/
ponedjeljak, 25.07.2011.
Dislokacija
ponedjeljak, 25.07.2011.
Dislokacija
|
Mama i ja smo se uvijek smijuljile onim Dalmošima koji se odsele u Zagreb i onda kukaju. Ajme stres, ajme promet, ajme vrijeme. Sve je sivo po zimi. U ostalo doba godine ne vidi se nebo. A najgore je što nema mora!! Seljaci, kukaju da kukaju, preuveličavaju stvar, smatrale smo. Pa ne možeš od jabuke očekivati da bude naranča, i slično. Otkad sam se odselila u Zagreb,a bilo je to naglo i na neodređeno, i sama sam postala jedan od tih Dalmoša. Sve je neshvatljivo daleko, frustrira me što mi treba sat vremena i 5 tramavaja/buseva da dođem negdje. Snijeg me izbezumljuje, hodam po njemu ko stara baba, sve u strahu od pada i lomova. Lokalni luđaci uopće mi ne djeluju bezazleno. Zabrinjava me što se, ako baš želiš, svaki dan relativno lako možeš porječkati i potući s potpunim strancima. Količina bezobraznih vozača je alarmantna. Pojavile su se ove promjene, nesumnjivo kao rekacija na sve to. Počela sam puno češće gledati emisiju More nedjeljom. Više koristim dijalekt. Imam dalmoški ukras u hodniku. Kad dođem doma fotkam sve ono što fotkaju i turisti. Čitam gradske portale koje nikad prije nisam čitala. Sve češće se trudim biti kraj bilo kakvog vodenog tijela. Prvo pomislim na stvari koje mi nedostaju, i često fotošopiram stvarnost u sjećanjima i razmišljanjima. Otkad sam promjenila osobnu osjećam se još čudnije. Kao prognani princ. Koja kriza identiteta. |
- 12:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 18.07.2011.
Minica
|
Za rođendan sam dobila stvarno lijepih stvari, između ostalog knjigu, šalicu, finu čokoladu. I minicu. Noge mi jesu jača strana, ali nikad nisam imala minicu, niti sam ikad minicu obukla. Uvijek sam smatrala da je,kad već nosiš nešto jako kratko, lakše imati hlače. Kad je Twiggy otkrila minicu na drugoj ili trećoj godini faksa, i predstavila ju kao izum koji pomaže održati temperaturu tijela, bila sam skeptična. (I pomalo ljubomorna. Twiggy ima 183 cm i noge do ušiju, poput Bambija.) Raspakiram ju i ostanem u šoku. Ekipa navija da ju obučem. Krv mi navre u obraze, sreća što je mrak. I tako, gledam ja tu minicu veličine kuhinjske krpe ili šireg remena i mislim....što s tim? Saginjanja i prekoračivanja očito nema, pa kako se onda sjedi u tome? Ako ju nosim van plaže hoće li me gledati kao da sam egzibicionist ili profesionalka? I jesu li izmišljene za žene koje su nespretne pa im stvari često padaju u krilo? Ono, ako nema tkanine, nema ni mrlje. Nekako se ipak oporavim i nakon nekog vremena čak zaključim kako minicu neću zamijeniti za nešto drugo, barem iz zafrkancije. Čak ju pokažem prvim zakašnjacima uz riječi "Vidi što mi je Raquel kupila". Delboy se na to potpuno uvrijedi, dar službeno od troje ljudi, Raquel, Mirnog Zagrepčanca i njega. Zato ostatak večeri provedem govoreći zakašnjacima: "Vidi što su mi kupili Delboy i MZ" što zvuči puno gore i izaziva cijeli niz fora o industriji za odrasle u Mađarskoj. Ali nema veze. Sad imam minicu. I ne bojim se upotrijebiti je. |
- 22:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 11.07.2011.
Rijeka
|
Imam taj jedan sasvim malen problem s rijekama. Tamo gdje sam odrasla rijeke baš nisu bile blizu i nismo imali što raditi oko njih. Zato mi je ideja piknika, plivanja, rekreacije i sličnoga vrlo Mark Twainovska. Za sve to moji vršnjaci i ja koristili smo more. I što onda kad se u odrasloj dobi nađeš na riječnoj plaži? Vruće je za poludit, i najmanji pokret je muka, znoj teče u fuj potočićima po raznim dijelovim tijela. Jedini spas je voda. Riječna. Lijepo miriši, na njoj ima patkica, a i onih malih plavih helikoptera što izgledaju kao kukci. Ima i lopoča. I velikih riba. Ali ima i travurine. Čovječe, ima trave za nahraniti stada i stada krava. Trava se nalazi tamo gdje prestaje plićak, pa ako se želiš maknuti od bakica i djece, moraš dalje. Moraš plivati u nepoznato, i to bez predugog stajanja i izležavanja. Nema soli da te drži. I tako ja plivam iznad te trave i kad spustim pogled uplašim se ko zadnji morski papak. To je samo trava, u njoj nema aligatora, ni pirana ni anakonde. Neke trave lijepo cvjetaju, vrlo su estetske. No kad me dirne po nozi ili kad ju samo vidim onako tamnu i lelujavu odmah se sjetim nekakvih horora, sfova, povijesnih i kvazi povijesnih filmova s dobrim efektima. Trnci me prođu uzduž i poprijeko nekoliko puta, i prije nego dođem sebi plivam prema plićaku kao da mi život ovisi o tome, svi me mišići bole, voda mi ulazi u nos. Kad konačno dođem na mjesto gdje mogu stati dahćem i pažljivo gledam oko sebe da opet ne ugazim u nešto slično. Nakon nekog vremena malo se smirim i plutam na leđima, ali ubrzo shvatim da se digao pijesak, da su se vratila djeca koja plivala na drugu obalu i da je vrijeme da se krene. Pa krenem, na sredinu i nizvodno, ponavljajući u sebi mantru "samo plivaj, samo plivaj", i sve je u redu dok mi pogled ne zaluta ispod površine, gdje na svoj ogroman užas skužim nešto tamno i lelujavo, a onda me još nešto dirne po nozi i.... |
- 13:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 04.07.2011.
Vatromet
|
Tijekom tri večeri radni narod se skupljao u isto vrijeme na istom mjestu kako bi svi zajedno otišli na livadu kraj rijeke i divili se raznobojnim svjetlima na nebu. I igrali se s opcijom Fireworks na fotićima. Dirnulo me to. Poremetili smo si bioritam, smijali smo se pop glazbi, močila nas je kiša, smrazvao nas je vjetar, ljutili su nas lumeni koji su valjda mislili da su sami, a ne među 30 000 ljudi, pa su se i ponašali u skladu. Gledali smo i imitatora Elvisa, koji uopće nije bio loš, ali prva stvar koja je svima pala na pamet je bio onaj Tony iz Mućki koji nije pjevao pjesme koje su sadržavale slovo R. I sad je ponedjeljak, pa patimo, neispavani. Ali vatromet je stvarno bio lijep. Kao i oni mali svijetleći baloni koje su puštali u zrak. Nadam se da ih je Matovilka vidjela.  ImageShack.us |
- 11:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
