/
srijeda, 30.09.2015.
Vjerovanja
srijeda, 30.09.2015.
Vjerovanja
|
U zadnjih nekoliko mjeseci meni ili oko mene dogodile su se stvari koje zvuce suludo, a mogu se svrstati pod nazivnike "vjera". Toliko su sasave da cu ih u nastavku sto krace opisati, a ako padnete sa stolca od smijanja (ili uzasa), nije moj problem. Upozorila sam. Situacija broj 1. Baka cuje da se Teta bavi caranjem. Na primjer, bacila je urok na sinovljevu curu tako da oni prekinu. Baka se zgrozi i kaze joj da kak to moze radit ljudima. Teta ju ispsuje. S obzirom da njihov odnos stalno ide toplo-hladno, Baka se sjeti da pazljivo pregleda kucu. Nadje neki vudu smotuljak na dnu svog ormara. Poludi. U monologu u kojem opisuje nemili dogadjaj u roku desetak minuta dodje od izjave "Ja ne vjerujem u to, al nemoj blizu toga, Deda" do izjave "Zato ja nisam spavala dobro u toj sobi vec dvije godine!" Ne znam kako da reagiram. Ok, Teta ocito treba hobi. I da, Teta je toliko egocentricna da misli da svi oko nje trebaju zivjeti bas kako ona savjetuje. I mozda se vise ne osjeca vazno otkad su djeca otisla od kuce, ali kvragu, ovo je fakat cudno. Pokusavam utjesiti baku. Kazem joj, i stvarno to mislim. "Da to radi, svi bi to radili. Ima moc nad tobom samo kolko joj ti das." Baka me ne slusa,. Situacija 2. Upoznam zenu, imamo zajednicki interes, uglavnom se lijepo druzimo. No u tom druzenju nesto je kopka. Nakon meditacije odluci potraziti odgovor u custom made horoskopu. Dolazi s ovim objasnjenjem: "Mi smo bili obitelj u proslom zivotu i tada sam ti nanijela nepravdu. Daj da se probam iskupiti u ovom!" Ja poludim od straha. Nije ni njoj lako, ali nakon nekog vremena povjeruje u to jer je po prirodi alternativka. Volim gledati Na rubu znanosti i mastati o razni objasnjenjima za svasta, al ova ideja me fakat pocne muciti. Ne mogu ju probaviti nikako. Neko vrijeme trcimo u krug. Ja osjecam kako me ona gusi, ona se zali da meni nije stalo do nje. Prekinemo. Situacija br. 3 Frendica voli self-help i nakon godina našla je ono što joj savršeno odgovara- teorije o zakonu privlačenja. Dok mi priča, slušam ju i mislim "kakve gluposti". Misli lijepe misli i bit će ti dobro? Molim?? Nije li na sličan način Petar Pan zezao Wendynu braću? No godinu ili dvije kasnije desi mi se ova godina, koja je teška, lagano usrana i na trenutke me izluđuje. Treba mi odmor. Želiš li biti zamorac mojoj prijateljici koja se školuje za life coacha? upita me netko. Treba joj praksa s pacijentima. Life coach, kul. Eto, nisam bogata ni slavna, al imam life coacha i još je gratis. Može, rekoh. Već nekoliko tjedana se po sat vremena nalazimo kako bismo razmišljali pozitivno. I dalje nisam sigurna da to s "misli lijepe misli" nije nešto najgluplje što sam čula u zadnje vrijeme, ali nakon coachinga osjećam se bolje. Oznake: zakon privlačnosti, čarolije, obitelj |
- 10:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 24.09.2015.
Ona odlazi
|
Kolegici je istekao ugovor. Zbog raznih jeftinijih kombinacija nije produljen. Već neko vrijeme nisam ostala iza nekog negdje, pa mi je taj odlazak bio tužan i neobičan. Dobro se nosila sa svime, uzela je godišnji, položila stručni, uplatila putovanje. Druga kolegica i ja smo pokunjeno hodale uokolo odbrojavajući dane, a ona je bila hrabra za sve tri, valjala fore, plesala po uredu i stoički podnosila skoro sve... osim rada sa svojom zamjenom, koja joj je često išla na živce. Odradila je heart-to-heart kavu sa šefom, dolepršala po potvrdu za burzu kao da se ništa nije dogodilo i ostavila ključeve. Prije kraja tjedna custom desktop na njenom kompjuteru je promijenjen u sterilnu plavu boju. Oznake: posao |
- 09:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 18.09.2015.
Fokus grupa
|
Vise puta tijekom godina sudjelovala sam u istrazivanjima trzista. Uglavnom zbog nagrade. Za kusanje radler dobila sam radler. Za ocjenu pakiranja jogurta dobila sam sjajan poklon paket proizvoda te mljekare. Za izrazavanje misljenja o reklami za sirup dobila sam pastile za grlo (ok, tu se bas i nisam usrecila). Kada me nazvao telefonski operater Tvrtke za istrazivanje trzista popunila sam anketu da pomognem covjeku. Pitao me zelim li da me stave na popis buducih potencijalnih ispitanika. Rekoh, moze. Volim nagrade igre, ne. Bila sam jako sretna kad su u proljece konacno nazvali i objavili mi da cu testirati wc papir. Upala sam, upala! Nakon toga trebalo mi je nekoliko pokusaji da skuzim kakve odgovore trebam davati u anketi, pa sam tako propustila psecu hranu i capuccino, ali ovaj tjedan desio se jackpot-moj prvi grupnjak, tj fokus grupa. Princip je ovaj-izaberu te po nekom kljucu i pozovu na druzenje u svom uredu, zajedno s tebi slicnim ljudima. Ako te proglase rezervom, tj.izbace iz sobe prije pocetka, dobijes poklon bon od 100 kn za trud. A ako ostanes u igri, sjedas u sobu zajedno s drugim ispitanicima gdje se sve receno snima (audio i video) i pripremis se na cakulu od 2ipo sata. U mom slucaju, o cajevima. Toliko sam ih popila prosle zime da mi je neugodno rec, svako malo sam bila bolesna. Nisam pretjerano kriticna, ali smatrala sam da sam, zbog popijenih hektolitara, prava osoba za ispitivanje. Pocetak me zabrinu. "Recite kako se zovete i, da ste napitak, koji bi ste napitak bili i zasto." Suludo,jel da? Jedina objasnjenja kojih sam se sjetila za ovo su: a) da jadni covjek koji transkribira cijelu seansu moze lakse razluciti glasove 2) da se usemimo za buduca neobicna pitanja. Kojih je bilo. Najvise me se dojmilo iduce. "Da je ovaj caj planet, kakav bi to planet bio?" pitala nas je ljubazna animatorica, poticuci nas da izmastamo cijelo jedno alternativno ljudsko drustvo. Najzabavnije mi je bilo kad smo morali pogledati fotke i prepoznati sebe u njima- koja od ovih zena cajopija vam je najslicnija? Kakav je njen zivot? Hobiji, posao, auto, ime? Izabrah najnevidljiviju i najdosadniju da me predstavi. U preostalom vremenu grupirali smo cajeve i opisivali njih i svoje navike i stavove do iznemoglosti. Zatim je doslo kusanje kojem smo se svi veselili. No name caj vs Poznati caj. Konacno mi se malo rasvijetlilo zasto smo tamo. No name zeli upasti na trziste, a ne zna kako. Promijenite pakiranje, graknuli smo. Imajte skupljeplasticne kosuljice u koje se stavljaju filteri, naredili smo, jer ce onda ljepse i mirisati. Vidite kako Poznati caj mirisi! Ko da si kucu naparfimirao! A onda smo cajeve skuhali. Poznati caj bio je prekisel i umjetne boje. No name je bio taman. (A radilo se o okusu koji ne bih kupila.) Svi smo se zavalili u kauce s No name cajem. Potukao je Poznatog do nogu do nogu. Uf, moram si kupit ovo,slozili smo se svi. A pakiranje...okej, malo poradite na tome. Sto se vrecica tice...batalite plasticne vrecice. Papirante su sasvim dobre i pasu vam. Ne znam za koji ulet ce se No name odluciti nakon istrazivanja, i da li smokao grupa bili korisni, ali nadam se da ce im se isplatiti sto su istrazivanje narucili. Ako ste u prolazu, svratite na salicu No namea, bas je dobar. Oznake: fokus grupa, istraživanje trzista, čaj |
- 16:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 10.09.2015.
