Nekad mi se čini da nije dobro biti dobar,lijep,pametan,bolje biti
zločast ,ljudi te više primjećuju cijene ,doživljavaju...
Dobre iskorištavaju i njima cijeli život prođe u pomaganju drugima,
redovito onima koji to ne vide,ne cijene,kojima je uvijek malo.
Što znači,pomagati drugima obogaćuje te kao čovjeka ljepše se
osjećaš?!
Evo primjera:
Rano im je umro otac.Bio je lijep,zgodan ,radio naporno i teško i u
37 godini dok je šetao šumom pozlilo mu,nikog nije bilo u blizini,našli
su ga navečer...umro je od srca ...sam...Šest mjeseci prije tog kobnog
događaja nagovorio je oca da prepiše pola imanja (imali su veliko imanje)
na njega ,a druga polovica ostala je njegovom starijem bratu koji ju
je trebao dijeliti s još četiri sestre.
Nakon što je to otac uradio počeo je ocu graditi grobnicu.Otac je imao
blizu 80 godina,bio je slab ,ali žilav i živog duha.
Nakon što je grobnica bila završena,očekivalo se da će otac prvi u nju
biti sahranjen,ali nije...on je bio prvi,njen graditelj...
Život ,je surov i okrutan...da li možemo uopće biti toga svjesni,da li je
to uvijek samo slučajnost...ili kazna.Kome kazna?!
Iza njega ostalo je troje djece,jedno,njegova miljenica, trebala je te
godine poći u školu,drugo,sin od tri godine i treći sin koji je već
išao u treći razred osnovne škole.Živjeli su sa bakom i djedom i
neukom majkom ,koja im ,nažalost nije mogla biti primjer ,ni u čemu.
................................................................................................
Miljenica je krenula u školu,u grad kod onog starijeg brata (koji nije
znao da mu je brat nagovorio oca da mu prepiše pola imanja).
Supruga i djeca starijeg brata primili su Miljenicu i odgajali kao svoje
dijete.Završila je i srednju školu ,zaposlila se udala i živi vani s mužem
i troje djece.Lijepo im je.
Stariji sin ,kojem je stric (onaj stariji brat) omogućio školovanje i
stipendiju ...zaposlio se u struci ...otišao vani i oženio se ,
ima troje djece i lijepo im je.
Najmlađi sin,završio je zanat ,otišao u Njemačku.Njega jedinog nije stric
školovao...oženio je dobru ženu,imaju dvoje djece i lijepo im je...
Stric (onaj stariji brat) je za vrijeme rata živio sam u gradiću kojeg rat
i ratne strahote nisu poštedile.Preživio je rat i ratne strahote,ostao je
stres i angina pektoris...ali ,"dobro je",kaže,"nedaj Bože gore!
Nitko od njih troje nije se sjetio nikad nazvati strica i upitati treba li mu
što!Nitko nikad stricu nije čestitao Božić ni drugi praznik...Zemlja je
ostala njima,a oni žive vani...Stric nema gdje doći u svoje rodno
mjesto gdje se ko dječarac igrao po rodnim livadama ,jahao konje
vrane i čuvao svog psa Belu,na kojem je ko dijete znao zaspati...
Stric (onaj stariji brat) je čovjek kojeg svi vole...u životu nije nikome
nikad odnemogao...samo je pomagao...sad lovi ribu i uživa u tišini rijeke
svog grada i kaže ...moja savjest je mirna...uvijek mirno zaspem jer
znam da sam u svom životu sve uvijek radio kako sam najbolje znao
i mogao...pomagao svima koji su pomoć trebali i tražili...nikome zla
nisam učinio!...
Ja znam da je to istina,jer ja sam njegova kćer!
Dragi moj tata ,danas sam mislila na tebe i mamu,koliko ste se u životu
žrtvovali za druge...mama ti je uvijek bila podrška...Ponosna sam što
ste baš vi moji roditelji i što vam danas mogu i pomoći,ali nikad ne mogu
vratiti ,onoliko koliko ste ljubavi ,brige i pažnje posvetili meni i bratu u
našem odrastanju...Ti si mama znala reći..."Moja djeca će uspjeti...
ta nisam se ni ja u Boga bacala kamenjem"!
Pusu vam šaljem ovim blogovskim,blogosferskim putem,znam da ćete
to osjetiti...i molim se da svi koji kraj očiju ne vide progledaju kao
oni što stvarno ne vide,vide dušom.............
Morala sam ovo podijeliti s vama............................