/
srijeda, 30.05.2012.
Evolucija u ormaru
srijeda, 30.05.2012.
Evolucija u ormaru
|
Kad sam bila mala...bila sam kaćiperka, mudrijašica i starmala. S godinama se sve to izgubilo. Postala sam silno sramežljiva, blesava i modno izgubljena. Ovo zadnje je dosta zanimljivo jer se dogodilo prvo. Ne znam točno kako. ali krivim Amerikance u obitelji. Zadnji put kad mi je neki rod donio nešto iz Amerike još sam bila tween. Da su nastavili dolaziti i donositi bila bih barem malo kul, ovako nisam imala šanse. Kad sam bila tinejžerka...oblačila sam se grozno, uglavnom zato što sam dobivala robu od starijih rođaka, a bili smo i kratki s parama. U onom dijelu kad su ti odjeća i kozmetika važne, nisam imala baš nikakvu šansu. Nikad nisam posuđivala od prijateljica i nismo se nikad šminkale i sređivale. Nije bilo outleta. K vragu, nije bilo ni trgovačkog centra dok nismo već bili na pola faksa. Kao aposlventica..... imala sam nešto love, što je prouzročilo to da se odjeća počela množiti kao triblovi. Outleti, sniženja. Preširoko, s greškom, u nekoj čudnoj boji ? Nema veze, biti će za rafting, za plažu, za po doma. Ja biram, ja kupujem! Jajajajajaja! Mogu što hoću! I mama i tata su profitirali, posebno mama koja više nije u ništa stala i žalila se da nema, iako nije bacala stare stvari. Odjeća mi uskoro nije stala u ormar, morala sam višak ostaviti kod Bake i Dede i na kraju svakog godišnjeg doba mijenjati ovo za ono. A onda, jednog dana, novi prijatelj me upozorio da nosim preširoku odjeću. Užasnuta, shvatila sam da je u pravu. Radila sam to godinama, pa nisam ni primijetila. Zastidila sam se i zabrinula. Sve ispočetka. Daj nešto uže, ženstvenije, ljepše. No nisam baš daleko dospjela s time, to se kosilo s navikama i kombinirljivošću ostalih komada. Plus, neke stvari bi trebalo baciti da naprave mjesto, pa u čemu bih onda išla na rafting? Doduše, prešla sam na ljepše kupaće. Mlad si samo jednom. I ljetna obleka mi je lijepa. Proljeće/jesen šteka. Mama je smršavila, tata isto. Lani me natjerala da pobacam stvari koje mi ne trebaju iz ormara u sobi. Napunila sam dvije vreće stvari koje nisam nosila nikad ili vrlo dugo, a ona je hodala za mnom i pitala "Zašto bacaš ovo?" te kvocala "Ma daj probaj ovo, samo probaj..." A onda sam, prošli tjedan, shvatila da uz svu tu odjeću koja zauzima police i police...nemam što za obući. Ako ne želim ići u onom s mature/promocije i biti posve u crnom, nemam ništa svečano za ljetnu svadbu. Damn. Krug po trgovačkom. Nađoh neke jako lijepe stvari, koje nisu ni silno skupe. No kada ću ih poslije nositi, ako ikad? Zamislih tu haljinu za koju sam zapela kako će stajati u ormaru i natjecati se za pozornost s još hrpom ostalih čudesa, neamortizirana, godinama, i bilo mi je zlo. Netko mi je šapnuo o čudesnom novom izumu koji se zove "posudi od prijateljica". Odmah me prosvijetlilo. Ono što nikad nisam radila kao tinejdžerka, jupi! Prvu prijatlejicu posjetih već danas i valjano joj prekopah ormar. U odnosu na mene, ima prevelike grudi.... |
- 19:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 24.05.2012.
Tjedan u pitanjima
|
1. Tko bi rekao da i sam možeš napraviti dobar guacamole? 2. Russell Brand je unfollowao svoju bivšu suprugu Katy Perry na Twitteru. Trebaju li se i hoće li se na Fejsu unfrendati moji odnedavno rastavljeni poznanici? 3. Tko je odlučio da kratke priče Oscara Wildea treba čitati u osnovnoj školi? Jesu li naše učiteljice kužile njihov kontekst i osjećale se glupo što moraj djeci predavati da su te priče doista bajke? 4. Ako ovoliko čekam na potpis ugovora, jesam li svjetska budala, ili hrabri mudrac? 5. Zašto imam toliko robe, a ništa ne-crno za vjenčanje?? 6. Jesu li američka pakiranja prevelika ili su naša premala? 7. Otkud H&M dućanu pjesma s novog albuma Johna Mayera prije nego što je album izašao? |
- 17:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 14.05.2012.
Sijede
|
Prvo je bila jedna, pa dvije na istom mjestu. Sad ih ima na više mjesta na glavi, i to po tri komada. Provodim dane buljeći u ogledalo sa škaricama u ruci. Grozim ih se kao ne znam čega. Imam lijepu boju kose, kažu frizeri. Zašto sad te proklete sijede?? Zašto toliko?? Neću se valjda morati početi farbati i onda nastaviti idućih 40 godina??? Pa nisam stara, stvarno nisam. Razmišljam o ljudima koje znam koji imaju vidljive sijede dok pokušavam izolirati sijedu vlas i odreazti ju što bliže vlasištu. Dvije frendice koje se farbaju, frend, roker kojeg sam intervjuirala. Oni uglavnom par godina stariji. Zar nam geni vele da smo već na sredini života? Iz boje prelazimo u crno bijeli svijet? Užas. |
- 17:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 02.05.2012.
Sprovod II
|
Sunce, vrućina. Kasnim. Trebala sam biti već biti tamo, a još sam u tramvaju. Baka šizi. Srećom, čekaju me, inače bih došla na groblje još 100 godina kasnije. Prošli sprovod bio je u zimi, bilo je vraški hladno i padala je kiša. Sve je bilo tako jadno, tužno i teško. Na suncu sve izgleda drugačije. I obitelj je bolje pripemljena, svi smo znali da će se to dogoditi. Mora da su većinu otplakali ranije. Tek kad vidim unuke kako plaču tuga me pogodi i zaplačem i ja. Nespretno odrađujem sve potrebno, iako mi je ovo drugi put, i lupam se po glavi kad shvatim greške u protokolu. Kao i uvijek, muka mi je od ljubljenja kojem sam povremeno izložena. Trudim se biti pristojna prema ljudima koji me nisu vidjeli dugo ili nikad. Tako je to kad su obiteljske zgode, uvijek se na neki način komentira kako je netko narastao. Starješine mentalno vode svoju knjigu emocionalnog računovodstva. Pogledavaju se značajno, odobravaju vijence, ne odobravaju odjeću, dolaske ili nedolaske. Nakon što se netko od publike odmakne jedan od starješina zakrivajući usta dlanom pita drugog -Jel donio nešto - Nije. Još jedan minus. Baka se vec kuži u dramu, dok se pozdravljaju bivsi supružnici, ona gleda reakciju djece. Na Bakin upit Majka kasnije komentira -Ona je proživljavala sve to sa mnom, sin nije toliko. - Ipak je ona žensko dijete - slaže se Baka. Pitam se kako to sinovi nikad ništa ne kuže i da li ih majke krivo odgajaju. Izlazimo iz mrtvačnice. Stojim iza unuka i uhvatim se kako pokušavam shvatiti što je na njima odjeća za izlaske, a što nova za sprovod. Polako krećemo prema grobu. Čujem ćakulau u redu iza sebe: seljenje,godišnji, posao. Nisu ni jako tihi. Svećenik frflja. Priča kao sesoski svećenik koji je morao učiti obraćanje javnosti, ali brza, a ne izgovara sve ne onako kako bi morao da je usvojio sve što je naučio. Uhvatim se kako se nadam da on neće voditi službu za Baku jednog dana. Vjerojatno bi ga gađala zemljom iz groba. Brzinska misa. Crkva je još uvijek nedovršena. Na izlasku izu crkve Baka zafrkava jednu od mojih rođakinja. -Dobro da je stavila ogrlicu s imenom, ne bih ju prepoznala. -Zato sam ju stavila -potvrđuje ona. Malo me rastuži to. Kao djeca smo se igrali, danas nam treba natpis "Hello, my name is". Odlazimo u dućan po mokre maramice, čistim se fizički i psihički. Od sprovoda druge bake uvijek osjećam težinu svih tih ruku, tuge i suza. Pokušavam od Bake izvući što misli o održavanju afterpartya nakon sprovoda. Shvati me što želim reći i nasmije se i kaže kako ne želi to nakon svog sprovoda. Odahnem. Žao mi je obitelji, s tugujućih svedeni su na konobare. Zato ne idem na ovaj afterparty. Čavrljamo o rođacima. Tko se odselio kamo i s kim, tko još živi u kući. Kad sam bila mala to dvorište je bilo veliko i puno ljudi. Danas je tiho i maleno. Sjetim se gastarbajterskih kućerina koje uvijek nekako završe prazne i roditelja, poput moje Bake, koji jednostavno ne shvaćaju zašto se djeca žele odseliti. Kod kuće skinem svoju pristojnu tamnu odjeću i osjećam se bolje. Dan je dug, sunce sja, i više nisam na groblju. |
- 23:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 01.05.2012.
Dugi SF vikend
|
Petak 8-12 Mahnito ciscenje novog stana. 12-13.30 Pauza za rucak u starom stanu. 14-16.30 Ja sam na SF konvenciji! Prvi put u zivotu! I to europskoj! I osjecam se cudno, jer se odrzava u hotelu i nije nista posebno SF u tome svemu! Doduse, jos je rano. Velikom srecom na zanimljivom predavanju natrapam na pravu osobu u pravom trenu, odradim intervju i jos se zabavim pri tome. Osjecam se vrlo korisno, uspjesno i jos i blistam od ponosa sto sam akreditirana pa ne moram placat upad. Na izlasku vidim tipa u kostimu Jedia kako kupuje ulaznicu i znam da doista jesam na pravom mjestu. Subota 10-12. Predradnje za seljenje, ciscenje i slaganje. 12.30-20. Konvencija! Europska! Odrzava se na FERu i sad vec ozbiljno lici na konvenciju! Prodaju se knjige ovampirima,stripovi, cokoladna jaja Aliena, kapetan Picard od papir masea, ogrlice s Pac manima, uokolo hodaju maskirani ljudi i oni sa majicama s natpisima Bazinga! i I'm afraid it's worse than that....he's dead,Jim! Program predavanja je vrlo zanimljiv, no ja streberski idem na ona zbog kojih me akreditiralo, iako zapravo ne moram pisat o njima. Srecom, zanimljiva su. Odradim par intervjua, zabavnih, i u 17.30 vec crkavam od umora. Poslusam jedno predavanje sebi za gust i dopuzem kuci. Nedjelja / Ponedjeljak Ciscenje,spremanje, pakiranje, raspakiravanje, bacanje, natezanje. Mnogo,mnogo hodanja po stepenicama. U tom trenu na pitanje ih li radije imala transporter ili replikator....odgovor bi bio transporter. Malo polica,puno stvari. Sa svakom novom selidbom ih je sve manje, ali opet ne toliko malo koliko ih treba biti da stane na malo polica. Ekipa iz kvarta dolazi u pomoc i estetski razmjesta stvari. Ne stizem napisati odradjene intervjue, ne odradjeujem zaostatke, ne odgovaram na poruke. Zao mi je sto ne mogu na zadnji dan konvencije, iako mi program i nije toliko napet. Veselim se dugom spavanju u srijedu. Dok ne cujem da moram na sprovod u podne. U planini odjece samo ugurane u novi, mali ormar, trazim prikladnu odjecu za sprovod na +100 Celzija. Utorak 7-12 Ciscenje, spremanje,pakiranje, raspakiravanje, bacanje, natezanje. 12-20 Jedenje,pijenje.Prvomajski rostilji. Aaaaaahhhhh. Opet nista od intervjua. Mejlam, saljem poruke. Zar je vec sredina tjedna? Kamo je nestao vikend?? |
- 22:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
