Danas je prvi rujna i hrvatsko ljeto je završilo i pola brodova i buseva
misteriozno nestaje...Wtf??!
To je Englez, frustriran u pokušaju da dođe s Brača na Koručulu ili
na neko slično egzotično mjesto.
Dobrodošao u Hrvatsku, zemlju ljeta. Otvoreno 1. lipnja-31.kolovoza, 24-7.
Jedini turisti koji su sad ovdje su penzioneri i ti.
To sam ja, zezam ga. Ali ...to i nije neka šala.
Jesen je druga zemlja, drugo vrijeme i drugi osjećaj.
Englezova primjedba baca me još dublje u jesensku depru koja je počela kao blaža anksioznost
krajem kolovoza.
Zima je bila predugačka, proljeće hirovito, a ljeto je prošlo u trenu.
Oko Gospe pale su kiše i najavile skori kraj.
I dalje je toplo. Ali ujutro i navečer trebaš duge rukave, traperice, vestice.
Dan je sve kraći.
Škola je počela. Volim stvari za školu, našiljene olovke, miris knjiga.
No, kvragu, jel nas mora biti 150 ujutro u busu koji prima 60 ljudi?
Lišće žuti. Uskoro će drvo ispred balkona biti golo i neću više
moći posve zašitćena hodati uokolo u gaćama. Zato što se sve vidi i zato što će biti hladno.
Pada kiša, što nije samo po sebi loše, dok se ne događa baš svaki dan i dok se
vrijeme ne mijenja kao da ima poremećaj pozornosti.
S promjenjivim vremenom stigle su i prve viroze, zbog čega ovaj post kasni.
Da, početak rujna je, a ja već hropćem. Što će tek biti kasnije?
Iduće večeri Englez je stigao na Korčulu i bio posve zadivljen opsceno dobrim jahtama i njihovim
velikim brojem. On je još na moru, gdje vrijeme teče sporije, gdje je još
moguće kupanje, gdje razno voće pada sa stabala i gdje je zalaske sunca najbolje gledati na plaži.
Jesen u gradu ajde vrit.
Post je objavljen 05.09.2013. u 09:30 sati.