utjecajna linija

ponedjeljak, 30.11.2020.

Najbolje objašnjenje

Istina....

Nije uvijek lako

Sa uspomenama živimo

Ako su lijepe

Pamtimo ih

A ono drugo, nelijepo

Najbolje da brišemo

Treba vremena

I za pobrisati

Kako bi se moglo lakše

Živjeti i disati

Nastaviti dalje

Neopterećeno

Svjesni da što je prošlo

Neće biti vraćeno...

Jer život je

Kako, legendarni, Čkalja

reče," Bratac Sačulatac"

I zapamtih to za sve vremena

Boljeg objašnjenja

Za mene nema....
............................................

Oznake: život

30.11.2020. u 17:28 • 11 Komentara • Print • #

subota, 28.11.2020.

Drveće koje raste na nebu

28.11.2020. u 19:55 • 13 Komentara • Print • #

petak, 27.11.2020.

Bez mog traga

Šta si to u meni našla...

Daleko sam ja od onog što o meni misliš dušo moja...

Previše kilometara je iza mene

Godina borbe sa samim sobom

Previše tuge i previše njih...

Pogrešnih, dobrih, svakakvih...

Ne znam im ni broja...

Ti i ja smo svijeta dva

Koja su se slučajno, u nekom

očaju i želji, srela

Dušo moja

Ja sa željom za smirajem

Ti sa željom za novim, drugačijim, zanimljivim...

To misliš...

Posljedice ne možeš unaprijed

Sagledati...

Ali ja znam...

Dva smo svijeta različita, dušo

Ti i ja....

Ja umoran od života i lutanja

Ti u život tek krenula

Zato dušo draga

Nastavi sanjati snove bez mene

Vjeruj mi

Za tebe je najbolje tako

Da sam te takao

Samo bih ti život pretvorio u pakao

Ovako, možda ti ostanem tek želja pusta, pa me se sjetiš

Kad se nad poljem nadvije magla gusta

I kad te onaj, za tebe bolji, bude ljubio u ta, medna, mala usta

I ti ćeš meni ostati želja dušo

Nosit ću te u srcu i biti ponosan, na sebe, što sam te pustio

Od tebe odustao

Jer sam te zavolio

A to nikad saznati nećeš

I bolje da nećeš

Dušo moja draga...

Bolje da kročiš po svijetu ovom ludom

Bez mog traga....

Photo by : @hamada.mamlouk

Oznake: Zadana tema

27.11.2020. u 20:05 • 14 Komentara • Print • #

četvrtak, 26.11.2020.

Do beskraja

Hajde da ludujemo...
Zaboravimo, tko smo
Gdje smo i što smo
Hajde da skočimo
Kao kad smo djeca bili
Sa onog drveta i poderemo
Novi, tek kupljeni, džemper
I onda ga nevješto zakrpimo
I skrijemo da mama ne vidi...
Idemo se skotrljati niz onaj Brežuljak prema udolini...
Toliko puta smo, kao djeca, to činili
I smijali se, do beskraja, nakon toga
Jer nam se vrtjelo u glavi
Kao što se vrtuljak vrti u travi
Idemo se klizati i grudati na snijegu
Dok nam lice od leda ne
poplavi i suze od hladnoće u
Ledene kristaliće se ne pretvore
Idemo napraviti nešto ludo i jako
Do kraja blesavo i opako...
Ponovo biti djeca, ne samo u duši
Pa neka se cijeli Svijet sruši
I onako se sve ruši.....
Hajde da ludujemo
Do kraja
Neka nas to ponovo pospaja
I ako treba biti kraja
Neka nas igra dovede do kraja
U vedrini i smijehu, nek se ori
naša graja
Hajde baš da odludujemo i
smijemo se životu do beskraja....
............................................

26.11.2020. u 23:17 • 10 Komentara • Print • #

srijeda, 25.11.2020.

Tko si ti

Tko si ti ...

Što mi godinama već

U srcu spava

I od tebe me nikad

Ne boli glava....

