Marketing
U LATICI RUŽE... U SUZI OKA...
Hrki je rekao ,"sad si na drvetu,koje li sreće... i napiši novi post!!"
Evo,tu sam gdje jesam,drvo je visoko ko' jablan ,a krošnja mu je
slična krošnji divljeg kestena...ozelenilo...nabujalo...kućicu sam
smjestila tako da se uopće ne vidi od lišća...imam sve što mi je
potrebno...sve instalacije sam provela ne taknuvši prirodu,u onom
smislu devastiranja...sve je super...kućica od drveta,na drvetu!
.......Grad je na dlanu..."Umorni" kaže, "sa drveta imamo širi pogled"
i u pravu je.Sve se vidi odozgo!
Svi ljudi,ali svi,su mali odozgo,a autići?Igračkice prave!Oni "najbjesniji",
izgledaju najjadnije iz ove perspektive...
Vidim ljude koji užurbano prolaze,zamišljeni tmurni,problemi ih neki
"nerješivi" muče.Računi neplaćeni,telefon,plin,struja,voda,mobitel,
internet,a tek krediti...to će ,najmanje, dvije naredne generacije
otplatiti,ako im Bog da dobro zdravlje...a daće valjda...da treća bolje živi...
Gledam to s odmakom i baš mi je dobro,ovdje nemam takvih problema
...moram paziti samo,da me ne otkriju!Bit ću tiha i neprimjetna...mogu ja
to!
Gledam mlade,djecu,osnovce,srednjoškolce i one starije...
Brige na licima vidim... i dosadu..."svega im je dosta...škole koja je otkad
postoji ista"!Ista škola,klupe,gradivo koje uče...doooooooooosadno!
Djeca od 5 godina surfaju po internetu...informirani su i znaju s pet
mnogo više nego mi ,nekad,sa završenom osnovnom školom,a uče po
istim programima kao mi prije dvadeset i trideset godina...Normalno,
da im je dosadno!
Iste lektire imaju! Ništa nije prilagođeno promjenama,napretku...sve je
uljuljano i zaustavljeno u davnim vremenima,ne miče se ,stoji i čeka...
a što čeka?Pitam se!Što se čeka?!...Sto godina da se nešto promjeni?!
....Lijepo moje drvo,tu mogu i galamiti ,a da me nitko i ne čuje...
Ptice i vjeverice su me prihvatile takvu kakva jesam i super se slažemo
...hrane imaju napretek,a drugo im ništa u ovoj ljepoti ni ne treba...
Srednjoškolci,gimnazijalci...u školama uče toliko nepotrebnog,ali znate,
nama je to opće obrazovanje užasno,užasno,važno tako da je dobro
da se uče te gomile gluposti koje ti opterećuju mozak i živce,da
vidiš koliko uopće možeš u "sebe" toga staviti ,a da ne prolupaš
prije fakulteta...Profesori,većina njih "starog kova",principjelni,strogi,
"samo njihov predmet je najvažniji" ,"sve što piše u knjizi moraš znati
i još puno,puno više,jer sve to će ti strašno,trebati u životu,a bit ćeš i
bolji čovjek!"...Ako ne prolupaš!...Ako prolupaš...koga briga?!
...Studenti...njima se najviše divim...to što imaju još uvijek motive da
uče ... a kolone svršenih s diplomama na burzi čekaju...svojih pet minuta
...za posao snova,stvarno govori s koliko ljubavi,ideala i vjere u bolje
sutra ,su krenuli na fakultet i završili ga sigurni da će se odmah nakon
svršetka zaposliti...
To me najviše muči i ovdje na drvetu nisam dovoljno daleko od tog
problema...
Ljudi moji što je meni!Pa na drvo sam i otišla da manje mislim na sve
što me muči a ono sve postalo gore ,odgore,jasnije i gore!
Idemo smisliti virtualne škole,poslove,ljude,svjetove,spasiti se muka!
Ovozemaljske uvjete ,rijeke,šume,livade koristiti za uživanje u ljepotama
...a u virtualnim svetovima učiti,raditi i živjeti svakodnevnicu!
Ja, dok to sve ne bude provedeno u stvarnosti ,ne silazim s drveta,
neću i neću!Nemojte me pokušati nagovoriti,ni slučajno!
Nemojte nikome reći da sam gore,vi koji to znate...jer ja smišljam
kako da spasim SVIJET...našu djecu...djecu naše djece...da se ne muče
kao mi,da im život bude bolji i ljepši od našeg!Dok sve to ne smislim,
ne silazim ..................................................................................
..................ovako zaštićen u latici ruže,u suzi oka, tko mu što može?!
Post je objavljen 21.05.2006. u 18:56 sati.