the invisible man
nedjelja, 14.10.2018.
Djevojka sa tugom u očima
Sjaj u tvojim očima,kao suze kojima je zabranjeno teći.
Tvoja kosa na vjetru kao temeljac slobode koju si putem
pogubila.Neutralni ruž na tvojim usnama odvlači ljudima
pažnju od neizgovorenih riječi ispisanih krvlju i boli.
Crte tvoga lica prekrivene šminkom zamagljene svima.
Možda si pred nekima uspjevala sakrivati ožiljke,ali način na
koji šutiš i način na koji me ne gledaš govore mi da nisi jedna
od onih koja je živjela.
Previše je sivila u tim očima boje čokolade.
Po tastaturi si ispuštala svoje krikove,slovima iskrivljenim od
boli i tuge,brižno zakamufliranima u trećim licima.
Ali nitko te nije razumio,nitko te nije čuo.
Jer znaš,lipa,svijet danas nema vremena zastati,svijet danas
gotovo niti ne čita,pogotovo ne riječi koje izviru iz mjesta
gdje ni sunce ni mjesec više ne dolaze,pogotovo ne riječi
koje drhte i traže pomoć.
Ruku.
Možda te niti ja nikada ne bih zamijetio da tvoje riječi
nisu dirnule moje note.
Možda te niti ja nikada ne bih zamijetio da nam se nisu
preklapale tišine.
Možda i ja ne bih zastao.
Možda bi i ja kao ozebli čekao sunce.
U tišini.
Sam.
Baš kao i ti.
Oznake: Osobna