Skola pisanja
|
Otisli smo u sumu, bas kao Thoreau, samo s vise vremena, novaca i gadgeta. Zeljeli smo nauciti ili podsjetiti se kako pisati dobro,uvjezbati se iz raznih razloga za razne buduce situacije. 7 noci i 6 dana zivjeli smo, nas desetak, u soc kom planinarskom domu na Platku, jeli hranu koja nam se cesto nije svidjala,tusirali se s otvorenim vratima (jer se nisu mogla zatvoriti), stalno pricali lose fore o ubojici sa sjekirom, uzimali sto smo htjeli sa sanka i kukali sto nemamo signala na mobitelu. I najvaznije,cesto mrzili svoje pisanje. Druzili smo se u klanovima, stari polaznici cak su sjedili blize nastavniku, kao da su blize oltaru. Slabo smo se kretali, sjedili uokolo i mozgali, dok nas je osoblje sazalijevalo kako naporno radimo, kao da kopamo kanale, a ne pisemo rijeci na stranice. Osjecali smo da smo napusteni i izolirani i nije nam bilo jasno zasto smo pristali na ovo mucenje. A opet, cudesno, nitko nikome nije isao na zivce. S vremenom,postalo je to kao neki zivot na sjeveru. Svi smo tu iz istog razloga, biti bolji sami od sebe na kraju tjedna. A likovi u nasoj kratkoj prici opisanju, upravo su sjajni. Bakica koja vodi dom, deda pastir, stado konja, hipi pomocni radnik, odlucna konobarica, grupe Spanjolaca, Francuza, djecji rodjendan, cuganje, veseljenje desertu Kada su me ljudi pitati kako mi je bilo, bilo mi je neugodno govoriti o tome,cinilo mi se kao neka totalno razmazena stvar, ” otisao sam u sumu i pisao danima”. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da imam pravo reci misljenje i osjecaje, makar o tako fensi smensi stvari kao sto je skola pisanja. A moje misljenje je, treba ici. Da se podsjetis, barem na kratko, nekih stvari. I da stisnes pauzu u zivotu, odmoris se sam od sebe. Da se pokusas snaci, ma koliko sizio prije, kasnije ili tijekom, treba to shvatiti kao sport. Vjerujem da zbog tih stvari mnogo ljudi dolazi. Zato, i da mogu opet imati maturalac. Ako cemo detaljno i iskreno: prva dva dana bilo je tesko, poslije je krenulo na bolje. Zadnjeg dana imala sam isti problem kao i prvog, ali su mi i pomogli da ga rijesim. Zakljucila sam daje moje pisanje vrlo bez, drzim se ko pijana svojih osobnih plotova, jer mi se cini da o nicemu ne znam toliko koliko o stvarima koje vidim oko sebe, i bojim se da cu grdno pogrijesiti ako nesto pocnem izmisljati. Mozda i zato vec godinama pisem stvari koje se citaju, a ne one koje se osjecaju, informacije, a ne umjetnost. Ujedno sam se i podsjetila da je i pisanje zanat, neke stvari mogu se uvjezbati, istesati. I nije vazno ako proizvedes nesto sto ne osjecas do zadnjeg zareza, tekstovi su tu za zabavu, kao i za stosta drugo. Ionako takve stvari citas, pa ih smijes i pisati. I nije lose ako proizvedes nesto samo da bi to proizveo, jer je i u poznatim pricama lijepo vidjeti kako se autor potrudio oko detalja. Cak i ako ne postignes uspjeh, pisi, jer ti snizuje tlak i umara mozak na drugi nacin. Jucer sam na cesti nasla, kraj kontejnera za papir, staru brosuru upravo za Platak. Bila je pokrivena smedjim liscem, zguzvana i izblijedila. Pomislila sam, bas kao i radionica pisanja u nasim glavama nakon 10 dana od napustanja ljupkog alanfordovskog doma u sumi. Drugi zivot, ljetni zivot. No danas sam, htijuci proslijediti nekome link na Skolu pisanja, nasla popis jesenskih radionica. Uocila sam jos jednu koja mi je zvucala jako zanimljivo. Cijena je dobra, predavac zvuci kao da zna sto radi, ne traje predugo,svega 8 tjedana. Ozbiljno, sam dakle, razmisljala da to mucenje produljim, samo u drugoj disciplini. Mislim da me pisanje zelo. Oznake: kreativno pisanje, skola pisanja, platak, kratka prica |
- 15:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
