Posudli smo kosu od suseda i ja navalio... poslije smo mu kupili novu kosu - a sta sam ja znao da se kupine i ljesnjaki ne sjeku kosom? Upotrebom rucnog i motoriziranog alta doveli smo tu đunglu u red i trebalo je spaliti gomiletine granja. To smo zapalili ali se ugasilo. Kazu oni meni pa polijaj to benzinom. Pa hajde, uzmem ja bocicu benzina. Posto sam znao da je sranje polijevat benzin po ugasloj vatri jer ti se vatra vrati u bocicu i pretvori te u chevap, ja sam samo zamahnu i sve skupa bacio i... nista. Benzin se prolijao po svemu al se nije zapalio...i tako ja uzmem upaljac i lagano pripalim granu koja je virila iz hrpe.... jeste kad vidli vatenu loptu? Ja jesam, a jos i danas se sa sjetom prisjecam svojih obrva. Imali smo i pastira. Elektricnog. Neznam dal elektricni pastiri sheve elektricne ovce ali ovaj bas i nije bio sofisticiran. To vam je najobicnija traka kroz koju svaku sekundu prodje izboj struje. Traka je sprovedena oko cjelog pasnjaka. Da bi se naprava pokrenula treba povuc produzni kabel preko ceste i ustekat ju u struju, a ako prodje sused Joža z traktorom, onda treba izac van i popravit precvikani kabel. Na pasnjak se ulazi kroz specijalna vrata. Naime stujni krug mora biti zatvoren oko cjelog pasnjaka pa su vrata zapravo veeeliki feder napet izmedju dvije sljive. Taj feder takodjer provodi struju pa ima plasticnu rucku za hvatanje. Tako sam jednom prilikom vodio konja i otvaram ja taj feder-vrata. Feder naime ima i zeljeznu kukicu na kraju koja se zakaci za zeljeznu alkicu na jednom drvetu. I otkacim ja feder i ocu ga pustit, ali drzim konja u drugoj ruci, a kljuse se nece pomaknut ni milimetar. Kako sam petljao oko konja tak sam slucajno uhvatio feder za tu zeljeznu alkicu a ne za plasticnu rucku.... bzzzzzzz. Jao ljudi kak to drma. Frizura mi je bila nezaboravna, svaka dlaka u zraku. Kad me prestalo drmat pustio sam feder i u soku se okrenuo... prizor koji me zateka necu nikad zaboravit. Naime kak je drmalo mene, drmalo je i konja kojeg sam drzao za njusku. Jadna zivina je slicila plisanom medvjedicu izbecenih ociju, usi je objesio postrance a mogo bi se zaklet da je iz njih lagano pusilo. Rep mu je bio u zraku poput zastave, a noge, haha. Noge je raskrecio poput bambija na ledu a stajao je u kruznim rupama u blatu. Valjda je ukocio noge kak ga je treslo i tako iskopao kopitima rupe. Ostatak dana bio je miran ko bubica, a predvecer mu se i dlaka spustila u normala n polozaj.

- 19:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.05.2004., utorak

Moja prva i najdraza

Stara je bila prvi konj na kojeg sam posteno sjeo i na njoj sam naucio jahati. Nesjecam se tocno od kud su ju dopeljali, mislim iz Madjarske. Bila je jako dobar i njezan konj jer tada su ju odvojili od zdrijebeta. Ma siguran sam da sam neko vrijeme vidio tugu u njezinim ocima. Konje nemozete nazvati plemenitim, dobrim i neznam kakvim zivotinjama jer je svaki razlicit, svaki je opaljen na svoju stranu i ima svoj karakter, pamet i pizdarije koje katkad izvodi. Tjekom godina jahao sam razlicite konje ali na njoj sam se najbolje osjecao. Stvarno je nas odnos bio nesto posebno, mogu reci da do dana danasnjeg nisam sa nekim zivim bicem uspostavio tako uravnotezen odnos. Valjda tako izgleda savrsen brak, stajaznam. Ona je znala moje mane ja sam znao otrpit neka njezina sranja al smo se uvjek postovali. Znao sam da si u nekim stvarima nemoze pomoci pa ju tu nisam previse pilao. Npr. meni je bilo gust otic nekud u sumu jahat al cim bi se udaljili od ostalih konja ona bi se pocela trest jer nije htjel bit sama. Jos uvjek me zapece kad se sjetim: jednom prilikom nisam ju duze vrijeme jahao i probala je nekakvu glupost izvesti a ja sam ju instinktivno opalio bicem. Mora se ipak znat ko je gazda, ali i mene je zabolilo. Jel znate kako pucketaju zglobovi nekome kad se probudi? E sad zamislite kakav je to zvuk kad kosti imaju skoro metar duzine. Svako jutro se rastezala a zvucalo je ko da neko cjepa drva, strasno. Sjecam se jedno jutro uletim ja rano sa cetkom i krenem ju cetkat. Uvjek sam bio malo revniji u cetkanju... aha! to je moje sranje koje je trpila hehe. Uglavnom naslonim se ja na nju malo jace, a ona kak je spavala se lagano pocela naginjat poput broda. Kad sam skuzio da ce se stropostat presto sam gurat al nemozes ti konjusinu od 500kila zaustavit. Nije pala ali se krenula naginjat na drugu stranu ko stara pijanica. Na kraju me stisnula na zid boksa i tako pokusala corit dok ju nisam "njezno" probudio koljenom. Cistim ja njoj jednom prilikom kopita i ona, pakljava kakva je bila, mi stane na nogu. Podjelite 500kg na 4 noge i izracujnajte. Ja urlam: Mici mi se s noge kljusino jednaaaaaaa....ona nista, mrtva ladna pije vodu. Prodje mi trener i isto tak mrtvo ladno pita sta se desava. Pa STOJI MI NA NOGI! A on ce: Pa makni ju, i ode dalje. Blentaca je na kraju skuzila i maknula se. Jos par puta tjekom karijere mi je nagazila nogu. Koliko su konji katkad blentavi pokazuje cinjenica da je trcala sama samcata po pola hektara ogradjenog travnjaka (prostranstvo) i uspjela se spizdit glavom u ogradu te razbiti arkadu. Ponekad su mane konja prava pizdarija. Naime nekak smo zalutali u sumi i sad treba prijeci mali potocic. Al ne, konji se panicno boje vode. Ma zaboravi one fore jahanje po plazi u sumrak ili onak kaubojski kroz rijeku, najobicniju lokvicu su obilazili na 2 metra. I sad naravno ja sidjem u taj potocic od 45cm sirine i pocnem ju navlacit kroz vodu ali se odupirala. Skuzio sam da kak se odupire prenjim nogama tako lagano klizi po blatu u potok i tako sam ja nju navlacio ko tegljac tanker dok se nije poskliznula u potok. JAO šok! Tolko se usrala da je istovremeno pokusala sve noge podic van iz vode, na kraju je skocila na drugu stranu PREKO mene, usput me srusila naravno. Ja sam se drzao za uzde i tako me vukla nekoliko metara ispod sebe....al me nijednom nije nagazila. Hvala Stara, hvala ti jos jednom (doduse postrance me scipelarila sa potkovama tak da su sljive trajale 6 mjeseci al ajde). Kao i psecih, ovih konjskih prica ima ohohoh ali to je to zasad.

- 14:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.05.2004., ponedjeljak

Okrutnost prema zivotinjama

Kao klinac sam imao sve moguce zivine koje mozete zamisliti. Dakle osim uobicajenih pasa i macaka tu su bile i ribe, zabe, dazdevnjaci, zmije neotrovnice, misevi, jez, zec, vrana i golub. Te zivine su nevjerovatan izvor saljivih prica koje namjeravam ovdje iznjeti. Imao sam uvjek barem jednog psa katkada i cetiri. Covjekov najbolji prijatelj je ujedno najveci neprijatelj susjedove kokosi. Zato su cucki katkad zavrsili na lancu. Ako mislite da je to mucenje zivotinja.... imate pravo. Posto psa koji je na lancu treba katkad prosetati krenem ja njega odvezat. Ali kako je vrazja zivina skuzila da se ide setat tak je skakal ko blesav od srece i ja nisam uspio otkacit lanac ali se culo ono glasno KLIK. Pes je to cul i pomislil da je odvezan pa se mulac zatrcal svom snagom da mi pobjegne. Sta da vam kazem: kad je dosao do kraja lanca culo se samo glasno Wef!, cjeli cucak je poletio 1m u zrak pritom izvodeci salto tako da mu je guzica na kraju dosla naprijed i svojom tezinom u zraku istegnula vrat. Na kraju je pao na ledja uz obavezno žbEk kako mu je zrak izletio iz pluca. Moram li reci da sam poginuo od smjeha. No ima i druga strana medalje. Sece moj tata tako jednog od nasih pasa na onoj uzici na izvlacenje. I sad tata ko tata zagledao se u nekakvu jedrilicu na nebu i stoji na miru. A djukela ko djukela namirisala zeca i zaletila se po tragu. Stari kak je skuzi da se uzica naglo odmotava tak je samo ucvrstio ruku ocekujuci slican ucinak kao u gornjem primjeru. Samo sta se cucak puno bolje zaletio i bio puno tezi. Rezultat? Stari je poletio na ledja i spizdio se uz obvezatni žbEk uz popratno lagano podrhtavanje tla koje se seizmografi propustili zabiljeziti. No saljiva prica dan danas potresa obiteljska okupljanja i uzrokuje salve smjeha. Imam jos puno prica o okrutnosti ziina naspram covjeka ali o tome u postovima sto slijede. U nedelju nisam postao jer... je nedelja! Pa i od bloganja treba odmor ne?

- 18:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.05.2004., subota

Opet sa ljetovanja

Subota je pa cemo jednu kratku. Prosle godine dok sam raskopavao nase podmorje u potrazi za kamencugama i ribicama desila mi se jedna.... zgoda. Nezgoda acctualy. Naime na nasem tusu u vikendici cesto se sakupljaju ose, jeboimpasmater. Valjda piju vodu iz tusa, ko da nema vode svud uokolo. I tako se krenem ja tusirat i ose odlete. I tusiram se ja tako kad odjednom nesto me stipa dolje, u predjelu organa za raspodjelu i distribuciju genetskog materijala. Slijede dogadjaji i misli koji su se zbili u svega 3 sekunde, slow motion. IH! A reko znam, ziher skoljka zaostala u kupacima. Potegnem malo gace kad ono jos gore. AU! Jebemti moram oprezno jer se zaglavila. JAO! Ovo je sve gore. Pa sta sam izvadio? Ninja Kamenicu osvetnicu? Pa cjelo me jaje boli. Jao jao strah mi se uvukao u kosti...i jaja. Jaja imam dva al najbolji prijatelj mi je u opasnosti. IJAHAAaaahhhahahahha haou haou hoau.... Dostaaaaa cupam gace dolje a kad ono jebena osa mi sjedi na jajima i ubola me tocno po sredini. Izcupao sam ju zajednu sa puslekom dlaka sto je stvorilo dodatni poticaj za daljnu plejadu animalnih zvukova u kojim je uzivao cjeli sjeverni jadnran. Nema smisla da vam opisem kako sam sve urlao, koje sam sve bogove skinuo sa neba, nase, njihove, grcke i poganske, sestre mame i ostalu rodbinu, i kukcima i osama i mojim jajima. Stari, kum i kuma su se naravno valjali od smjeha dok sam ja uokolo skakutao sa svoja dva jajceka u rukama koja su vec poprimila boju i tvrdocu sljiva za rakiju. Decki moji, vi znate sta su balls of steel? Ja znam! Kao da uokolo hodas sa onim klik-klak igrackicom u gacama. Tvrda velika i crvno ljubicasta odbijaju se jedno od drugog na svakom koraku: kleng - AU, klneg - AU, kleng - AU. Srecom trajnih posljedica nije bilo. Zapravo jedna pozitivna je. Pozamasni sadrzaj mojih kupacih impresionirao je jednu Poljakinju....hm no to je vec druga prica.

