utjecajna linija

nedjelja, 28.05.2006.

Morala sam....................

Nekad mi se čini da nije dobro biti dobar,lijep,pametan,bolje biti
zločast ,ljudi te više primjećuju cijene ,doživljavaju...
Dobre iskorištavaju i njima cijeli život prođe u pomaganju drugima,
redovito onima koji to ne vide,ne cijene,kojima je uvijek malo.
Što znači,pomagati drugima obogaćuje te kao čovjeka ljepše se
osjećaš?!
Evo primjera:
Rano im je umro otac.Bio je lijep,zgodan ,radio naporno i teško i u
37 godini dok je šetao šumom pozlilo mu,nikog nije bilo u blizini,našli
su ga navečer...umro je od srca ...sam...Šest mjeseci prije tog kobnog
događaja nagovorio je oca da prepiše pola imanja (imali su veliko imanje)
na njega ,a druga polovica ostala je njegovom starijem bratu koji ju
je trebao dijeliti s još četiri sestre.
Nakon što je to otac uradio počeo je ocu graditi grobnicu.Otac je imao
blizu 80 godina,bio je slab ,ali žilav i živog duha.
Nakon što je grobnica bila završena,očekivalo se da će otac prvi u nju
biti sahranjen,ali nije...on je bio prvi,njen graditelj...
Život ,je surov i okrutan...da li možemo uopće biti toga svjesni,da li je
to uvijek samo slučajnost...ili kazna.Kome kazna?!
Iza njega ostalo je troje djece,jedno,njegova miljenica, trebala je te
godine poći u školu,drugo,sin od tri godine i treći sin koji je već
išao u treći razred osnovne škole.Živjeli su sa bakom i djedom i
neukom majkom ,koja im ,nažalost nije mogla biti primjer ,ni u čemu.
................................................................................................
Miljenica je krenula u školu,u grad kod onog starijeg brata (koji nije
znao da mu je brat nagovorio oca da mu prepiše pola imanja).
Supruga i djeca starijeg brata primili su Miljenicu i odgajali kao svoje
dijete.Završila je i srednju školu ,zaposlila se udala i živi vani s mužem
i troje djece.Lijepo im je.
Stariji sin ,kojem je stric (onaj stariji brat) omogućio školovanje i
stipendiju ...zaposlio se u struci ...otišao vani i oženio se ,
ima troje djece i lijepo im je.
Najmlađi sin,završio je zanat ,otišao u Njemačku.Njega jedinog nije stric
školovao...oženio je dobru ženu,imaju dvoje djece i lijepo im je...
Stric (onaj stariji brat) je za vrijeme rata živio sam u gradiću kojeg rat
i ratne strahote nisu poštedile.Preživio je rat i ratne strahote,ostao je
stres i angina pektoris...ali ,"dobro je",kaže,"nedaj Bože gore!
Nitko od njih troje nije se sjetio nikad nazvati strica i upitati treba li mu
što!Nitko nikad stricu nije čestitao Božić ni drugi praznik...Zemlja je
ostala njima,a oni žive vani...Stric nema gdje doći u svoje rodno
mjesto gdje se ko dječarac igrao po rodnim livadama ,jahao konje
vrane i čuvao svog psa Belu,na kojem je ko dijete znao zaspati...
Stric (onaj stariji brat) je čovjek kojeg svi vole...u životu nije nikome
nikad odnemogao...samo je pomagao...sad lovi ribu i uživa u tišini rijeke
svog grada i kaže ...moja savjest je mirna...uvijek mirno zaspem jer
znam da sam u svom životu sve uvijek radio kako sam najbolje znao
i mogao...pomagao svima koji su pomoć trebali i tražili...nikome zla
nisam učinio!...
Ja znam da je to istina,jer ja sam njegova kćer!
Dragi moj tata ,danas sam mislila na tebe i mamu,koliko ste se u životu
žrtvovali za druge...mama ti je uvijek bila podrška...Ponosna sam što
ste baš vi moji roditelji i što vam danas mogu i pomoći,ali nikad ne mogu
vratiti ,onoliko koliko ste ljubavi ,brige i pažnje posvetili meni i bratu u
našem odrastanju...Ti si mama znala reći..."Moja djeca će uspjeti...
ta nisam se ni ja u Boga bacala kamenjem"!
Pusu vam šaljem ovim blogovskim,blogosferskim putem,znam da ćete
to osjetiti...i molim se da svi koji kraj očiju ne vide progledaju kao
oni što stvarno ne vide,vide dušom.............

Morala sam ovo podijeliti s vama............................

28.05.2006. u 14:27 • 31 Komentara • Print • #

nedjelja, 21.05.2006.

U LATICI RUŽE... U SUZI OKA...

MySpace Layouts

Hrki je rekao ,"sad si na drvetu,koje li sreće... i napiši novi post!!"
Evo,tu sam gdje jesam,drvo je visoko ko' jablan ,a krošnja mu je
slična krošnji divljeg kestena...ozelenilo...nabujalo...kućicu sam
smjestila tako da se uopće ne vidi od lišća...imam sve što mi je
potrebno...sve instalacije sam provela ne taknuvši prirodu,u onom
smislu devastiranja...sve je super...kućica od drveta,na drvetu!
.......Grad je na dlanu..."Umorni" kaže, "sa drveta imamo širi pogled"
i u pravu je.Sve se vidi odozgo!
Svi ljudi,ali svi,su mali odozgo,a autići?Igračkice prave!Oni "najbjesniji",
izgledaju najjadnije iz ove perspektive...
Vidim ljude koji užurbano prolaze,zamišljeni tmurni,problemi ih neki
"nerješivi" muče.Računi neplaćeni,telefon,plin,struja,voda,mobitel,
internet,a tek krediti...to će ,najmanje, dvije naredne generacije
otplatiti,ako im Bog da dobro zdravlje...a daće valjda...da treća bolje živi...
Gledam to s odmakom i baš mi je dobro,ovdje nemam takvih problema
...moram paziti samo,da me ne otkriju!Bit ću tiha i neprimjetna...mogu ja
to!
Gledam mlade,djecu,osnovce,srednjoškolce i one starije...
Brige na licima vidim... i dosadu..."svega im je dosta...škole koja je otkad
postoji ista"!Ista škola,klupe,gradivo koje uče...doooooooooosadno!
Djeca od 5 godina surfaju po internetu...informirani su i znaju s pet
mnogo više nego mi ,nekad,sa završenom osnovnom školom,a uče po
istim programima kao mi prije dvadeset i trideset godina...Normalno,
da im je dosadno!
Iste lektire imaju! Ništa nije prilagođeno promjenama,napretku...sve je
uljuljano i zaustavljeno u davnim vremenima,ne miče se ,stoji i čeka...
a što čeka?Pitam se!Što se čeka?!...Sto godina da se nešto promjeni?!
....Lijepo moje drvo,tu mogu i galamiti ,a da me nitko i ne čuje...
Ptice i vjeverice su me prihvatile takvu kakva jesam i super se slažemo
...hrane imaju napretek,a drugo im ništa u ovoj ljepoti ni ne treba...
Srednjoškolci,gimnazijalci...u školama uče toliko nepotrebnog,ali znate,
nama je to opće obrazovanje užasno,užasno,važno tako da je dobro
da se uče te gomile gluposti koje ti opterećuju mozak i živce,da
vidiš koliko uopće možeš u "sebe" toga staviti ,a da ne prolupaš
prije fakulteta...Profesori,većina njih "starog kova",principjelni,strogi,
"samo njihov predmet je najvažniji" ,"sve što piše u knjizi moraš znati
i još puno,puno više,jer sve to će ti strašno,trebati u životu,a bit ćeš i
bolji čovjek!"...Ako ne prolupaš!...Ako prolupaš...koga briga?!
...Studenti...njima se najviše divim...to što imaju još uvijek motive da
uče ... a kolone svršenih s diplomama na burzi čekaju...svojih pet minuta
...za posao snova,stvarno govori s koliko ljubavi,ideala i vjere u bolje
sutra ,su krenuli na fakultet i završili ga sigurni da će se odmah nakon
svršetka zaposliti...
To me najviše muči i ovdje na drvetu nisam dovoljno daleko od tog
problema...
Ljudi moji što je meni!Pa na drvo sam i otišla da manje mislim na sve
što me muči a ono sve postalo gore ,odgore,jasnije i gore!
Idemo smisliti virtualne škole,poslove,ljude,svjetove,spasiti se muka!
Ovozemaljske uvjete ,rijeke,šume,livade koristiti za uživanje u ljepotama
...a u virtualnim svetovima učiti,raditi i živjeti svakodnevnicu!
Ja, dok to sve ne bude provedeno u stvarnosti ,ne silazim s drveta,
neću i neću!Nemojte me pokušati nagovoriti,ni slučajno!
Nemojte nikome reći da sam gore,vi koji to znate...jer ja smišljam
kako da spasim SVIJET...našu djecu...djecu naše djece...da se ne muče
kao mi,da im život bude bolji i ljepši od našeg!Dok sve to ne smislim,
ne silazim ..................................................................................
..................ovako zaštićen u latici ruže,u suzi oka, tko mu što može?!

21.05.2006. u 18:56 • 23 Komentara • Print • #

subota, 13.05.2006.

Miris novca!Hvatanje repa!Uspješna posljednja bitka ili koji vražiji PDV-harač! Rješenje-vraćanje na drvo!

Myspace layouts

Vi koji me pratite,sjećate se hvatanja REPA i igri bez granica
s mrzovoljnim susjedom koji neda betonirati zid na međi
s njegovom parcelom.Uzeo čovjek sekirče i cap...cap po
podupiračima oplate...odvio sve vijke i dobro prošao što
mu oplata nije pala na glavu ...valjda zbog one "Hrabre i
bog čuva!"...samo ovdje je nešto bilo "pobrkano!"

Osjećam,naime potrebu da završim tu započetu priču...
Nismo mogli betonirati sporni zid...susjed je bdio dan i
noć i na zvuk miksera bi stao ispred njega u stilu "ja ili zid"!?

Odnio vrag šalu!Izvoditelji radova ,a i mi koji smo iste vodili
zaključili:"Ništa od betonaže,dok se Investitor i Susjed ne dogovore!"
Što ćemo sa čovjekom starim i nemoćnim,to mu je valjda posljednja
bitka u ovozemaljskom životu.Nek pobjedi!

Počeli pregovori ...bogme i trajali...koja KARLA DELPONTE i slične trice
susjed uspio dobiti svojih deset tisuća "jurića" (PRIJEVOD-Eura)i blažen
osmjeh koji mu ne "silazi" s lica...Sve nas ljubazno pozdravlja
čim se pojavimo na gradilištu i prije nego mi uspijemo otvoriti usta...

Neka,koštalo je,ali vala i vrijedilo je svake pare ("jurića")!

"Lova sva vrata otvara !",komentiramo mi staru narodnu ,a nama
je otvorila betonažu koja je uskoro,na opće zadovoljstvo,završila.

KOMPEZACIJA ili igre bez granica u hvatanju repa je "olmost" završena.
Kompezirali mi sve,kupac realizirao kredit...sretni otplatili i platili sve
što nas je tištilo i gušilo.Odahnuli duboko...ostala samo jedna sitnica
čeka nas plaćanje PDV-a za koji ćemo opet neki kredit morati dizati...
Iskreno ,taj PDV mi dođe ko harač što se nekad plaćao...samo što smo
mi danas slobodni,neovisni i nedaj bože!..nismo ničiji robovi!

Prokleti novac!Ko ga izmisli?!...Na drvetu nam je bilo tako dobro!...
...Sjećam se sa sjetom...
Ja osobno,vratila bi se na drvo...a sigurna sam da imam i istomišljenike.
Tamo bi napravila neku "ekološku" kućicu od drveća i pruća,ta iskustva
i volje imam ,a ostalo je u prirodi..."Ako je mogao Tarzan i Rombison,a
što sam je lošija od njih!"...Cijeli život radim "muški" posao,valjda sam u
stanju bolju kuću na drvetu napraviti...Što mislite,u čemu je problem da
tako i ne bude?!
Povratak na drveće...Koje li sreće!?!?!?

13.05.2006. u 20:40 • 32 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	svibanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31