.: aMB :.

Sutra na posao dolazim s koferom.
Gibam u pauzi za rucak.
U Domovinu.
Gdje namjeravam ostati do ponedjeljka.
Mamu necu vidjeti.
Al cu je nazvati.
Preko nekoliko puta.
Vidjati cu neke druge ljude.
U nekom drugom gradu.
Na posao se (opet) vracam u pauzi za rucak.
Dirket s puta.





Namjeravam puno pit.
I malo spavati.
Te se ne osramotiti kad se vratim s podocnjacima.
Jer cu isti dan dobiti novog kolegu.
(Dojmovi i to..)
Drz` te mi palceve.

Jer po povratku ocekujem i bonus!

Znam da mi i nije bas nesto pit ponedjeljkom, al eto.. zalomi se poslije posla. Cini mi se da danas nisam nista manje produktivna nego obicno. Vjerojatno stoga jer sam se naspavala.

Medjutim poprilicno me raspizde neodgovorni ljudi. Ljudi koji nesto rade, a dodju nepripremljeni. Svakome se moze desiti, istina. Al kad mi nepripremljen dodjes tri puta za redom, onda sam luda. I sad sam u dvojbi. Iz usiju mi izlazi para. Jer sama nemam moc napraviti nista. A da odem nadredjenima sa "situacijom" netko bi bio na tapetu. A taj netko ne bih bila ja.

Spomenuta cura je simpaticna i draga, al je:
a) nesposobna ili
b) glupa.

Nisam jos uspjela odgonetnuti tocan odgovor. A iskreno, i nije me briga. Jer mi se isto pise. Voditi djeciji vrtic i raditi dupli posao za nekog tko prima placu?


Dakle, dozvolite da se raspistoljim..

Ovaj tjedan Dean iz Beograda radi s nama. Ugodan momak. Gospodin tojest.
Jucer smo neobavezno caskali i kaze mi on kako mu najvise od svega fali jezik. Pogotovo u periodima kad je po mjesec dana tu. Da nema osjecaj da uopce razgovara s ljudima kad se sluzi nekim tudim frazama..

Ja o jeziku nisam razmisljala previse, premda postoji nesto cega sam oduvijek bila svjesna. Stvari koje cujem ili kazem, a nisu na materinjem mi jeziku, ne dozivljavam ni priblizno intenzivno. Emotivan angazman izostaje ili je vrlo malen. Razumijem i prihvacam cinjenice kakve jesu, bez obira radi li se o poslu ili privatnom zivotu, al stupnjevanje na (toj nekoj) emotivnoj razini jednostavno izostaje.
Ne znam da li je to samo moj mehanizam otudjenja ili nas ima jos. Ali mi se cini da se ogradjujem.

Cudno je to. Ne biti doma. Pri tom jos i apsolutno voljeti sve ono sto si prezirao..

Bila sam na hokeju jucer. Prvi put u zivotu! I, osim sto sam se smrzla ko zmrzlina, moram przanti da me sport odusevio. A smrzla sam se zato sto sam splicanka, te nisam ocekivala da ce se ledena dvorana hladiti. Ne znam tocno sto sam mislila o klimatskim uvjetima koji ce me tamo docekati, jer je blize istini da uopce nisam mislila.

Gledala sam zenski hokej.
Nije da su cure bas graciozne u onim opravicama, al su znale igrati.
Sto me ozbiljno zagrijalo i za muski hokej. Jer ako su cure onako brze, kako ce tek eksplozivni biti frajeri! Sto me pak vraca nekoliko mjeseci unazad, kad sam u vise navrata odbila karte za VIP lozu. Samo zato sto me zavo stanoviti Martin. Golman. Bilo je cudno sto je uvijek imao samo 2 karte, za nas dvoje, i sto nisam mogla povesti nikoga sa sobom da ne bude preocit dejt scenarij. I to je,s zaljenjem priznajem, razlog sto sam tek sad upoznata s fenomenom hokeja na ledu!

Razmisljam.


Koju formulaciju prostrijeti sefu? Zasto da mi da 2 slobodna dana. Znam da ce reci OPET ides u Hrvatsku?! Cak kad ponekad odem s posla u 17:30 taj me pita Vec ides?!

Nije on los, on samo puno radi, pa valjda od svakog ocekuje isto zalaganje. A nije da ja ne radim. Da sam zabusant po defaultu sigurno ne bih bila gdje jesam. Nemam se potrebu opravdavati. Radim od-do, a onda idem doma. I ne nosim posao kuci. Ali kunem se, da zaradujem kao on (a to je barem cetverostruko nego sad, a vjerujem i mnogo vise) mozda bi se vise i zalagala. Da imam nelimitiran mob i auto na raspolaganju 24/7 kao on, sigurno bi se trudila jednako. Dnevnice koje prima necu ni spominjati. A da se razumijemo, imam sasvim pristojnu lovu, ali ne osjecam da moram zivjeti za ono sto radim..

Uglavnom, sigurna sam da ce me pustiti, ali mi je od cijelog procesa upita vec muka. Tojest tlaka. Sekundu cu zuriti u prijekoran pogled, a onda ce reci Pa idi, nema problema. Ali nemoj se zaboraviti vratiti.

Post inspired by: SexTalk

Iz tramvaja ugledah jednu od mnogih.
Beskucnica ovoga grada.
Vjerojatno ju ne bih ni registrirala da na sebi nije imala majicu s velikim natpisom: