...a ja PLJAS i opalim jajima po njenom stolu...
Vjerovatno svi imate urenebesnih prica iz srednje skole no cisto sumnjam da itko ima ovakvu. Neznam u kojem je to razredu bilo no sjecam se da je vani bio mrkli mrak. Profesora niotkud a u razredu naravno rajcula. Haos i urnebes kak bi reko Tommo. Znate vec kak to ide, jedni crtaju po ploci, drugi ih gadja kredama, ekipa igra nogomet necijom torbom dok ovaj bespomocno cmizdri. Ja sam obicno bio negdje na podu u cosku koristeci sve raspolozive ekstremitete da zastitim jaja od ostrih cipela. Naime, onda kao i danas, nisam mogao odoljeti prizoru lijepog, mladog, jedrog zenskog poprsja. Onda sam, za razliku od danas, doticno cesto opipavao i hvatao ali uz poslijedice bolne po cjelo tjelo.
Sjecam se kak je Sibalic slagao piramidu od stolica. Sta mislite koliko se stolica moze smjestiti na jednu stolicu na podu? Skoro cjeli razred! I sad zamislite tu anorgansku strukturu kako se lagano ljulja, i jednog mulac koji stoji pokraj nje na stolu pokusavajuci postaviti jos samo jedu. Ma neznam jel me vise podsjecao na Dalija ili Michelangela. Kao i svi veliki umjetnici bio je strasno neshvacen od publike kao i kritike. Uvjek kad bi slozio ogromnu hrpu stolaca nasao bi se neki biser "da pomogne" koji je bacio zadnju stolicu na vrh. Monstruozna buka je usporediva sa rusenjem manjeg mosta ili crkve. Nesto poput stampeda potkovanih konja koji trceci po podu crkve (zbog jeke) padaju jedni preko drugih.
Uglavnom u svom tom rusvaju odjednom se otvore vrata i uletava Direktor. Bio je lud direktor kao sto ce prica pokazati. Vise manje svi su ga skuzili i pohitali na mjesta koliko toloko graciozno skupljajuci razbacane stolce i klupe. Unutar 30 sekundi, a cjelo vrijeme je stajao na vratima, razred je bio skoro pa normalan... izuzev prostale rusevine kule od stolaca, lesine rascerupane torbe i papira koji su zaostali u zraku. Nastao je tajac. Tada je Direktor lagano, sa vragolastim izrazom na licu krenuo ka katedri. Nisam odma skuzio o cemu se radi. Naime katedra je licila na golemu hihotavu gljivu sazdanu od zenskih guzica. Cure su se okupile oko neceg jaaaako zanimljivog i nisu uopce skuzile sta se desava.
Disa nam je dao znak rukom da budemo tiho i potiho im se prisuljao. Sagnuo se medju njih i opce ga nisu skuzile. I tako suskaju oni svi zajedno sagnuti dolje kod katedre kad se odjednom prolomi krik. Ko da si kravi odrezao vime i glasnice odjednom: Jauuuuuuuhhhh! Kad su ga skuzile sve su se razbjezale u pravocrtnim putanjama usmjerenih ka svojim sjedistima. Trcale su bez obzira na zapreke, klupe ili ucenike, stampedo kazem vam.
I tada je cjeli razred prasnuo u smjeh. Arlaukali su gromoglasno i jednolicno, previjajuci se od bola. Ali Direktor je bio pribran i miran iako mu je na usnama titrao smjesak. Posto sam bio jebeno mali u srednjoj nisam vidio sta se dogadja i u tom casu samo odluci krenut stedit za proteine.
Direktor tada izvikne moje prezime! Jebate sta sad ja? Pa kak sam sad ja kriv. Al znao je mene direktor otprije, zato je zvao. I dolazim ja tako do stola, pomalo splasen neznam sta me ceka. Gledam njega, gledam katedru nis mi nije jasno. Kad skuzim na katedri nesto....ljubicasto. I ljuljavo. Dolazeci blize umalo sam i ja umro od smjeha kad sam skuzio o cemu je rijec. KITA. Gumena, prozirna ljigava i ljuljajuca KITA. I to sa dva jaja ravno odrezana tak da stoje na stolu. E sad sam znao sta Disa zajebant oce.
Direktor: "Mali STA je ovo?"
Ja: "Neznam gospodine direktore."
Direktor: "Uzmi to i nosi mojoj tajnici."
Ja: "Heh.. ovaj naravno gospodine Direktore."
I tako na opce odusevljenje razreda copim ja tu ljigavu KITU i podignem ju uz gromoglasni SLJAP dok su se jaja odljepljivala od stola. Smjeh prepolovi razred.
Stavio sam ga na dlan tako da stoji uspravno i izasao van prema zbornici. Al na pol puta mi sjevne da sam idiot pa sam skrenuo i obisao tako s tim Kurcem u rukama cjelu skolu. Ko mi sta moze kad me Disa poslao. Sjecam se kak su dvije profesorice prolazile i pomalo se zagledale u malog momka i nesto ljubicasto i klimavu u njegovoj ruci. Kad su skuzile...ma joj da ste im face vidli, do smrti to necu zaboravit. Al nisu ni rijec rekle, zanimljivo.
Uglavnom dodjem ja u zbornicu, drzim ga iza ledja. I reko: "Gopodjo tajnice?"
Ona: "Izvoli"
Ja: "Ovo vam salje direktor."
Ona: "Pa sto to?"
A ja PLJAS i opalim jajima po njenom stolu. Prizor ljubicastog kurca na njenom stolu koji se lagano ljulja lijevo desno ostavio ju je bez daha. Ja sam se smijao do mature ;)
|
