/
subota, 27.01.2018.
Riječi
subota, 27.01.2018.
Riječi
|
Prijateljici je umro brat. Bio je dugo i teško bolestan i obitelj je bila spremna. Kada javi da je umro, odem do nje, da provjerim kako joj ide i zagrlim ju. Predložim joj da popije Persen i kažem da ni slučajno ne uzima Normabel, ali osim toga nisam korisna. Ona komentira kako mi svi, misleći na prijatelje i muža, već znamo kako to je kad ti netko umre, kako ide, kako držati sebe i druge, a ona će tek sada to naučiti. Potpuno je u pravu, ali zateče me taj uvid, jer nisam o tome tako razmišljala. Pokušam razmisliti i dati joj bar neki savjet, ali mozak mi je prazan. Odlučim se ponašati u skladu s tom prazninom. Ne tješim ju, ne govorim da je on sada na boljem mjestu i da ga ne boli, iako je to sigurno točno. Ne raspitujem se kada je sprovod i kako ide organizacija. Ne razgovaram uopće o tome, jer ne mogu, nego se držim pasa i dječjih soba i dodataka iz Ikee. Ja nisam onaj "ne znam što da kažem", jer sam to sve čula već kad mi je tata umro prije ravno 3 godine, ja sam "sve sam čula i nema koristi i jednostavno ne mogu to tako". Samo joj kažem da će to sad ići u valovima, osjećat će užasno, pa će se nekako unormaliti, pa će doći uplakana obitelj i izbaciti je iz ravnoteže, pa će se opet smiriti, onda će doći uplakani susjedi... Kao rollercoaster, trajat će dok ne završi, silaska nema, nema pauze, možeš se samo čvrsto držati. Krivo mi je zbog toga, ali ništa pametnije nisam smislila. Oznake: sprovod, smrt, tješenje |
- 18:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 12.01.2018.
Domace knjige
|
Sretna nova! Manje stresa, a vise zabave zelim svima! Vise sna, vise fine hrane, vise prirode, vise para,vise knjiga. Kad smo kod knjiga, imam novu foru. Shvatila sam da ne citam domace stvari, pa sam odlucila uzeti neke od relativno nedavnih knjiga koje su se dosta spominjale. Evo sto sam nase procitala u zadnjih mjesec-dva. Ivica Prtenjaca - Brdo Prica o tipu koji je izgorio u velikom gradu i otiso na brdo da se malo dobije. Fantazija mnogih ljudi. Zgodna pricica s povremeno divnim liricnim recenicama. Za citanje u busu kad se vozis na more. Ili mozda pod dekom u dubini zime, kad se moras podsjetiti da je ljeto postojalo i da ce opet doci. Ankica Tomic - Damen kapric Neobicno. Ne sjecam se da sam citala ista ovakvo prije. Trebalo mi je neko vrijeme da se ufuram, al onda nisam mogla stat. Sapunica o obicnim ljudima koji vode obicne zivote i provode vrijeme uglavnom govoreci opcenite bedastoce, dok razmisljaju i osjecaju nesto stoto. Zatrpana detaljima,prica se razvija polako, al nekako je opet napeto. Zgodan kraj. Ovi autori prvi su mi dosli pod ruku od domacih imena s kratkog to do popisa, a knjige nabavila snizeno. Jos je par stvari u planu, a o njima kad ih pronadjem. Oznake: knjige, domaci autori, ivica prtenjaca, ankica tomic |
- 20:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