- 14:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Hvala

Hvala ziriju! Bijah prokazan na blog.hr kao jedan od bolje dizajniranih. Ma ego mi se nadigo ko konjski rep kad mu zviznes feferon u guzicu. Ovo mi je prvi html sta ga skucah ikad.... damn kakav sam ja to Informaticki Mednadzer e? Kaze Nasstastasja u svom blogu: "Pa svi se trude kao pisati duhovito. Neki s više, neki s manje uspjeha." Moja prica o Jadranskom akvariju postana je na Hr Aquaticu i kao takva sluzila je akvaristima da mi kazu kako ubuduce odrzavati morski akvarij. Mogo sam ju napisat bolesno dosadno al nisam. Vec na moru sam imao komp i pisao budalastine u taj dnevnik. Iskreno mislim da se ja nemoram kidat da budem duhovit. Sta je opce smisao za humor? Moja bolesna masta uvjek smislja neke sale i posalice, vecinu ih moram presutit jer su neumjesne. Prema tome kad vidite nekog sa ludjackim osmjehom na licu, ruke mu se tresu a oci bjeze svuda uokolo katkad svako za sebe... e TO vam je duhovit covjek. Tesko je znati gdje je granica. Npr. moj krsni kum je musliman i zbog nove zene prebacuje se na krscanstvo. Sta sam ja prvo ispalio? "Pa kaj se nije njoj lakse obrijat nego da on uzgaja novu kožicu?" Da ovo je bilo pomalo too much iako meni jebeno smjesno. Onaj koji zna granicu ili koji zna kako ublaziti malo te svoje stoseve, TAJ je duhovit ali je kao takav ujedno i pozeljan u drustvu. Budite bez brige, na blogu se ne mislim kontrolirat! RAH!

- 12:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.05.2004., petak

Sretan rodjendan - Caranx starkeljo

Rekoh da necu pisat osobna trkeljanja ovdje al danas je iznimka. Sretan mi 24 rodjendan! Yej! "If I had one wish I would ask for a big enough ass for the whole world to kiss" - eminem Na jedan dan bih pozelio Laetitiu Castu i novi novcati zuti Dodge Viper sa crnim crtama. Mljaaac. Od normalnih zelja naravno da mi svi budu zdravi i sretni, da mi gerijatrija pozivi jos koju godinu i da se vise ne svađaju i medjusobno si sakrivaju gebise (umjetna zubala). Faks cu valjda upisat ak me ovo bloganje ne sjebe, za pare cu se snac. Imao sam srece do sada, ne vidim zasto me nebi i dalje slijedila... al ocu zensku. AH. I od vas ocu nesto! Komentare jebemu! Pa ne pisem ja to sve za sebe, nisam tolki egomanijak. Bez obzira svidja vam se blog ili ga mrzite i zelite me za jaja objesit na luster nije vazno, samo komentirajte.

- 11:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.05.2004., četvrtak

Najsmjesnija prica iz srednje

...a ja PLJAS i opalim jajima po njenom stolu... Vjerovatno svi imate urenebesnih prica iz srednje skole no cisto sumnjam da itko ima ovakvu. Neznam u kojem je to razredu bilo no sjecam se da je vani bio mrkli mrak. Profesora niotkud a u razredu naravno rajcula. Haos i urnebes kak bi reko Tommo. Znate vec kak to ide, jedni crtaju po ploci, drugi ih gadja kredama, ekipa igra nogomet necijom torbom dok ovaj bespomocno cmizdri. Ja sam obicno bio negdje na podu u cosku koristeci sve raspolozive ekstremitete da zastitim jaja od ostrih cipela. Naime, onda kao i danas, nisam mogao odoljeti prizoru lijepog, mladog, jedrog zenskog poprsja. Onda sam, za razliku od danas, doticno cesto opipavao i hvatao ali uz poslijedice bolne po cjelo tjelo. Sjecam se kak je Sibalic slagao piramidu od stolica. Sta mislite koliko se stolica moze smjestiti na jednu stolicu na podu? Skoro cjeli razred! I sad zamislite tu anorgansku strukturu kako se lagano ljulja, i jednog mulac koji stoji pokraj nje na stolu pokusavajuci postaviti jos samo jedu. Ma neznam jel me vise podsjecao na Dalija ili Michelangela. Kao i svi veliki umjetnici bio je strasno neshvacen od publike kao i kritike. Uvjek kad bi slozio ogromnu hrpu stolaca nasao bi se neki biser "da pomogne" koji je bacio zadnju stolicu na vrh. Monstruozna buka je usporediva sa rusenjem manjeg mosta ili crkve. Nesto poput stampeda potkovanih konja koji trceci po podu crkve (zbog jeke) padaju jedni preko drugih. Uglavnom u svom tom rusvaju odjednom se otvore vrata i uletava Direktor. Bio je lud direktor kao sto ce prica pokazati. Vise manje svi su ga skuzili i pohitali na mjesta koliko toloko graciozno skupljajuci razbacane stolce i klupe. Unutar 30 sekundi, a cjelo vrijeme je stajao na vratima, razred je bio skoro pa normalan... izuzev prostale rusevine kule od stolaca, lesine rascerupane torbe i papira koji su zaostali u zraku. Nastao je tajac. Tada je Direktor lagano, sa vragolastim izrazom na licu krenuo ka katedri. Nisam odma skuzio o cemu se radi. Naime katedra je licila na golemu hihotavu gljivu sazdanu od zenskih guzica. Cure su se okupile oko neceg jaaaako zanimljivog i nisu uopce skuzile sta se desava. Disa nam je dao znak rukom da budemo tiho i potiho im se prisuljao. Sagnuo se medju njih i opce ga nisu skuzile. I tako suskaju oni svi zajedno sagnuti dolje kod katedre kad se odjednom prolomi krik. Ko da si kravi odrezao vime i glasnice odjednom: Jauuuuuuuhhhh! Kad su ga skuzile sve su se razbjezale u pravocrtnim putanjama usmjerenih ka svojim sjedistima. Trcale su bez obzira na zapreke, klupe ili ucenike, stampedo kazem vam. I tada je cjeli razred prasnuo u smjeh. Arlaukali su gromoglasno i jednolicno, previjajuci se od bola. Ali Direktor je bio pribran i miran iako mu je na usnama titrao smjesak. Posto sam bio jebeno mali u srednjoj nisam vidio sta se dogadja i u tom casu samo odluci krenut stedit za proteine. Direktor tada izvikne moje prezime! Jebate sta sad ja? Pa kak sam sad ja kriv. Al znao je mene direktor otprije, zato je zvao. I dolazim ja tako do stola, pomalo splasen neznam sta me ceka. Gledam njega, gledam katedru nis mi nije jasno. Kad skuzim na katedri nesto....ljubicasto. I ljuljavo. Dolazeci blize umalo sam i ja umro od smjeha kad sam skuzio o cemu je rijec. KITA. Gumena, prozirna ljigava i ljuljajuca KITA. I to sa dva jaja ravno odrezana tak da stoje na stolu. E sad sam znao sta Disa zajebant oce. Direktor: "Mali STA je ovo?" Ja: "Neznam gospodine direktore." Direktor: "Uzmi to i nosi mojoj tajnici." Ja: "Heh.. ovaj naravno gospodine Direktore." I tako na opce odusevljenje razreda copim ja tu ljigavu KITU i podignem ju uz gromoglasni SLJAP dok su se jaja odljepljivala od stola. Smjeh prepolovi razred. Stavio sam ga na dlan tako da stoji uspravno i izasao van prema zbornici. Al na pol puta mi sjevne da sam idiot pa sam skrenuo i obisao tako s tim Kurcem u rukama cjelu skolu. Ko mi sta moze kad me Disa poslao. Sjecam se kak su dvije profesorice prolazile i pomalo se zagledale u malog momka i nesto ljubicasto i klimavu u njegovoj ruci. Kad su skuzile...ma joj da ste im face vidli, do smrti to necu zaboravit. Al nisu ni rijec rekle, zanimljivo. Uglavnom dodjem ja u zbornicu, drzim ga iza ledja. I reko: "Gopodjo tajnice?" Ona: "Izvoli" Ja: "Ovo vam salje direktor." Ona: "Pa sto to?" A ja PLJAS i opalim jajima po njenom stolu. Prizor ljubicastog kurca na njenom stolu koji se lagano ljulja lijevo desno ostavio ju je bez daha. Ja sam se smijao do mature ;)

- 19:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Moj morski Jadranski akvarij

Ovo je prijepis jednog od mojih najsmjesnijih posteva ikad. Special BLOG edition! Proslo ljeto odlucio sam ubiti onu dosadu koja nastaje kad si na domoru, pa se probudis pa zasprehas sve zgodne cehinje, pa se malo odmaras i kupas pa ti dosadno pa zasprehas i ruzne cehinje, pa pocnes pecati.... I tako sam sa sobom ponio mali akvarij i ostalu potrebnu tehnologiju. I tako opremljen nadjem se ja na moru, kupim i mrezicu, uzmem kantu pa na plazu. I buc u plicak pa lovi, coece nisam to radio jos od kad sam bio klinac. Koji gust. Uglavnom cjelo vrijeme lovim nekakve gabore od riba, ma mora da su dobre i zdrave za jest kad su tak ruzne. Al meni trebaju lijepe, zute po mogucnosti. I konacno skuzim jednu zutu al nikak ju ulovit. Jurcam i pljuskam po kamenju ko infantilni petogodisnjak i naravo.... to je privuklo djecurliju. U to se razumiju. Skupilo se njih dosta po kamenju i plazi pa navijaju, pljescu, vriste i djele savjete. Jao majko sramote, skupljam kantu i gibam. Ubacim ja tako svoje zatocenike u akvarij al fali malo krajolika. Pa se spustim do mora da neku kamencugu izronim. Uglavnom trazite kamen koji je sto vise zelen i obrastao, pazljivo ga treba izvaditi hvatajuci ga ododzdo jer se mogu polomiti oni mali crvici-cvjetici. Pravilo palca: sve sta je smedje pocupas s kamena jer tak i tak krepa za pol sata. I tako nadjem ja pristojnu kamencinu i doteglim ju do stepenica na plazi. (Ah da, ako je kamen na suhom ili na suncu sve sta raste na njemu nepovratno se seli u vjecna lovista) Kad eto neke babe na stengama: "Mladi gospon bute pricekali z tom kamencugom jer me muci reuma". Meni kamen vec na suhom i sve osjetljivo raslinje na njemu rikava a ja nemogu van. Baba: "Joj kak je hladana ova voda idem polakse."(kamen mi se grije na suncu)... a kaj ce vam taj kamen (ja budala objasnjavam a kamen rikava). Babuskara taman spusti lesinu u vodu kad evo jos 2 babe na stengama i svaka se spustala jos polakse od prve cjelo vrijeme sveusrdno oblajavajuci kak ti turisti vade sve iz mora, pa su eto i kamnje poceli. Savjet: ak vadite zivi kamen i na stengama vam se preprijeci baba: kresnite ju kamenom po glavi jer tak i tak ima vise zivota u njemu nego u babi. Bijah Sizifom al uspio sam docajbat tu hrid gore do vikendice. Kad ono: ne stane u akvarij. A fak. Nista kamen na pod i odo po kramp. E sad da vas naucim nesto: zivi kamen iz mora je jaaaako mekan, spuzvast i smrdljiv. Kad ga pokusate prepolovit tupim predmetom to je kao da ste razbili ogromno nojevo jaje koje se suncalo od pocetka lipnja do kraja kolovoza. Smradovi su maestralni a dodani bonus je pranje cijele usrane vikendice jer naravno, prvi udarac sve zasere pa pokusavas i dalje da ga bar prepolovis. Ako krenet ovo raditi (Morski akvarij) uzmite sve knjige sa sobom i po mogucnosti se ne odvajate od interneta jer kad pitas lokalnjake za morske ribice: "Ribarnica vam je iza ugla, a i u restoranu bas spremaju gradele". Trebaju vam pumpice za puno zraka, bolje one sa zracnim kamenom jer: Stavim ja drugi kamen unutra i upalim pumpice. I super ima zraka i sve ali fali mi pjesak sa dna. Moram li objasnjavati koji je to prizor "Odiseja 2001" bio kad je na mene naletio ronioc a ja u slow-motionu hodam po dnu sa kantom i nekim psihodelicnim pokretima tovarim pjesak u kantu. Uglavnom ubacim ja taj pesak unutra kad ono sranje: zamislite si da Zagreb pogodi tornado i to tocno po Jakusevcu, te zatim naleti na Pivovaru I Plivu koje taj dan smrde najbolje. Uz sve to morate zamislit izbezumljene ribe koje po kruznoj putanji orbitiraju akvarijem nesmiljeno udarajuci u svaki cosak ili kamen. Uglavnom strujanje je bilo prejako. Ja, Gjuro s Zlikovski ubrzo sam se sjetio kako to zaustaviti. Postavio sam 2 štopla od pive ispred ispuha pumpica i sve je bilo OK. Do jutra. Tada je voda posmedjila. Tada sam ja skuzio kardinalnu pogresku. Otkrit cu vam jednu tajnu :kad stavite zelezo u morsku vodu, ono ima tendenciju zahrdjati. Konacno mi akvarij radi kolko tolko normalno. Svaki dan mjenjam skoro cjelu vodu. Zuta riba je urnebesno smjesna: nasla si je rupu na kamenu u koju se naguzi i sakriva ali ta rupa je na "stropu" tak da visi naglavacke van. Najjaci smjeh je bio kad sam ih nahranio. Mali se tolko napucao da se nije mogo zguzit nazad u rupu pa je samo izbeljenih ociju vrtao repicem po ulazu, nesto kao kad Vucjak jebe Pudlicu. Ulovio sam 3 velike kozice sto se pokazalo kao kardinalna kreska. Naime sljedec jutro su mi falile tri ribice koje je gamad polovila i pojela. Jos i danas me mali kosturcici prate u snovima. Inace kozicu nije tesko ulovit. Ko nju ne ulovi taj stvarno ima reflekse pijane babe od 90 godina koja zdere extasy umjesto aspirina. Vecinu sam ulovio slucajno dok sam ganjo druge ribe. Sljedeci dan sam otkrio da je jedna ribica ziva: mali Knez. Naime kasnije se ispostavilo da klinac spava pod nekakvim kamenom do 9 ujutro. I to svaki dan! Mogu se zaklet da sam ga vidio kak zjeva dok izlazi van. Imao sam i puzeve i rakove. Puzevi su ok al dosta bjeze van iz akvarija pa ih treba skupljat metlom kad ih nagazis na podu. Racici su isto ok al su dobili nogu nazad u more jer cu cjelu jebenu noc zvonili sa kucicama po staklu. Zakljucak Mogu rec da je sve skupa bilo pozitivno iskustvo. Ako zelite morski akvarij ili zanimaciju na moru ovo je izvrsno. Ne samo da ribe imate u akvariju nego ih morate i uloviti a na kraju ih vratite u more i sve je ostalo u prirodi. Uvijek mozete kakvu Cehinju pozvat gore u sobu "da vidi ribice", a kad ih vide skroz se raznjeze pocnu ih derat majcinski osjecajcici ;))))) ... Ribe su se dobro ugojile i narasle tih desetak dana u akvariju tako da ako oduzmem zrtve jos uvjek sam na kraju u more vratio vecu kilazu zivih riba ;)

