Prosječni Građanin nema pojma da Gradu postoji baseball klub.
Zbog toga je broj gledatelja na nedjeljnoj utakmici jedva
došao do 15, uključujući djecu.
Iz istog razloga je turist s bazom u Pagu jedva našao igralište.
Unatoč malom broju gledatelja i nehumanoj vrućini, obje momčadi
su davale sve od sebe, što se ne bi na prvi pogled zaključilo iz
rezultata (Sjever satrao Grad 20:4), te se igralo puna 3 sata.
Obaružana isprintanim pravilima i Ocem, na kraju utakmice sam
ustanovila da opet nisam ništa značajnije naučila, ali sam si
objasnila da to nije strašno jer sam se dobro zabavljala.
Otac je guštao, bila je to prva utakmica koju je pogledao
nakon što se preselio iz Postojbine Baseballa prije 26 godina.
Meni se činilo kao da smo upali u neki televizijski film-
svi osnovni sastojci nalazili su se oko nas, 3D.
Cinični vodonoše, prašnjava uklizavanja, napete situacije,
loptice koje lete nebu bez oblaka i otežavaju hvatanje jer sunce
toliko prži da vidiš 3 umjesto 1 loptice, smiješne hlače koje
ne stoje svakom i mnoštvo kapa.
U jednom trenu se netko čak zaderao "Tko je na prvoj?", na što smo
se Otac i ja počeli grčiti od smijeha prisjećajući se klasičnog skeča
Abbota i Costella "Who's on first?".
Nažalost, utakmica je brzo završila (znam da igrači tako ne misle),
pali su planovi za kupanje i hladne pive, a meni je tek tada sinulo da
su dresovi izrađeni od nekog genetiički modificriranog materijala jerbo
ni na jednoj majici nije bilo mrlja od znoja.
Jedva čekam iduću utakmicu. A imam osjećaj da ću se načekati.
Budite dobri, podržite svoj obližnji baseball klub.
Dobra zabava zagarantirana.
Post je objavljen 19.07.2005. u 03:09 sati.