the invisible man
petak, 07.09.2018.
Đuka
Otkada ga poznajem,a to je gotovo cijeli moj život,uvijek ga je
neki vrag gurao tamo gdje ne treba.
Pravo da vam kažem,nikada on nije niti bio jedan od onih običnih,
normalnih i prosječnih ljudi.Trebalo je glavom kroza zid? Đuka će.
Na vrh krova pa po oluku dok stavlja klimu?Đuka će.
Treba istjerati stršljene iz stare šupe?Tu je Đuka.
Zapravo,najbliža riječ kojom bih mogao opisati veliku većinu
njegovih postupaka bila bi-abnormalno.
Đuka je imao sve ono što je velikoj većini ljudi i primarno u njihovim
životima,obitelj,prijatelje,auto,zdravlja i novca u dovoljnoj mjeri
da ne mora nikoga moliti za išta a ipak se ponašao kao da sve to
ništa ne vrijedi i da mu sve to nije dovoljno.
Kao da je njegov primarni cilj bio uništiti sve ono što je ili stekao
ili što mu je po obiteljskoj liniji pripadalo.Kao da je mislio da mu
sve to niti ne pripada.Po tome pitanju najdalje je otišao kada se
govori o zdravlju,sa alkoholom u koprodukciji sa tabletama provodio
je noći a sve je to začinjavao štekama i štekama cigareta.
Počeo si je uništavati zdravlje,najprije sitnicama pa sve očitije
i očitije,novac se je sve više topio što je uzrokovalo velike obiteljske
prepirke,neimaštine i selidbe.Zbog dugova je izgubio i prijatelje koji
su mu polako okretali leđa.Upao je u vlastiti limbo sa kartom u samo
jednome smjeru.Ali,Đuka kakav je već bio,tvrdoglav poput Ovna,
što je i bio u horoskopu,kao da je želio još dublje da se ukopa.
Još je više počeo piti,i alkohol i lijekove,a cigaretu je vadio iz usta
samo kada je naginjao flašu jer Đuka ne pije iz čaše.
Počeo je prelaziti granice fizičke izdržljivosti,sam i napušten od
svih koji su se sa podsmijesima smijali njegovim noćima provedenima
u zaraslim jarcima,napuštenim šupama i mrtvim kutevima.
Pod zadnje je postao inventar svih zabačenih birtija na periferiji
grada gdje je trpio raznorazna poniženja pijanaca i propalica nebi
li došao do koje kune za neku novu rundu.
Koji puta bi i uspio u svome naumu i tada su prestajale sve brige,
patnje i problemi koji su ga ikada tištili.Postao je baš ono čemu je
čitav život i težio-bezoblična crna masa ničega.
Oznake: Osobna
subota, 01.09.2018.
Pismo
Otvoreno pismo autoru priručnika
"Kako biti sretan sam sa sobom."
Poštovani gospodine,nakon što sam nakon dugo odgađanja
ipak odlučio pročitati vaš priručnik jednostavno Vam moram
postaviti nekoliko pitanja na koje bih želio dobiti Vaše odgovore.
Naglašavate da sami moramo birati što je dobro a što loše za nas
same a ja ne mogu izabrati sam niti boju niti dužinu traperica.
Kako si postaviti ciljeve i odrediti listu prioriteta dok satima tražim
ključeve od auta?
Govorite da treba biti jasno fiksiran na ono danas a ja po cijele dane
mislim na ono što mi se dogodilo jučer,na one nepravde koje sam
doživljavao i koje ću,kladim se,opet doživljavati?
Stalno naglašavate da je vrlo važno održavati fokus,unutrašnji
mir i duboko disati ako smo nervozni a ja cijeli dan psujem jer
su mi se omiljene čarape rasparile i jednoj nema niti traga ni glasa?
Održavanje mira i balansa?
Živite li vi u Hrvatskoj 2018 godine,gospodine?
Kako,recite mi?
Kažete,citiram, trebate naći balans u odnosima sa drugim ljudima
te biti otvoren za vezu sa njima.
Prvo mi pomozite da se uopće konektiram sa samim sobom.
Posebno se potcrtali tezu da trebamo promijeniti svoje negativno
razmišljanje i ponašanje ali ja vas zaista moram pitati na koji
jebeni način ću sve to promijeniti kada niti jedna vaša teza uopće
nije jasno objašnjena.Ma,žali bože i tih 9,90 kuna.
Nadam se da ćete odgovoriti na ovo moje pismo.
Hvala
Oznake: Osobno
