Prvo je bila jedna, pa dvije na istom mjestu.
Sad ih ima na više mjesta na glavi, i to po tri komada.
Provodim dane buljeći u ogledalo sa škaricama u ruci.
Grozim ih se kao ne znam čega.
Imam lijepu boju kose, kažu frizeri. Zašto sad te proklete sijede?? Zašto toliko??
Neću se valjda morati početi farbati i onda nastaviti idućih 40 godina???
Pa nisam stara, stvarno nisam.
Razmišljam o ljudima koje znam koji imaju vidljive sijede dok pokušavam izolirati sijedu vlas i odreazti ju što bliže vlasištu.
Dvije frendice koje se farbaju, frend, roker kojeg sam intervjuirala.
Oni uglavnom par godina stariji. Zar nam geni vele da smo već na sredini života?
Iz boje prelazimo u crno bijeli svijet?
Užas.
Post je objavljen 14.05.2012. u 17:29 sati.