Hajde da ludujemo...
Zaboravimo, tko smo
Gdje smo i što smo
Hajde da skočimo
Kao kad smo djeca bili
Sa onog drveta i poderemo
Novi, tek kupljeni, džemper
I onda ga nevješto zakrpimo
I skrijemo da mama ne vidi...
Idemo se skotrljati niz onaj Brežuljak prema udolini...
Toliko puta smo, kao djeca, to činili
I smijali se, do beskraja, nakon toga
Jer nam se vrtjelo u glavi
Kao što se vrtuljak vrti u travi
Idemo se klizati i grudati na snijegu
Dok nam lice od leda ne
poplavi i suze od hladnoće u
Ledene kristaliće se ne pretvore
Idemo napraviti nešto ludo i jako
Do kraja blesavo i opako...
Ponovo biti djeca, ne samo u duši
Pa neka se cijeli Svijet sruši
I onako se sve ruši.....
Hajde da ludujemo
Do kraja
Neka nas to ponovo pospaja
I ako treba biti kraja
Neka nas igra dovede do kraja
U vedrini i smijehu, nek se ori
naša graja
Hajde baš da odludujemo i
smijemo se životu do beskraja....
............................................