|
|
Učinila sam nešto strašno jučer. Zamijenila sam svoju ljubljenu Nokiju 3310 drugim mobitelom. Obećavala sam joj da može u penziju kad napuni 10 godina, ali sam pogazila riječ i isključila ju zadnji put u dobi od svega 9 godina i 10 mjeseci. Ne samo to, novi mobitel je smartphone. Znala sam da je rok za prijelaz ova subota jer je plan bio da koristim Whatsapp za dopisivanje s inozemstvom, ali kada je došlo do tog trena, opet se nisam osjećala baš sretno. Provela sam cijeli prošli tjedan skidajući i namještajući pozadine,teme i zvukove. Skinula sam masu zvukova iz Doctor Who, Star Trek, i Looney tunes crtića, čak i nešto iz Simpsona. Gotovo i sve stare ringtonove koji su dodijeljeni raznim ljudima. I na najtišem ti zvukovi su toliko glasni da vraški prepadaju mene i sve oko mene. Postavke su tako komplicirane i ponekad neintuitivne i da sam za samo jednu stvar morala koristiti Google, korisničke upute i na kraju You tube kako bih shvatila kako se nešto mijenja. Nemrem točno tipkati nijednu riječ. Nemam vanjsku tipku za kameru. Kamera ima samo 3,2 mp!!! Imam masu ikonica za stvari koje ne koristim i ne znam kako da ih se riješim. Neke vrlo zgodne aplikacije nisu kompatibilne s mojom verzijom Androida. Mobitel mi svako malo pada iz ruku. Ali zato Imam Whatsapp, Instagram, Gmail i Dropbox. Jej. Whatever. Oznake: mobitel, Smartphone, nokia 3310, instagram, whatsapp |
Mnogi moji prijatelji smatrali su kako je bicikl savršen rođendanski dar za mene ove godine. Potpuno sam ih razumjela, ali nisam se slagala. Uvijek bih im odgovorila isto- "Kad ti dijete kaže da želi naučiti svirati violinu, nećeš mu odmah kupiti violinu!" Smislila sam plan. Raspitala sam se i shvatila kako mnogo žena oko mene ima bicikle koji negdje čame i druže se s paucima. Odlučila sam posuditi jedan takav, na neodređeno. Sve sam dogovorila, osim vremenskih koordinata. Vratili smo se s mora, pa su zaredali vikendi u kojima smo stalno bili negdje i radili nešto. Onda su počele jesenske kiše. Tugovala sam unaprijed i unatrag, sve dok mi Udana nije rekla kako je Muž u napadu inspiracije donio od njene kuće njihove bicikle. Bicikli su prvo doma skupljali prašinu, a sada je skupljalju ovdje. To je znak, skužila sam. Stigao je kao naručen i posve je besplatan. Danima sam se pripremala na to. Jučer sam ga konačno provozala. Bila sam umorna, stvarno mi se nije dalo. Ali natjerala sam se. Shvatila sam kako je kvart baš zgodno građen za bicikliranje. Ulice su većinom široke i po njima prolazi malo automobila, a umrežene su tako da prije ili kasnije dođeš na neko poznato mjesto. Detalji vožnje? Volan sam držala grčevito, startala nesigurno, u grabi završila samo jednom, a mnogo ljudi mislilo je kako sam ili pijana ili drogirana. Stala sam svaki put kada je prolazio auto. Shvatila sam da sve skupa nemam niti pet sati čiste vožnje i da će mi trebati još milijun do dva godina da mogu suvereno voziti po grbavom, neravnom, rinzolima; kočiti, zaobilaziti i općenito se normalno ponašati u prometu. To me malo rastužilo. Razmišljam kako mogu zakupit pistu na aerodromu da se po njoj vozim u velikoj brzini i bez ikakvih smetnji, te da stanem s minimalnim kočenjem, kako ne bih poletila pa preletila bicikl. Također, razmišljam o ugradnji retrovizora. Razmišljala sam i o povećem znaku "L" kojeg bih stavila naprijed i ozada, ali zaključila sam da rozi bicikl nekako o govori sam za sebe. Oznake: bicikl |
Dva i po dana u Zagrebu= zabava i opuštanje za 2 najbolje frendice i sveukupno 3 šulkolegice. Jedna subota = 5 cura i kvartovska zabava. 5 cura= 2 brda palačinki i 2 domaća pekmeza, likeri razni i cigarete na komad. 4 cure vinopije= 3 boce stranih vina. 3 boce vina= detaljni opisi ljetovanja. Ljetovanja= 1 otok, 1 planinarenje, 1 stari grad, 1 gadni prekid i liječenje nakon toga. 5 cura, 3 boce vina, detaljni opisi ljeta = trenutak kad shvatiš da imaš najdosadniji seksualni život od svih u prostoriji i pitaš se kako je, kvragu, došlo do toga. |
Danas je prvi rujna i hrvatsko ljeto je završilo i pola brodova i buseva misteriozno nestaje...Wtf??! To je Englez, frustriran u pokušaju da dođe s Brača na Koručulu ili na neko slično egzotično mjesto. Dobrodošao u Hrvatsku, zemlju ljeta. Otvoreno 1. lipnja-31.kolovoza, 24-7. Jedini turisti koji su sad ovdje su penzioneri i ti. To sam ja, zezam ga. Ali ...to i nije neka šala. Jesen je druga zemlja, drugo vrijeme i drugi osjećaj. Englezova primjedba baca me još dublje u jesensku depru koja je počela kao blaža anksioznost krajem kolovoza. Zima je bila predugačka, proljeće hirovito, a ljeto je prošlo u trenu. Oko Gospe pale su kiše i najavile skori kraj. I dalje je toplo. Ali ujutro i navečer trebaš duge rukave, traperice, vestice. Dan je sve kraći. Škola je počela. Volim stvari za školu, našiljene olovke, miris knjiga. No, kvragu, jel nas mora biti 150 ujutro u busu koji prima 60 ljudi? Lišće žuti. Uskoro će drvo ispred balkona biti golo i neću više moći posve zašitćena hodati uokolo u gaćama. Zato što se sve vidi i zato što će biti hladno. Pada kiša, što nije samo po sebi loše, dok se ne događa baš svaki dan i dok se vrijeme ne mijenja kao da ima poremećaj pozornosti. S promjenjivim vremenom stigle su i prve viroze, zbog čega ovaj post kasni. Da, početak rujna je, a ja već hropćem. Što će tek biti kasnije? Iduće večeri Englez je stigao na Korčulu i bio posve zadivljen opsceno dobrim jahtama i njihovim velikim brojem. On je još na moru, gdje vrijeme teče sporije, gdje je još moguće kupanje, gdje razno voće pada sa stabala i gdje je zalaske sunca najbolje gledati na plaži. Jesen u gradu ajde vrit. |
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |