|
|
Janjeću but : 2,3 kg Pušleka rotkvica :4 Šnita torte s jagodama po ljudu: 2 Vrsta kolača jedenih za vikend: 4 Struk mačka kojeg bebisitamo: 46 cm Temperatura zraka: 19 Kilometara do mini-breaka na moru: 280 |
Jednog dana shvatila sam da već dugo nisam vidjela Anime Likicu na apdejtima na Fb. Neobično, ona je vrlo aktivna. Možda je na godišnjem ili su joj zabranili pristup Fb na poslu, pomislih. Searchala sam ju...i nisam ju našla. Potražila sam ju u popisu prijatelja...nije je bilo. Tražila sam ju i među prijateljima zajedničkih prijatelja...nesupješno. Poslala sam okružnicu: "Kamo nestade Anime Likica?" Stigao je odgovor: "Dojadio joj Fb pa se prebacila na blog." Tipično. Ona je sva dinamična i temperamentna i skače između stanja kao buha. Onda se uvrijedih. Ni pisma, ni razglednice. Komuniciramo isključivo preko Fb. Izgubih mejl. Ako opet učini nešto mobitelu izgubit ćemo se ne samo u svijetu nula i jedinica, već i u stvarnosti. Muči me ta ideja već mjesecima, otkad smo u obitelji zagubili dragu vanzemaljsku poznanicu. Nema je na Skypeu, broj moba je bio umemoriran u bivši službeni, a do e mail adrese ne možemo doći jer je je spremljen na nekoliko backup cda koje nikako ne možemo otvoriti. I to je to. Nestade i tko zna kad će se vratiti. Preglupo. Anime Likica i ja dogovarale smo grupnu kavu jedno pola godine, ali se to nikako nije uspjelo ostvariti. Odlučila sam krenuti na kave 1 na 1 s ljudima iz grupe, ali ni to baš nije išlo. Zadnji put sam Anime vidjela na Interliebru, sasvim slučajno. Tješih se da porukama i lajkanjima na Fb ipak održavamo kontakt i da će to jednog dana prerasti u pravu kavu. Sada nekako izgubih vjeru u to. Već se vidim kako trošim 30 kuna na razmjenjivanje poruka "di ćemo i kad ćemo", kako bi se na kraju dogovorile za treću subotu idućeg mjeseca, ali nije sto posto sigurno pa se još čujemo taj tjedan. Zabavljena crnim oblakom iznad glave provjerila sam još nekoliko ljudi i otkrila da je još jedna prijateljica deaktivirala profil. Što je ovo, neka zaraza?? Nismo se vidjele neke 3 godine, ali volim ju stalkati, uvijek ima lijepih slika s putovanja. Nakon još malo durenja odlučih tugu utopit na Twitteru. Ne sudjelujem, samo čitam slavne koji su mi zabavni. Ako netko od njih nestane jednog dana, lakše ću to podnijeti. |
Lijepo je prihvaćati sebe i svoje tijelo. Biti neopterećen oblicima, težinom, rasporedom, gravitacijom, izbočinama, bojom. Ne misliti o tome što drugi misle o tebi, ne plaćati za razne načine uljepšavanja. Ne znojiti se, ne gladovati, ne kupovati boju, ne strahovati od bora. Naravno, još je ljepše uspjeti naći odjeću svoje veličine relativno lako i ne strahovati od zubara. A od svega toga lakše je biti lijep. Nikad nije kasno za proljepšanje, fizičke promjene od kojih ćete se osjećati bolje i lakše. Ovog tjedna netko u mojoj obitelji će, nakon nekoliko desetljeća frustracije, u vlastitim očima postati Miss Hrvatske. Jako mi je drago zbog toga. Ali muči me jedna stvar- kakva se čestitka šalje za proslavljanje zahvata na nosu?? |
Baka je preživjela rat, neimaštinu, odrastanje uz samo jednog roditelja, težak rad, smrt djeteta, drugi rat, dugu i tešku bolest. Ima iskustva na bacanje. Oprezna je i mudra. Zna kako svijet funkcionira. Može pronaći potencijalne opasnosti u bilo čemu. Branje gljiva u šumi? Vožnja biciklom? Kasni izlasci? Ma kakvi, sine. Ne može. Možeš se ozlijediti, umrijeti ili ostatak života provesti kao biljka. Ako baš jako moljakaš, nešto od toga će ti dopustiti, ali samo ako te prije toga obloži bubble wrapom i ide s tobom da te osobno nadzire i pozove hitnu u pravom trenu. Baka sve zna, sve može, a ono što slučajno ne zna ili ne može, nije bitno u životu i svijetu. Baka je uvijek u pravu. Baš uvijek. 110 posto. Neizostavno. Prirodno. Glede i unatoč. Ako slučajno ne želiš napraviti nešto što Baka smatra da je bitno, ako ikako to može ona će to napraviti umjesto tebe. Jer ti jednostavno nemaš pojma što je dobro za tebe. Baka je Borg, Goering, španjolska inkvizicija. Ponekad, kad imam volje i vremena, upustim se u rasparavu s Bakom, pokušavajući joj dokazati da ona ne može uvijek biti u pravu. Em je statistički nemoguće, em ona doista ne zna sve na svijetu. Trudim se godinama, ali još joj to nisam objasnila. Stari pas i novi trikovi i to. Prihvatila sam njenu osobnost i stanje stvari, jer je to ona treća sigurna stvar u svijetu, na listi odmah iza smrti i poreza. Možda je prihvaćanje prejaka riječ. Znam kako stvari stoje, ali sve me to smeta različitim intenzitetom, ovisno o danu, raspoloženju i biometeorloškoj prognozi. Neki put su mi njene reakcije smiješne, neki out dobijem osip. I tako hodamo u krug, Baka i ja. Novost u ovoj priči je što se odnedavno Mama počela ponašati slično. Sada, u 50ima. Prije je bila normalna. Uglavnom,ja sam dijete i ništa ne znam. Ne mogu pomoći u pravnim komplikacijama, pa mi za njih ne treba ni reći. Poslovi koje radim su bezveze, jer ih ona nije odobrila. Ne znam se lijepo obući ni da mi život ovisi o tome. Frizuru nećemo ni spominjati. Što sam starija manje toga znam i sve sam manje sposobna. Iskreno, sve mi to ide na onaj zadnji živac. |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |