the invisible man
subota, 01.12.2018.
Iskreno
Želite li da čujete priču o nama samima?
Zadovoljeni ste osrednjošću,fast foodom,dijeljenju savjeta naokolo
tim više jer vas oni ne obavezuju da se suštinski promjenite?
Da budem jasan svakome tko ovo pročita,čovjek kao biće,zao je
u svome korijenu.Gotovo sam siguran da nije niti potekao od
Boga jer istoga poredimo sa "savršenstvom" i "besmrtnošću"
a s obzirom da nitko još nije vidio kako izgleda savršenstvo
i besmrtnost,svi ljudi streme nekoj vrsti lagodnosti pa i po
cijenu nesavršenstva i u krajnjoj ruci i nečije smrtnosti.
Cilj opravdava sredstvo,rekao bi čovjek.
Ljudi ne razumiju da je cijeli život u stvari jedno veliko...suzdržavanje.
Svi ljudi imaju neke ciljeve,želje,snove i planove...gladan i žedan ima
cilj da nešto pojede i popije,siromašan da se obuče i ugrije,čovjek
zamišlja da je sa osobom koja ga niti ne primjećuje,sanjate neke
nemoguće realizirane snove i jednostavno čovjek prije ili kasnije
osjeti neku vrstu beznadežnosti.
No,koga briga.
Kreneš linijom manjeg otpora,ideš linijom ne talasaj,živiš
za neka skrivena sitna zadovoljstva i svoje fetishe,šetaš psa,
kupiš mačku ili otvoriš blog pa laprdaš gluposti.
Što više instant zadovoljstva to bolje,dok tek u rijetkim induviduama
čuješ glas razuma i ponosa,vidiš ljudskost u očima.
Najlakše se je utopiti u masu ali još je gore kada ljudi utopljeni
u masi izviru iz nje i hvale se svojim razmišljanjima,pogrešnim
idealima i djelima.A svijet je krcat takvima.
Što je riješenje ovoga rebusa?
Kako odvojiti žito od kukolja?
Ne znam...trudim se pronaći nešto lijepo,nešto vrijedno i nedam tome
da izvjetri,da se zaboravi,Nešto što se ne smije izbiti drugim klinom.
Naučih da nije sve što prija čovjeku nužno i dobro.Niti opće dobro.
Opće dobro kojega ćete se sjetiti kada bude kasno ili još gore...
nećete ga se nikada sjetiti.
Oznake: Osobna
