|
|
Prvo je postojao samo u teoriji. Zatim se pretvorio u praksu, ali bio je dovoljno daleko da se oko njega ne treba zabrinjavati. Onda je, nekako, ne znam kako, taj dan samo skočio svima pred facu iako smo cijelo vrijeme drzali oči na njemu i uopće nismo treptali. Poslovni sastanak. U stranoj zemlji. Jesmo li spremni? Vrag će ga znat. Fina obleka je čista, ali ne i spakirana. Neki komadi su oprani, ali u pranju su na sebe navukli baš sve mucice svijeta. Ugovor je prepravljen, ali o njemu možda nećemo imati ništa pametno za reći, jer što ako mi stane mozak nakon 12 sati putovanja i loše odspavane noći? Aha, i najvažnije- za neko vrlo kratko vrijeme, trebati će se dignuti u 4 ujutro. Jer se na put kreće u 5. Naravski. Malko sam nervozna,ako se slučajno ne primijeti. Ali tješim se time što ću vidjeti zemlju koja mi je uvijek bila na listi "posjetiti". |
Dolazi ti rođak s drugog kontineta. Ti ga nikad nisi vido uživo, a tvoja obitelj nije ga vidjela godinama. Možda desetljećima. Svi skupa ćete ga dadiljati nekoliko tjedana. What do you do?? Sastavljam popis restorana, gradskih atrakcija, virim u raspored gradskih zbivanja. Tješim se da je sve to isto kao kad ti dolazi bilo tko s drugog kontinenta, ali nije. Ovo je teže. Da dolaze i djeca, mogla bih ih zadiviti starim turističkim forama i tapšati se po leđima zbog toga, ali odlučili su da neće doći. Počinje glavbolja uzrokovana generacijskim jazom. Najviše me muči-što pokloniti? Kao prvo, rođak dolazi iz zemlje čudesa i ima sve što želi, pa mi se čini da je jedino što možemo datidrugačija hrana i drugačije plaže. Kao drugo, iako je rođak stara garda, tabletiće i suvenire možeš kupiti samo jednom. A to smo već učinili, zapakirali ih i poslali. Sad je vrijeme za nešto dirljivo, grandiozno, sentimentalno, nešto o čemu će se pričati još godinama......a biti će plosnato, lagano i zapakirano s Bajaderom, Čokolinom i Vegetom. Ne, šalim se, samo s Bajaderom. Možda Čokolinom. Svaki put kad pomislim na taj problem smrznem se u panici. Help! Oznake: darovi, Putovanja, rođaci |
Nikako to nisam shvaćala. Anime Likica se u 90% slučajeva nije mogla naći sa mnom. Sve joj je bilo daleko (ok, javnim prijevozom treba joj dosta bilo kamo), bila je silno zauzeta i samo ako je već namjeravala biti na istom mjestu kao i ja, onda smo mogle piti, jesti i ćakulati. Mogla sam joj doskočiti samo tako što bih došla do nje, a i tada je imala samo vremena dok dečko ne dođe doma gladan. Onda mi je objasnila. Dvaput tjedno ide u teretanu na više od dva sata, dva put ima tečaj jezika, vikendom čisti stan i druži se s dečkom te kuha za cijeli tjedan. Ako se ne najaviš na vrijeme, izvisio si. Toliko sati u danu/tjednu jednostavno ne postoji. Prihvatila sam objašnjenje, ali ga nisam zapravo shvaćala. Kad radiš od doma stigneš svašta. I u trgovački centar, i na dvosatnu kavu, i usisaš stan. Doduše, radiš kao manijak između 12 i 17 ili, ako si baš prokrastinirao, između 19 i 1 ujutro, ali sve se na kraju stigne. Povratak na osmosatni rad me unezvjerio. Dođem doma, ručam, operem suđe, složim gablec, pogledam film....i vrijeme je za spavanje. Ali onda se tek probudim, pa izgubim 2 sata na ne znam što jer mi se ne da ni surfati više, te legnem iza 23. Zbog čega sam idući dan skršena. I onda se to ponavlja još 4 dana i svaki dan sam sve više skršena. Onda dođe vikend, spas. Spavam, kuham doručke, pogledam film noir, ručam, skočim u dućan, stavim veš na pranje.... i vikenda više nema! Nemam vremena. Nemam energije. Nemam društva. Plus, dinamika se promijenila jer sada vremena imamo samo mi bez djece. U novoj godini sve je drugačije. |
Kamo su nestali blagdani??? Sad su bili tu....čekali smo ih mjesec dana.... Nakon blagdanske pauze koja je protekla u hrani, piću, hrani, filmovima i hrani, vraćam se u stvarni svijet. A u njemu me zapanjuju ove činjenice: 1.Biti bolestan za blagdane je ne samo fuj već neopisivo bezveze. 2. Nema slobodnih dana sve do Uskrsa! 3. Raquel je rodila! Nju, Delboya i Damiena vjerojatno nećemo vidjeti idućih 6 mjeseci. Svima nam se promijenio život, rekla bih. U novoj situaciji zen održavam gledanjem novih epizoda How I met your mother. |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |