Stara je bila prvi konj na kojeg sam posteno sjeo i na njoj sam naucio jahati. Nesjecam se tocno od kud su ju dopeljali, mislim iz Madjarske. Bila je jako dobar i njezan konj jer tada su ju odvojili od zdrijebeta. Ma siguran sam da sam neko vrijeme vidio tugu u njezinim ocima.
Konje nemozete nazvati plemenitim, dobrim i neznam kakvim zivotinjama jer je svaki razlicit, svaki je opaljen na svoju stranu i ima svoj karakter, pamet i pizdarije koje katkad izvodi.
Tjekom godina jahao sam razlicite konje ali na njoj sam se najbolje osjecao. Stvarno je nas odnos bio nesto posebno, mogu reci da do dana danasnjeg nisam sa nekim zivim bicem uspostavio tako uravnotezen odnos. Valjda tako izgleda savrsen brak, stajaznam. Ona je znala moje mane ja sam znao otrpit neka njezina sranja al smo se uvjek postovali. Znao sam da si u nekim stvarima nemoze pomoci pa ju tu nisam previse pilao. Npr. meni je bilo gust otic nekud u sumu jahat al cim bi se udaljili od ostalih konja ona bi se pocela trest jer nije htjel bit sama. Jos uvjek me zapece kad se sjetim: jednom prilikom nisam ju duze vrijeme jahao i probala je nekakvu glupost izvesti a ja sam ju instinktivno opalio bicem. Mora se ipak znat ko je gazda, ali i mene je zabolilo.
Jel znate kako pucketaju zglobovi nekome kad se probudi? E sad zamislite kakav je to zvuk kad kosti imaju skoro metar duzine. Svako jutro se rastezala a zvucalo je ko da neko cjepa drva, strasno. Sjecam se jedno jutro uletim ja rano sa cetkom i krenem ju cetkat. Uvjek sam bio malo revniji u cetkanju... aha! to je moje sranje koje je trpila hehe. Uglavnom naslonim se ja na nju malo jace, a ona kak je spavala se lagano pocela naginjat poput broda. Kad sam skuzio da ce se stropostat presto sam gurat al nemozes ti konjusinu od 500kila zaustavit. Nije pala ali se krenula naginjat na drugu stranu ko stara pijanica. Na kraju me stisnula na zid boksa i tako pokusala corit dok ju nisam "njezno" probudio koljenom.
Cistim ja njoj jednom prilikom kopita i ona, pakljava kakva je bila, mi stane na nogu. Podjelite 500kg na 4 noge i izracujnajte. Ja urlam: Mici mi se s noge kljusino jednaaaaaaa....ona nista, mrtva ladna pije vodu. Prodje mi trener i isto tak mrtvo ladno pita sta se desava. Pa STOJI MI NA NOGI! A on ce: Pa makni ju, i ode dalje. Blentaca je na kraju skuzila i maknula se. Jos par puta tjekom karijere mi je nagazila nogu.
Koliko su konji katkad blentavi pokazuje cinjenica da je trcala sama samcata po pola hektara ogradjenog travnjaka (prostranstvo) i uspjela se spizdit glavom u ogradu te razbiti arkadu.
Ponekad su mane konja prava pizdarija. Naime nekak smo zalutali u sumi i sad treba prijeci mali potocic. Al ne, konji se panicno boje vode. Ma zaboravi one fore jahanje po plazi u sumrak ili onak kaubojski kroz rijeku, najobicniju lokvicu su obilazili na 2 metra. I sad naravno ja sidjem u taj potocic od 45cm sirine i pocnem ju navlacit kroz vodu ali se odupirala. Skuzio sam da kak se odupire prenjim nogama tako lagano klizi po blatu u potok i tako sam ja nju navlacio ko tegljac tanker dok se nije poskliznula u potok.
JAO šok! Tolko se usrala da je istovremeno pokusala sve noge podic van iz vode, na kraju je skocila na drugu stranu PREKO mene, usput me srusila naravno. Ja sam se drzao za uzde i tako me vukla nekoliko metara ispod sebe....al me nijednom nije nagazila. Hvala Stara, hvala ti jos jednom (doduse postrance me scipelarila sa potkovama tak da su sljive trajale 6 mjeseci al ajde).
Kao i psecih, ovih konjskih prica ima ohohoh ali to je to zasad.
Post je objavljen 18.05.2004. u 14:53 sati.