srijeda, 11.11.2020.
Šampi
Jednog tmurnog dana, vlažnog, oblačnog i teškog, prolazeći ulicom, kao i svaki drugi dan, iz živice uz put, čuli su tiho mjaukanje, zvučalo je kao vapaj i poziv u pomoć...Kad su prišli živici, prvo su pomislili da su se prevarili, sve je utihnulo, a ono što su jedino uspjeli vidjelti ličilo je na malu, smeđu, šarenu, gljivu, "vjerojatno je otrovna", pomislili su.....
Ali, gle čuda, gljiva se pomjerila i ne samo da se pomjerila, nego je počela i mjaukati...Malo bespomoćno stvorenje, zaglavljeno u živici, bez mogućnosto da se pomakne, a da se ne povrijedi, borilo se za život mijaučući. Krenula je, odmah, akcija spašavanja.
Ivo je razmaknuo živicu, naravno, usput je i ruke izgrebao, a Klara je polako izvukla malu Šampi( odmah su je tako nazvali, skraćeno šampinjon, gljiva ).Srećom, blizu su stanovali. Umotali su odmah malo klupče u toplu dekicu i Ivo je odmah otišao kupiti hranu za male mace. Moglo joj je biti oko dva mjeseca, to je poslije i Sara potvrdila, a Sara sve zna.Sara je pronašla najbolji zauvijek dom desitinama i stotinama maca i mnogim psima isto...Šampi je bila gladna i uplašena...Prelijepa smeđa " kornjačevina". Odavno nisam vidjela slađe i ljepše mače...Klara joj je napravila kućicu u stubištu, ja sam dinijela tigrasti vuneni šal, moj omiljeni i napravila joj malo gnijezdo u kojem je ležala i spavala...Klara ju nije mogla zadržati doma, jer je imala velikog psa koji nije navikao na mace. Tako smo o Šampi brinuli svi. Hranili je mazili i pazili. Odveli veterinaru na pregled. Bila je zdrava i čista. Dakle, vjerojatno je bila nečija i taj netko ju je ili pustio da ode ili ostavio... Teško je i pomisliti da je bila namjerno ostavljena, napuštena..Tako slatko i umiljato stvorenje, maleno, a ujedno i hrabro i samostalno, čisto, jer ni jednom nije isprljala stubište, odlazila je u vrt uz kuću i vraćala se i po noći. Šampi nam je pravila društvo nekih tjedan dana, već smo je svi zavoljeli, ali nažalost nitko od nas tri stanara u zgradi nije joj mogao pružiti zauvijek najbolji dom...Previše smo svi bili u poslu i odsutni od kuće...Dolazilo je hladno vrijeme i za Šapi se morao čim prije naći najbolji zauvijek dom. U međuvremenu, smještena je kod Sare. Sara ima tri mace Žiži, Crnu i Bonnie... Uvijek je tu kad treba pomoći. Njene mace su navikle velikodušno pružati drugim macama u nevolji dobrodošlicu do udomljenja. Tako je mala slatkica provodila dane uz tri svoje nove prijateljice. Najviše se družila sa Binnie, ona je bila najmlađa i najviše se voljela igrati sa Šampi....Nekoliko puta sam otišla do Sare i družila se sa Šampi, tako sam je zavoljela i tako mi se uvukla pod kožu da sam je htjela krišom uzeti i udomiti...Međutim, savjest je presudila...Ja za sada radim previše, nema me često doma i Šampi bi bila sama, a njoj treba društvo, netko tko će joj posvetiti uz ljubav i punu pažnju i igrati se sa njom tijekom dana, paziti i maziti..
I onda se pojavila Dora...Vidjela je objavu na instagramu, javila se Sari i došla vidjeti Šampi...
Odmah ju je odlučila uzeti...Dora je inače bila puno puta teta čuvalica...Imala je iskustva u brizi za mace. Ima i jednu svoju odraslu macu koja je navikla i voli druge mace...Šampi je sad kod Dore. Povremeno nam Dora šalje njene slike... Danas mi ju je Dora donijela da je vidim. Predivna je, u dva tjedna jako je narasla, i dalje je posebna, mala princeza... Dora ju je donijela umotanu u moj tigrasti vuneni šal...Dora mi je rekla da još uvijek traži i spava na njemu...Sretna sam jer znam da je Šampi u dobrim rukama...Okružena ljubavlju i pažnjom Dore i njenog dečka...To je sve što joj treba...I tigrasti vuneni šal....
Oznake: Životinje, ljubav, pažnja
11.11.2020. u 19:59 •
12
Komentara •
Print •
#