/
srijeda, 20.07.2005.
srijeda, 20.07.2005.
 |
- 08:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 19.07.2005.
Who's on first ?
|
Prosječni Građanin nema pojma da Gradu postoji baseball klub. Zbog toga je broj gledatelja na nedjeljnoj utakmici jedva došao do 15, uključujući djecu. Iz istog razloga je turist s bazom u Pagu jedva našao igralište. Unatoč malom broju gledatelja i nehumanoj vrućini, obje momčadi su davale sve od sebe, što se ne bi na prvi pogled zaključilo iz rezultata (Sjever satrao Grad 20:4), te se igralo puna 3 sata. Obaružana isprintanim pravilima i Ocem, na kraju utakmice sam ustanovila da opet nisam ništa značajnije naučila, ali sam si objasnila da to nije strašno jer sam se dobro zabavljala. Otac je guštao, bila je to prva utakmica koju je pogledao nakon što se preselio iz Postojbine Baseballa prije 26 godina. Meni se činilo kao da smo upali u neki televizijski film- svi osnovni sastojci nalazili su se oko nas, 3D. Cinični vodonoše, prašnjava uklizavanja, napete situacije, loptice koje lete nebu bez oblaka i otežavaju hvatanje jer sunce toliko prži da vidiš 3 umjesto 1 loptice, smiješne hlače koje ne stoje svakom i mnoštvo kapa. U jednom trenu se netko čak zaderao "Tko je na prvoj?", na što smo se Otac i ja počeli grčiti od smijeha prisjećajući se klasičnog skeča Abbota i Costella "Who's on first?". Nažalost, utakmica je brzo završila (znam da igrači tako ne misle), pali su planovi za kupanje i hladne pive, a meni je tek tada sinulo da su dresovi izrađeni od nekog genetiički modificriranog materijala jerbo ni na jednoj majici nije bilo mrlja od znoja. Jedva čekam iduću utakmicu. A imam osjećaj da ću se načekati. Budite dobri, podržite svoj obližnji baseball klub. Dobra zabava zagarantirana. |
- 03:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #
petak, 15.07.2005.
Top 15 Blesavih imena bendova
|
15. Antilop 14. Vlak 13. Kraljica 12. Plavuša 11. Grozne nevolje 10. Uzmi to 9. Polusonični 8. Brusnice 7. Aha 6. Mokro Mokro Mokro 5. Sestre Milosrdnice 4. Zidni Krasuljci 3. Uhvaćeni Na Djelu 2. Jednostavni Umovi 1. Blagoslovljeno Sjedinjenje Duša slobodno dodajte još :) |
- 14:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #
srijeda, 13.07.2005.
Samantha
|
Samantha je mlada, zgodna, radi u medijima i studira u inozemstvu. Voli dobar provod, muškarce,žene,alkohol i povremeno droge. Skupila sam ju na nekom siteu i dopisujemo se već mjesecima. Nedavno mi je predložila da se nađemo. Ja ne bih. Nadjenula sam joj blesav alias, ali mislim da ju jako dobro opisuje. Tip žene kakav je Samantha bila u Sex i gradu nisam mislila da ću ikad sresti, pogotovo ne u svom malom selu kraj obale. Eto, ima ih i ovdje. Njen svijet me isprva šokirao. Sada mi žena zvuči kao karikatura. Ponekad mi se čini da je potpuno nesvjesna svijeta oko sebe, no kako ju stvarni svijet ne dira,svejedno joj je. Neko vrijeme smo vodili debatu o vezama koje imaju više od 2 partnera. Uvjeravala me da ako želiš da tvoj partner bude sretan, onda mu moraš dopustiti da ševi nekog sa strane, ako on tu osobu voli. Zašto bi se taj taj tvoj partner odrekao tebe/tvog zamjenika kad vas voli oboje ? Dapače, skoro me uspjela uvjeriti kako je takav čin vrhunac ljubavi i kako je ona sama, koja to redovito prakticira, užasno nesebična. Nažalost,takve njene veze nikad se nisu održale, pa je zaključila da smo skroz krivo odgajani i da monogamija is not the answer. Kada mi je prvi put predložila da se nađemo bila sam užasnuta. Nemam veliko samopouzdanje, a mislila sam da će mi i to malo nestati ako odem na kavu s njom, nevjerojatnom ženom koja živi punim plućima, ženom koja je spavala s pola županije, koja je orgijala u 18oj, bila uhićena zbog droge, koja je putovala, koja kupuje male skupe krpice koje jedva pokrivaju njezino savršeno tijelo.... Onda sam jedan dan, vozeći se busom, vidjela jednu sasvim običnu curu, plavušu i sjetila se Samanthe. Ovo benvolentno stvorenje tu do mene, pomislila sam, mogla bi biti Samantha. Dapače, i ona je od krvi i mesa,jede doručak, kupuje WC papir, stalno je u minusu i rodbina ju smatra čudnom. Zatim sam pomislila kako bismo ljude koji imaju 2 (ili više) partnera i pokušavaju živjeti u hipi stilu mogli jednostavno optužiti da imaju poremećaj koncentracije, kao što ona optužuje ljude koji ne žele da njihov partner ima drugih partnera za sebičnost. I tako mi se Samantha prestala činiti većom od života. Ja imam jedan problem, a taj je pretjerana naivnost. Uglavnom povjerujem ljudima ako pričaju da je ono što oni rade cool, a ono što ja radim nije. Ona stane u svaki drek na cesti,što ju dovodi do toga da se kasnije lupa po glavi. Neke njene teorije u praxi su neodržive. To što ona otvorenu kaže tipu s kojim će prevariti dečka da će ujutro reći dečku što je sinoć radila ne mora se protumačiti kao istinoljubivost i otvorenost. Samantha nije mjerilo svijeta. Nedavno mi je opet predložila da se konačno upoznamo. Odbila sam, opet, ali ovaj put zato što zna previše pogubnih detalja o meni. |
- 22:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 11.07.2005.
Čestitke
 Nedavno me opet zaskočilo. Jedina stvar potencijalno jednako strašna kao i kupovanje darova. Čestitke. Voćkici je u subotu bio rođendan. Kako je otišla kući preko ljeta nešto ranije, dar ću joj dati u rujnu. U međuvremenu je trebalo stvoriti čestitku. Čestitke znaju biti prava gnjavaža. Razmotrimo ovaj problem. 1. Kupljena ili rađena ? Ako nemam vremena/ideja/volje za rad kupujem čestitku. Trudim se da budu Paperclipove jer, iako su skuplje, su jednostavno predobre. Leendert Jan Vis i njegovi medvjedi, žirafe, miševi, ovce i druge životinjice su duhovite i preslatke, ali ne na rigoleto način. Leendert je zakon. Ako se baš želim mučiti, čestitku radim. Jedina stvar koja mi nikako nije išla u školi bili su kolaži. Od tada zazirem od lijepljenja, bez kojeg je teško napraviti čestitku, posebno interaktivnu/ originalnu. Kako nisam posebno nadarena za eksperimente, izazov je još veći. Moja frendica Mazalica,maher za sve, mi je pomogla lani napraviti rođendansku čestitu s gotičkim prozorima. Genijalno, zar ne ? Nadam se da se ove godine neće očekivati da nadmašim samu sebe. 2. Tekst Ako preskočimo prvi problem, evo nas na drugoj muci. Na koliko načina čovjek može godinama čestitati Božiće,Rođendane, Nove Godine bez da upotrijebi riječi "Sretan/Čestit/Rođendan/Božić" ??? Treba tu dovitljivosti. Ja već godinama varam. Kako mi poezija nije bliska, obično posežem za pop/rock pjesmama, jer smatram da su i one poezija na svoj način. Doduše, obično su strane. Imam mali fond tih multipraktičnih pjesama, pa moram paziti da ne pošaljem isti tekst nekome dvaput, no obično zaboravim. Kao najkorisnije (MVT) su se pokazale I will alawys love you, Bridge over troubled water i I hope you dance. Unatoč ljigavim naslovima, moram reći da su ove pjesme jako iskoristljive. Naravno , s godinama sam ih dosta koristila, pa sad treba prijeći na nešto novo. Otkrila sam keltske/irske/škotske blagoslove. To će me valjda držati idućih nekoliko godina. 3. SMS/MAIL U nekim situacijama jedonstavno si ne možete pomoći i jedino tako možete čestitati. Ako su veći blagdani, treba paziti s klikanjem forwarda, da ne ispadnete forwarduša.Nikad se ne zna jesu li vaše žrtve već dobile tu čestitku od nekog. S druge strane, teško je ne iskoristiti nešto što zvuči relativno toplo, oko čega se niste sami mučili i št je stiglo prije 2 minute. Što je bilo na kraju ? U Knjižnici sam krajičkom umornog oka ugledala knjigu s idejama za čestitke. Besramno sam ukrala dizajn, pojednostavila izradu (joj što sam bila ponosna na sebe kad sam uspjela dizajnirati papirnati džep!), i napisala tekst pjesme I hope you dance, iliti "Za velike promjene u životu, posebno ako mislite da ćete tu ososbu odsada rijetko viđati". Jako sam zadovoljna čestitkom. Toliko sam zadovoljna, da kad se sjetim zadnje čestitke, u potpunosti crtane i vrlo dječje, koju sam poslala Svenu u travnju, pozelenim od neugode. |
- 21:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 08.07.2005.
New York, London
|
Land Of Confusion I must've dreamed a thousand dreams Been haunted by a million screams I can hear the marching feet They're moving into the street Now did you read the news today They say the danger's gone away But I can see the fire's still alight Burning into the night Too many men Too many people Making too many problems And there's not much love to go round Can't you see This is the land of confusion This is the world we live in And these are the hands we're given Use them and let's start trying To make is a place worth living in Oh Superman where are you now Everything's gone wrong somehow The men of steel, men of power Are losing control by the hour This is the time This is the place So we look for the future But there's not much love to go round Tell me why, this is a land of confusion This is the world we live in And these are the hands we're given Use them and let's start trying To make is a place worth living in I remember long ago - When the sun was shining The stars were bright All through the night And the sound of your laughter As I held you tight So long ago - I won't be coming home tonight My generation will put it right We're not just making promises That we know, we'll never keep Too many men Too many people Making too many problems And there's not much love to go round Can't you see This is a land of confusion This is the world we live in These are the hands we're given Use them and let's start trying To make is a place worth fighting for This is the world we live in And these are the names we're given Stand up and let's start showing Just where our lives are going to |
- 11:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 06.07.2005.
Edinburgh
|
Live Aid je s godinama postao mit i legenda. Tome je sigurno pomogla činjenica da je tek nedavno izašao na mediju.Tek sada možemo stvarno cijeniti glupe frizove i užasnu odjeću, ali i masu dobre volje koja je prodrmala svijet prije 20 godina. Za Live 8 još nismo sigurni hoće li postati mit, iako legenda vjerojatno hoće. Hrpa koncerata u približno isto vrijeme s puno poznatih izvođača, a sve u još bolju svrhu. Lukava je ideja- pritisak na šefove da konačno učine pravu stvar i pomognu ljudima da pomognu sebi. S druge strane, možda je bio koji koncert previše, bilo je dosta regionalnih izvođača, gotovo mi se učinilo da danas nema toliko svjetskih faca za cijeli projekt. Bilo je također i samopromocije i puno sunca. Danas je zadnji koncert, u Edinburghu,na kojeg bih vrlo rado otišla i kojeg HRT vjerojatno neće prenositi,iako bi snimka bila super. Škotsko-irska klapa pokušati će izvesti final push, kako su to nazvali idejni tvorci. Ideja se stvarno čini odličnom. Hoće li upaliti....moramo čekati i vidjeti. Break legs. |
- 12:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 04.07.2005.
Hostija
|
Bakina župa dobila je tek početkom 90ih "pravu" crkvu. Crkva je bila velika u odnosu na prošlu, nova, bijela i bolno nenamještena. Imala je čak i "novi" miris,kao što auti imaju, samo ovaj nije bio slatkast već betonski. Žene iz kvarta su prale, štirkale, kuhale, čistile,aranžirale, pjevale u zboru,brojile i peglale novac, pekle hostije. Hostije se rade kao palačinke, tijesto se izlije u hostijo-mat, između 2 vruće ploče na kojima su ucrtane sličice. Kad se poklopi gornjom pločom tijesto se izlije preko rubova, a kako je za tren pečeno, rubovi se odrežu i daju djeci na ždranje (jako fino). Iz toga se izrezuju 2 velike i puno malih hostija s nečim što liči na stvarčicu za bušenje rupa u papirima. Svake nedjelje smo se dizali, fino i pristojno obukli, pozdravili sa svim susjedama iz ulice (koje su također radile s Bakom u Crkvi, a čiji su unuci bili ministranti), sitnim koracima odšetali na misu, nakon mise pročavljali s rodbinom i prijateljima i zatim se uputili doma na ručak. Ubrzo nakon što je Crkva posvećena, Župnik je umro. Imao je tek 50 godina. Naslijedio ga je Privremeni. Poslije njega je bio nikad prežaljeni Mladi, koji je svima bio drag. Poslalo ga u Vatikan. Iza njega bio je Treći,koji baš i nije bio drag, a nakon njega i Četvrti. Baka je bolesna i sada ponekad i preskoči misu, što je nekad bilo nezamislivo. Također više i ne drži 2 kuta Crkve. Stara klapa više nema volje, brojne promjene su ih umorile. Naša župa je lani dobila novog svećenika. Mladog, špićastog, krhke građe, u isto vrijeme blagog i strogog. Posložio je ministrante po veličini, kupio kip Gospe, a u planu su i nove klupe. Ima i kapelana i to iz inozemstva. Jednog vikenda vidjela sam ga kako (u trenirci) ide u kafić. Zabavno. Svejedno, čini mi se da su njegovi ministranti malo neozbiljniji nego što su bili u Bakinoj župi. Potrebne su godine treninga da odgojite ministrante kako valja. A i hostije su mu presuhe. Trebao bi uzeti recept od Bake. |
- 13:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 01.07.2005.
Nezdrave privrženosti
|
Buffy the vampire Slayer je jedna od meni najdražih serija. I ne bojim se to priznati. Ako imate najdražu seriju sigurno mislite kako je ona upravo genijalna i jako se veselite kad netko dijeli vaše mišljenje. Kad netko pljuca po vašoj omiljenoj seriji, najradije biste ga pletivom po piksi, da cititram Knjaza. Iskreno rečeno , nikad minije išlo u glavu zašto neki ljudi ne vole Buffy i tvrde da im je serija dosadna. Svašta se može reći za nju, ali "dosadna" je pridjev koji je jednostavno pogrešan na nebrojeno mnogo načina. Da se razumijemo, to jest serija za teenagere (i sve koji se tako osjećaju) i studente, ali u njoj se ništa ne shvaća ozbiljno, uključujući ni sau sebe. Bitni događaji u svakom mladom životu prikazani su doslovno, ali i metaforički. Sve je natopljeno sarkazmom, krvlju i iznutricama. Odvažna skupina prijatelja svijet spašava barem jednom u sezoni. Uz sve to, mnogo je i driljivih trenutaka. Najdraže su mi prve 3 sezone, originalna ekipa i dogodovštine u školi. Trenutno u čudnom terminu na Nova TV gledamo 6 sezonu, koja je ozbiljnija i mračnija. Dok se serija još snimala, a mi smo gledali početak, informirala sam se o budućim sezonama i mislila će sve zasvinjiti. Moji strahovi su bili neosnovani.Stvari su se promjenile, likovi su se promjenili, no sve je to izvedeno s mnogo šarma. Joss Whedon je do zadnje epizode s ljubavlju i razumijevanjem gradio svoj mali bizarni svijet u kojem krhke plavuše mlate demone od 3 metra. Još uvijek mi nije jasan mentalni sklop ljudi koji ne shvaćaju humor i čari ove netipične kultne serije, ili ne mogu shvatiti barem zašto se meni sviđa Kako su mi neki od takvih dobri prijatelji, povremeno se gadno zabrinem i pitam se što nije u redu s njima. Čemu ovaj izljev nježnosti prema fikcionalnom svijetu ? Danas, ukoliko se nisu preračunali, bi trebala biti čuvena musical epizoda Buffy u kojoj se pola trajanja pjeva ( U 4 sezoni bila je jedna epizoda u kojoj se pola trajanja šutilo). Posebno se veselim jer imam taj CD već dugo i želim vidjeti cjelinu. Usput,ako netko ima Buffy na CDu ili DVDu.........javite se....platim vam... uskoro mi je rođendan ;D |
- 17:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
