Bakina župa dobila je tek početkom 90ih "pravu" crkvu.
Crkva je bila velika u odnosu na prošlu, nova, bijela i bolno
nenamještena. Imala je čak i "novi" miris,kao što auti imaju,
samo ovaj nije bio slatkast već betonski.
Žene iz kvarta su prale, štirkale, kuhale, čistile,aranžirale,
pjevale u zboru,brojile i peglale novac, pekle hostije.
Hostije se rade kao palačinke, tijesto se izlije u hostijo-mat,
između 2 vruće ploče na kojima su ucrtane sličice.
Kad se poklopi gornjom pločom tijesto se izlije preko rubova, a
kako je za tren pečeno, rubovi se odrežu i daju djeci na ždranje
(jako fino). Iz toga se izrezuju 2 velike i puno malih hostija s
nečim što liči na stvarčicu za bušenje rupa u papirima.
Svake nedjelje smo se dizali, fino i pristojno obukli, pozdravili
sa svim susjedama iz ulice (koje su također radile s Bakom u Crkvi,
a čiji su unuci bili ministranti), sitnim koracima odšetali na misu,
nakon mise pročavljali s rodbinom i prijateljima i zatim se uputili
doma na ručak.
Ubrzo nakon što je Crkva posvećena, Župnik je umro. Imao je tek
50 godina. Naslijedio ga je Privremeni. Poslije njega je bio
nikad prežaljeni Mladi, koji je svima bio drag. Poslalo ga u
Vatikan. Iza njega bio je Treći,koji baš i nije bio drag, a nakon
njega i Četvrti.
Baka je bolesna i sada ponekad i preskoči misu, što je nekad bilo
nezamislivo. Također više i ne drži 2 kuta Crkve.
Stara klapa više nema volje, brojne promjene su ih umorile.
Naša župa je lani dobila novog svećenika. Mladog, špićastog, krhke
građe, u isto vrijeme blagog i strogog. Posložio je ministrante po
veličini, kupio kip Gospe, a u planu su i nove klupe. Ima i kapelana
i to iz inozemstva. Jednog vikenda vidjela sam ga kako (u trenirci)
ide u kafić. Zabavno.
Svejedno, čini mi se da su njegovi ministranti malo neozbiljniji nego
što su bili u Bakinoj župi. Potrebne su godine treninga da odgojite
ministrante kako valja.
A i hostije su mu presuhe.
Trebao bi uzeti recept od Bake.
Post je objavljen 04.07.2005. u 13:37 sati.