Ušuljao si se jednim klikom

I tu ostao

Nepobjediv postao

Uvijek vedrinu i smijeh

Siješ

Postojanjem

Dušu griješ

Tko si ti...

Zbilja ili san...

Ne znam još

Da saznam

Dala bih zlatan groš....

Kakva to tajna s tobom se

Krije

I zašto te nije moglo biti ranije

Puno, punooo, prije...

Zašto nije....

25.11.2020. u 20:07 • 8 Komentara • Print • #

Ratne igre

Ne volim ja te ratne ige

Kad bih ja odlučivala

Nikad ratova ne bi ni bilo

Zbog koga, zbog čega....

Izgubljenog komadića zemlje...

A, gle, neba !!!

Nebo nas sve isto, odozgo, gleda

Zar da ratujemo zbog komada neba...

Umjesto da ovaj život koji nam je dat na dar, provedemo u slozi i miru

Kuhaju nas da ga provodimo u ratnom piru

Spas nalaze u probuđenom nemiru

Ti loši, bez srca i duše

Došli su da nas stežu i guše

Ali ne, ne može nitko

Ugušiti srce i duše, koje

pred sobom sve barijere ruše

I svijet svojim postojanjem

Čine ljepšim mjestom

Za to treba sila puno jača

Jača od svakog rata i svakog mača...
Ne postoji sila od ljubavi jača.

..........................................
Photo by : @loveznaki

Oznake: Mir i sloboda

25.11.2020. u 00:09 • 12 Komentara • Print • #

srijeda, 11.11.2020.

Šampi

Jednog tmurnog dana, vlažnog, oblačnog i teškog, prolazeći ulicom, kao i svaki drugi dan, iz živice uz put, čuli su tiho mjaukanje, zvučalo je kao vapaj i poziv u pomoć...Kad su prišli živici, prvo su pomislili da su se prevarili, sve je utihnulo, a ono što su jedino uspjeli vidjelti ličilo je na malu, smeđu, šarenu, gljivu, "vjerojatno je otrovna", pomislili su.....
Ali, gle čuda, gljiva se pomjerila i ne samo da se pomjerila, nego je počela i mjaukati...Malo bespomoćno stvorenje, zaglavljeno u živici, bez mogućnosto da se pomakne, a da se ne povrijedi, borilo se za život mijaučući. Krenula je, odmah, akcija spašavanja.
Ivo je razmaknuo živicu, naravno, usput je i ruke izgrebao, a Klara je polako izvukla malu Šampi( odmah su je tako nazvali, skraćeno šampinjon, gljiva ).Srećom, blizu su stanovali. Umotali su odmah malo klupče u toplu dekicu i Ivo je odmah otišao kupiti hranu za male mace. Moglo joj je biti oko dva mjeseca, to je poslije i Sara potvrdila, a Sara sve zna.Sara je pronašla najbolji zauvijek dom desitinama i stotinama maca i mnogim psima isto...Šampi je bila gladna i uplašena...Prelijepa smeđa " kornjačevina". Odavno nisam vidjela slađe i ljepše mače...Klara joj je napravila kućicu u stubištu, ja sam dinijela tigrasti vuneni šal, moj omiljeni i napravila joj malo gnijezdo u kojem je ležala i spavala...Klara ju nije mogla zadržati doma, jer je imala velikog psa koji nije navikao na mace. Tako smo o Šampi brinuli svi. Hranili je mazili i pazili. Odveli veterinaru na pregled. Bila je zdrava i čista. Dakle, vjerojatno je bila nečija i taj netko ju je ili pustio da ode ili ostavio... Teško je i pomisliti da je bila namjerno ostavljena, napuštena..Tako slatko i umiljato stvorenje, maleno, a ujedno i hrabro i samostalno, čisto, jer ni jednom nije isprljala stubište, odlazila je u vrt uz kuću i vraćala se i po noći. Šampi nam je pravila društvo nekih tjedan dana, već smo je svi zavoljeli, ali nažalost nitko od nas tri stanara u zgradi nije joj mogao pružiti zauvijek najbolji dom...Previše smo svi bili u poslu i odsutni od kuće...Dolazilo je hladno vrijeme i za Šapi se morao čim prije naći najbolji zauvijek dom. U međuvremenu, smještena je kod Sare. Sara ima tri mace Žiži, Crnu i Bonnie... Uvijek je tu kad treba pomoći. Njene mace su navikle velikodušno pružati drugim macama u nevolji dobrodošlicu do udomljenja. Tako je mala slatkica provodila dane uz tri svoje nove prijateljice. Najviše se družila sa Binnie, ona je bila najmlađa i najviše se voljela igrati sa Šampi....Nekoliko puta sam otišla do Sare i družila se sa Šampi, tako sam je zavoljela i tako mi se uvukla pod kožu da sam je htjela krišom uzeti i udomiti...Međutim, savjest je presudila...Ja za sada radim previše, nema me često doma i Šampi bi bila sama, a njoj treba društvo, netko tko će joj posvetiti uz ljubav i punu pažnju i igrati se sa njom tijekom dana, paziti i maziti..
I onda se pojavila Dora...Vidjela je objavu na instagramu, javila se Sari i došla vidjeti Šampi...
Odmah ju je odlučila uzeti...Dora je inače bila puno puta teta čuvalica...Imala je iskustva u brizi za mace. Ima i jednu svoju odraslu macu koja je navikla i voli druge mace...Šampi je sad kod Dore. Povremeno nam Dora šalje njene slike... Danas mi ju je Dora donijela da je vidim. Predivna je, u dva tjedna jako je narasla, i dalje je posebna, mala princeza... Dora ju je donijela umotanu u moj tigrasti vuneni šal...Dora mi je rekla da još uvijek traži i spava na njemu...Sretna sam jer znam da je Šampi u dobrim rukama...Okružena ljubavlju i pažnjom Dore i njenog dečka...To je sve što joj treba...I tigrasti vuneni šal....

Oznake: Životinje, ljubav, pažnja

11.11.2020. u 19:59 • 12 Komentara • Print • #

petak, 06.11.2020.

Bakina priča II dio

Prvi susret sa domom i životom u domu....
Bio je to dom za djevojke...
Ukupno je bilo 120 djevojaka koje su išle u razne strukovne škole...Ona je odabrala stručnu učiteljsku školu u trajanju od pet godina sa praktičnom nastavom iz šivanja i konstrukcijom i teorijom kroja.
Disciplina u domu bila je posebna....Na porti je portir zapisivao kad se izlazi i kad dolazi u zgradu doma...Kreveti u sobama bili su na kat, željezni kao u vojarni, ukupno u sobi osam djevojaka, a ormari za odjeću i obuću bili u kuferani gdje su se odlagali kuferi...Higijena je bila jako važna, spavalo se u spavaćici bez rublja ispod, a što je provjeravala higijeničarka svako večer...Tuširanje i kupanje u zajedničkoj kupaoni sa četiri tuša, svakog petka...
Rublje se pralo u veš kuhinjama u podrumu, a sušilo u potkrovlju ispod krova na konopima pričvršćenim u krovne grede...
Na ples se moglo ići subotom, izlazak do 22 sata, bilo je puno plesnjaka, a najpoznatiji je bio Tucman, najčešće je pjevao Ivica Šefezi, Šerpa su ga zvali...Plesao se tango, valcer, slofoks, tvist...
Sjeća se jednog simpatičnog slučaja, bile su tada u trećem razredu. Prijateljica iz razreda Željka, iz osvete dečku koji nije došao na ples u subotu, a obećao je doći i ona ga je čekala...na slijedećem plesu je dogovorila spoj sa dva dečka i ni na jedan nije došla, gledala je njih dvojicu pored dva drveta kroz prozor domske spavone na katu i smijala se...
Bilo je to prije 63 godine...1957 godine, a nismo se baš puno od tada, mi žene promijenile, zar ne :))

Oznake: neko drugo vrijeme

06.11.2020. u 22:57 • 18 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	studeni, 2020					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30