- 16:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.05.2004., srijeda

Bahati placaju sto kuna!

Bio je petak ili tako nesto i kaze mi frend idemo u kino. A sta nebi, al ja nemam auto. Kud cu sta cu sve aute su mi otpeljali, ostade samo kamion. A jebiga kad nema bolje... i tako sam ja isao u grad kamionom. Nije to bas neki "kamion", stara hrdjava krntija sa dvostrukom kabinom i otraga truga a sve to vozis sa B kategorijom. Taj Mad Max kombi je ostetio na ovaj ili onaj nacin preko 20tak drugih automobila uz minimalne vidljive posljedice na vlastiti integritet - malo su mu blatobrani popeglani. Popis opreme i sistema koji NE rade na ovom prometalu visestruko je duzi nego popis onog sta radi. Zapravo evo popisa: kotaci se okrecu i motor radi (vise manje). Ne radi: sve ostalo. I tako, u toj meni srcu prirasloj krntiji, vozim ja doma nakon kina i kad: CAP mileki! E reko necete i nabrzinu se zavezem, jer srecom je bio mrak pa me nije vidio. M: Dobro vece, vozacku i prometnu. C: Dobro vece, izvolte. M: (Gleda po vratima) Kud ides s tim kamionom tak kasno navecer? C: Joj znas kaj je bilo, stara mi je auto razbila pa sam starome moral kamion maznuti. M: Pa kamo si isao? C: Ha cuj, ja sam domaci a selo je malo, cure me vec znaju pa sam moral jednu iz grada naci, kuzis ne? M: Heheh, simpa si ti, si domaci? C: Da da kak ne, tu iza vugla. M: Daj mi reci jel znas da ti svetla ne delaju? C: Ma joj daaa kak ne, mislil sam to danas popravit al nisam zaruljice nasel, brat je sve razbil. M: Da da. Daj mi reci kaj imas od opreme? C: Pa imam sve - imam... ma nema kaj nema. M: Pa daj mi nabroji. C: Pa cuj imam ti sajlu, i dizalicu i hitnu, ovaj prvu pomoc.... M: I kaj jos? C: Pa cuj imam pun gepek alata, pajsera, cekica, hilticu kaj got ti treba? M: Cuj ti meni sve nabrajas a nikak do onog glavnog: jel imas vatrogasni aparat? C: Jojjjjjj to. E ma znas kaj je bilo! M: Kaj? C: Bas sam ga danas odnesel sa starim na punjenje. Ma znas da moraju na servis jednom godisnje ne? Oces da ti potvrdu pokazem? M: Nemas vatrogasni to ti je kazna. Osim toga nemas ni naljepnicu na vjetrobranskom staklu. C: Kaj nemem? Kaj je ovo? M: Pa gle pise 98, a u kojoj smo mi godini? C: Jojjjj da znas kaj se desilo. Ma bas je smesno nebus veroval. Opala mi je cigla kroz sajbu. Znas kak su sljakeri slampasti. Pa tak da sam kupil novu sajbu na smetlistu i sami smo ju postavili. M: Novu? Pa gle tu kak je spucala! Ti mene zafrkavas? C: Joj pa sam ti rekel da sam ju sam postavljal. M: Hehehe a jesi simpa moomak. Ajde zovi starog da ti sredi tu kaznu ili nekog ak imas u policiji. C: Kaznu! Kakvu kaznu, ma nemoj mi staroga zvati molim te. Vubil bu me ak sazna da sam kamion uzel. Daj bumo se nekak dogovorili. Samo mi nemoj staroga buditi. M: Ajde dobro vidim da si simpa momak pa budes dal nesto za mene i kolegu pa smo kvit. C: Ma nema problema, evo... morate i vi na cevape tu i tam. M: Jel ti mene zafrkavas? Pa to je 5 kuna! C: Jojjjj sory sorry mislil sam da je 50, mrak je pa nevidim. Evo evo. I ovih pet si zadrzi. Bok. M:Laku noc. Daklem kad pricate sa milekima morate biti prirodni, pokusat neko razumijevanje izvuc iz njih. Ja inace normalno govorim ali u danom trenutku je dobro doslo poznavanje lokalne kajkavstine. Nemojte sa sa njima svaditi jer to nista ne postize, umjesto toga biti lijepo pristojan, smiren i domaci. Sprijateljite se s njima. I uvjek im probajte uvalit 5 kuna :). PS: Ak naletite na supljeg mileka, tj. zensku onda ste jebali jeza i neka vam Bog pomogne.

- 15:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.05.2004., utorak

Subkomunikacija

Caranx sexfasciatus, koji je to kurac i dal se to jede?

- 10:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #