the invisible man
subota, 05.01.2019.
Ovan
Govorila mi je da sam prezahtjevan i pretvrdoglav,kao da
je od Ovna i moguće očekivati išta drugo.
Govorila mi je da sam zaboravan i jak na riječima.
Uopće ne razumijevši koliko su zapravo riječi moja dijela.
Kada god bih je sreo mogao sam joj napisati pjesmu,riječi
su same izlazile i nisam ih mogao kontrolirati.
Za njom su jurcali kojekakvi,ovi i oni,stranci sa bijesnim
autima,sanjari,lovatori i vucibatine.
Eto,ja nikada neću biti dio čopora.
Gdje nas je više od dvoje,ispadam.
Nisam dovoljno uporan,rekla je jednom prilikom.
Ne shvaćajući da nema veće upornosti nego ostati
nepomičan i nijem pred njenom ljepotom.
Ti što su je jurili,i ti što je jure,stizaće ju,tu i tamo.
Ali će im ona jednako uzmicati.
Ja je neću stići ali ju neću niti gubiti.
Imam je u snovima,sliku joj nosim je u novčaniku
a od tamo mi nigdje ne može pobjeći.
Sve dok je sam ne pustim.
Ona niti ne zna koliko je zapravo Ovnova.
Oznake: Osobna
