/
srijeda, 30.05.2012.
Evolucija u ormaru
srijeda, 30.05.2012.
Evolucija u ormaru
|
Kad sam bila mala...bila sam kaćiperka, mudrijašica i starmala. S godinama se sve to izgubilo. Postala sam silno sramežljiva, blesava i modno izgubljena. Ovo zadnje je dosta zanimljivo jer se dogodilo prvo. Ne znam točno kako. ali krivim Amerikance u obitelji. Zadnji put kad mi je neki rod donio nešto iz Amerike još sam bila tween. Da su nastavili dolaziti i donositi bila bih barem malo kul, ovako nisam imala šanse. Kad sam bila tinejžerka...oblačila sam se grozno, uglavnom zato što sam dobivala robu od starijih rođaka, a bili smo i kratki s parama. U onom dijelu kad su ti odjeća i kozmetika važne, nisam imala baš nikakvu šansu. Nikad nisam posuđivala od prijateljica i nismo se nikad šminkale i sređivale. Nije bilo outleta. K vragu, nije bilo ni trgovačkog centra dok nismo već bili na pola faksa. Kao aposlventica..... imala sam nešto love, što je prouzročilo to da se odjeća počela množiti kao triblovi. Outleti, sniženja. Preširoko, s greškom, u nekoj čudnoj boji ? Nema veze, biti će za rafting, za plažu, za po doma. Ja biram, ja kupujem! Jajajajajaja! Mogu što hoću! I mama i tata su profitirali, posebno mama koja više nije u ništa stala i žalila se da nema, iako nije bacala stare stvari. Odjeća mi uskoro nije stala u ormar, morala sam višak ostaviti kod Bake i Dede i na kraju svakog godišnjeg doba mijenjati ovo za ono. A onda, jednog dana, novi prijatelj me upozorio da nosim preširoku odjeću. Užasnuta, shvatila sam da je u pravu. Radila sam to godinama, pa nisam ni primijetila. Zastidila sam se i zabrinula. Sve ispočetka. Daj nešto uže, ženstvenije, ljepše. No nisam baš daleko dospjela s time, to se kosilo s navikama i kombinirljivošću ostalih komada. Plus, neke stvari bi trebalo baciti da naprave mjesto, pa u čemu bih onda išla na rafting? Doduše, prešla sam na ljepše kupaće. Mlad si samo jednom. I ljetna obleka mi je lijepa. Proljeće/jesen šteka. Mama je smršavila, tata isto. Lani me natjerala da pobacam stvari koje mi ne trebaju iz ormara u sobi. Napunila sam dvije vreće stvari koje nisam nosila nikad ili vrlo dugo, a ona je hodala za mnom i pitala "Zašto bacaš ovo?" te kvocala "Ma daj probaj ovo, samo probaj..." A onda sam, prošli tjedan, shvatila da uz svu tu odjeću koja zauzima police i police...nemam što za obući. Ako ne želim ići u onom s mature/promocije i biti posve u crnom, nemam ništa svečano za ljetnu svadbu. Damn. Krug po trgovačkom. Nađoh neke jako lijepe stvari, koje nisu ni silno skupe. No kada ću ih poslije nositi, ako ikad? Zamislih tu haljinu za koju sam zapela kako će stajati u ormaru i natjecati se za pozornost s još hrpom ostalih čudesa, neamortizirana, godinama, i bilo mi je zlo. Netko mi je šapnuo o čudesnom novom izumu koji se zove "posudi od prijateljica". Odmah me prosvijetlilo. Ono što nikad nisam radila kao tinejdžerka, jupi! Prvu prijatlejicu posjetih već danas i valjano joj prekopah ormar. U odnosu na mene, ima prevelike grudi.... |
- 19:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
