srijeda | 11.10.2006.

Svi znaju da putujem osim mog sefa.



Razmisljam. Necu valjda morati..


Koju formulaciju prostrijeti sefu? Zasto da mi da 2 slobodna dana. Znam da ce reci OPET ides u Hrvatsku?! Cak kad ponekad odem s posla u 17:30 taj me pita Vec ides?!

Nije on los, on samo puno radi, pa valjda od svakog ocekuje isto zalaganje. A nije da ja ne radim. Da sam zabusant po defaultu sigurno ne bih bila gdje jesam. Nemam se potrebu opravdavati. Radim od-do, a onda idem doma. I ne nosim posao kuci. Ali kunem se, da zaradujem kao on (a to je barem cetverostruko nego sad, a vjerujem i mnogo vise) mozda bi se vise i zalagala. Da imam nelimitiran mob i auto na raspolaganju 24/7 kao on, sigurno bi se trudila jednako. Dnevnice koje prima necu ni spominjati. A da se razumijemo, imam sasvim pristojnu lovu, ali ne osjecam da moram zivjeti za ono sto radim..

Uglavnom, sigurna sam da ce me pustiti, ali mi je od cijelog procesa upita vec muka. Tojest tlaka. Sekundu cu zuriti u prijekoran pogled, a onda ce reci Pa idi, nema problema. Ali nemoj se zaboraviti vratiti. wink




- 10:58 - Reklamacije! (14) - (Po)Vrati! - # -

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.