|
|
Imam jednu frendicu na Facebooku koju bih opisala kao jako simpatičnu, veselu i pozitivnu osobu. U zadnje vrijeme je jako aktivna u objavama, ali te vrste da se malo zabrinem za nju. Njene objave mogu se svesti pod ove teme: 1.spasite životinje i planet 2. ljudi su zločesti 3. život je lijep. Kad ima poruke o tome kako ljudi trebaju biti bolji jedni prema drugima, zabrinem se. Naravno, slažem se, ali zabrinem se i razmišljam o tome što se dovraga desilo da mora u svijet slati takve poruke. Okej, radi s ljudima nekih 25 godina, ali mislim da nije do posla. Tko ju to točno tako tlači i čime? Je li nešto osobno ili jednostavno pošizi svaki put kad pročita dnevne naslove pa se pita kamo svijet ide? Misli li da može popraviti stvar s tim porukama? A onda, neki dan, puknuo mi je film. Skupilo mi se svega, pa sam zaključila da ću postupiti kao i ona i dati si oduška javno. Here it goes. Hvala svima koji se brinu za mene, u zadnje vrijeme sve češće naglašavajući mojoj obitelji kako sam stara, neudana, a nemam ni djece. Vaša briga je dirljiva. Pogotovo je super što naglašavanjem toga da sam stara, neudana i bez djece, implicirate da očito imam neke ozbiljne felere u karakteru i time neizmjerno veselite moju obitelj i, naravno, i mene samu. Odlično mi je što te poruke dolaze od članova moje šire obitelji i polaskana sam što me koristite u raznim mjerilima. Počašćena sam što sam ispala faktor "kako ne", jer silno želim pomoći obrazovati vašu djecu i unuke, a i vama da se bolje osjećate što ste očito bolje odgojili vašu djecu i unuke i time pobijedili u utrci života. Namaste. Oznake: Facebook, obitelj, usidjelica, život, rođaci, poruka |
U rano popodne sretnem frendicu u parku. Dobila je otkaz, firma joj se raspada, pa sada može biti u parku u rano popodne. Odmah ju pozovem na alkohol i čokoladu, jer to je jedino sto mogu, a uglavnom je učinkovito. Sjednemo s alkoholom i kavom i dva sata kasnije shvatim da sam popila i pojela vise od nje. Nekad mi je islo to, bila sam prava savjetnica Troi, svi su mi se jadali, a ja sam slušala i davala dobre ideje, ali kao da sam izgubila touch. Primijetila sam to još preklani kada sam pokušala pomoći poznanici koja je bila izluđena diplomskim koji je radila. Nisam se u tom trenu nikako mogla povezati s onim što govori, pa sam umjesto toga platila rundu. Sada sam imala priliku da zasjam i pomognem frendici kada joj je teško i dala sam sve od sebe. Predlagala sam joj razne nove poslove, pokusala joj pokazati gdje je logicki pogrijesila u svom seciranju nemilog dogadjaja, iskreno sam bila tuzna, ali imala sam povremeno i dobre sale....ali nije pomoglo. Na kraju veceri obje smo bile u bedu. Možda sam strašno zahrđala. Možda je problem i u tome što su s godinama problemi koje mi ljudi pričaju postali ozbiljniji, a logika i komunikologija nekako više ne pomažu. Frendica ima više opcija, a sve one vode u drugačiju alternativnu budućnost, a u svaku smo zavirile tijekom opijanja. Ako nađe posao vani, prekinut će s partnerom, npr. Sve se ruši kao domino. Kovitlac temeljite promjene nosi ju kao papirnatu lutkicu. Scary shit. Poraženo sam pospremala čase i kekse nakon što je otišla. Jedina dobra stvar je što sam u ormariću za pića ispraznila jedno mjesto. |
Prije nekih 16 godina patila sam silno sto ne idem na maturalac u Bec i Prag. Na poslovnom putu u Bec, treci put u 3 godine, danas mi se dogodilo da sam pomislila kako, iako je stvarno jako lijepo, vise nemrem gledat ni hodat po Stephansplatzu jer mi je fakat dojadio. #firstworldproblems |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |