utjecajna linija

srijeda, 28.06.2006.

Kruh naš svagdanji..........ili kako ,JEDNOSTAVNO I FINO,sasvim običan dan,pretvoriti u noćnu moru!?

1.blog images

blog images


2.blog Layouts

blog Layouts


3.blog Layouts

blog Layouts


4.blog Layouts

blog Layouts


5.layout for myspace

layout for myspace



Počeo je ,kao jedan,sasvim običan dan u običnoj ,prosječnoj
građanskoj, obitelji,kao što su mnoge naše i vaše!....

Nedjelja jutro...Žena brunda od zore,djeca se uzvrtila,
ne znaju što sa sobom.Već je vruće.
Treba nabaviti nekoliko sitnih stvari za domaćinstvo
i za neki normalan nedeljnji ručak,frižider i nije
nešto previše pun...
Svi u glas:»Idemo u obližnji Centar (hiper market)!»
Kaže glava obitelji«Zašto ne?»»Popit ćemo tamo kavu,
kupiti što treba za doma,»ubiti» sat-dva vremena s djecom
i natrag doma».Tako i bi!...Miran i običan ,neradni dan ,bez
nekih posebnih iznenađenja....Da li ?!

Mama je u dječijem dućanu kupila zgodnu i jeftinu majicu,
na sniženju,za svog Klinca.Klinceza nije dobila ništa,ali bude
od svojih sestrični dobila super stvari,pa se nije uzrujavala.
Glava obitelji je,odmah po dolasku sjeo i naručio kavu,dok
je mama s dječicom kružila po okolnim dućanima.
Taj čas kad su završili s kruženjem po Centru i htjeli otići
po namirnice zazvonio je telefon.Susjeda Tina ide na more
i svratila bi ranije do njih po neke stvari...Žena nestrpljiva,
govori Glavi obitelji da nju i Klincezu odveze doma,a on se
vrati natrag sa Klincem i kupi sve potrebno.
Žene uvjek kompliciraju?!
Glava obitelji je dobar,strpljiv,susretljiv pa ,onako, ne
razmišljajući da bi se to moglo izvesti jednostavnije (ko će
još o tome razmišljati?!) potrpa ih sve u kola i odvede doma
(a susjeda je sigurno mogla pričekati nekoliko minuta da
obave kupovinu).

Vratili se Glava i Klinac natrag ,ušli u dio s namirnicama i
krenuli prema kruhu (Kruh naš svagdanji!).Glava je spustio
torbicu na kolica ,jer mu je,nešto zasmetala (možda da počeše
rame?)..........
Klinac je stajao uz torbicu i kolica.Glava se okrenuo ,na tren,
pružio ruku da primi kruh,primio kruh,okrenuo se prema torbici,
Klincu i kolicima...torbice nije bilo...Tada nije pomislio,
» hvala bogu da je tu Klinac».....
...ali kasnije...par sati kasnije to će pomisliti...
Kao čarolijom ...torbica je nestala i nikog pored njega nije
bilo, ko bi ju mogao uzeti...
U torbici je bilo sve:svi ključevi,mobitel,prometna,vozačka,
kartice,osobna,zdravstvena i 300 kn gotovine (što je bilo još ostalo
od plaće) koje je pola sata ranije podigao s automata.....
Mrak mu je polako padao na oči.............
Onda, klik! Video nadzor će otkriti kradljivca (hvatanje za slamčicu!)...
Služba sigurnosti je zakazala.Ništa nisu primjetili?!
Mora zvati ženu ,da dođe do njega ...pa da ode na policiju prijaviti
krađu...Ovi u Centru nisu od neke koristi...Ko da su s Marsa pali!
Zove ženu,nema izbora...Žena sva u panici...Stvara mu još veću
muku...Kako si ovo?Što nisi ono!Znala sam ja da će se nešto dogoditi!
Cijelo jutro sam nervozna!Tako «zvoni» u beskraj...Susjed je došao
sa njom i doveo Glavu do Policije.
Policija uzima sve podatke...prijeti da će napisati prijavu protiv
njega za nemar,jer nije čuvao osobne stvari???
«Izdržao je Glava sve,nije ga život «mazio»,pa će i ovo izdržati»,
mislio je...Kako su ga primili u Policiji da je u jednom trenutku
pomislio da je sam sebe pokrao...savjest ga već počela «gristi»
pretraživao je po sebi tražeći nestale stvari...ali zalud truda!
Nema ništa....prazni džepovi tužno su visili...
Zapisnik o prijavi krađe je konačno bio gotov...
Opet je pružio ruku da ga preuzme...ali ruka je ostala u zraku,
«Gospodine,molim 20 kn biljega,bez toga vam ne možemo dati
zapisnik».Glava je ostao bez riječi...onako jadan praznih džepova,
glave,duše ...želudca...ta već je bilo kasno poslijepodne...pitao
se gdje će sada naći biljege??? Sišao je da potraži ženu,ako ga
uopće još čeka...dala mu je pedeset kuna i sasula 500 riječi u lice,
...sve si ti kriv...da si ovo!...da si ono!...mogli smo ovako!...trebao
si onako!
Već se mislio predati policiji da ga vode u zatvor...no,uspio je pobjeći
i uputio se Vlaškom prema Kvatriću...sjetio se da bi tamo mogli
raditi kiosci...Tako je i bilo.
Sav znojan, jadan , po vrućini,pješice je žurio s biljezima na Policiju
po svoj Zapisnik.
Uzeo je Zapisnik,kao da mu život o njemu ovisi ,sav ponosan i sretan
(već je bio zaboravio i zašto su ga pisali) i krenuo doma.
«Dobro da Klinca nisu odnijeli,hvala ti Bože dragi !»pomisli ,onako,
već skroz lud.
..............................................................................
Policija nije ništa vidjela na kamerama,pa je za vjerovati da se ipak
radilo o Duhu...Za vjerovat je da kamere nisu ni snimale...da nisu bile
u funkciji...jer to košta...održavanje košta...Sve košta više od ljudi ,
njihovih živaca i života.
Glava treba biti sretan da su mu ukrali samo to što su mu ukrali,da
ne napišu protiv njega kaznenu prijavu i da uspije u naredna dva tjedna
povaditi sve dokumente (za to mora uzeti godišnji odmor ili neplaćeni
dopust) .
«Sve je dobro kad se dobro svrši» ...kružilo je po Glavinoj glavi...dok
je u zelenišu pored hipermarketa u kasnim večernjim satima skupljao
bačene osobne kartice ,zdravstvene knjižice,kartice iz mobitela i druge
ukradene stvari koje su kradljivci bacali iz torbica svojih žrtvi...jer im
nisu trebale...
Ništa od svojih stvari nije našao.....
Sutra je Glava sve te pronađene «stvarčice»,a bila ih je hrpa...predao
nainfo pult hiper marketa....
Njega su nakon dva dana zvali iz drugog hiper marketa i obavjestili ga
da su našli njegovu prometnu i vozačku dozvolu...


Pouka : Kupujte,makar kruh,u pekarnama,a kad idete u hiper market
povedite prijatelja sa videokamerom (ako nemate kameru ,kupite,
isplati se) da vas snima (a i vi možete poslije njega) dok kupujete i
prati vaš svaki korak...
Kamere u hiper marketima(većini) služe kao viseći ukrasi (ne baš
lijepi) za naivne i bedaste,a kradljivci to sve dobro znaju....i čekaju
neprikriveni...................................................................................
.............tu su iza vas...ali...nemojte se okretati...nek prijatelj snima...

Isti taj dan u tom istom hiper marketu pokradeno je
pet osoba u sat vremena i nikom ništa.
...................................

Kako sam po prirodi uporna i ne znam što bi sve svima napravila da se te
nedjelje to dogodilo meni,a bila sam tamo...kako ne mogu mirovati ,jer se
to ipak dogodilo,nekome...nekima...u cilju prepoznavanja i otkrivanja
potencijalnog LOPOVA...a u prilog učinkovitosti svih nadležnih koji su bili
obavješteni o svemu...snimila sam:
pet potencijalnih kradljivca ,koje sam zatekla na licu mjesta i
nisu mi izgledali baš bezazleno,njihove slike sam,za svaki slučaj,
pravovremeno dostavila Policiji...kako bi im koristile u otkrivanju
dotičnog LOPOVA...molim da i vi,vašim iskustvom u prepoznavanju
LOPOVA pomognete, dragi blogeri i odgovorite," ko bi prema vašem
mišljenju od ovih pet osoba mogao biti taj MR ILI MRS IKS kojeg tražimo"?????

UNAPRIJED ZAHVALJUJEM ,A NADLEŽNI ĆE DATI KONAČNI ODGOVOR,O
ČEMU ĆU VAS PRAVOVREMENO OBAVJESTITI....I SWEAR!

28.06.2006. u 20:21 • 34 KomentaraPrint#

subota, 03.06.2006.

Od snova zarobljen!...Da li je moguće?




U kutu sobe,u tišini,
sanja na javi...
Buka u glavi,
od vremena prošlog ,
dana plavih,
onih pravih...
Pitanja sto...
I još više...
A vremena malo,
SVE MANJE...
I pita se...
Kuda ?
Kako ?
Zašto...
ovako?
Vrijeme je prošlo.
Ništa nije stigo'...
Tek se digo'...
Otvorio oči....
Odredio kuda poći...
I prijatelje našo' prave.
Sad kad je spreman poći ...
U tamu noći...
Neizvjesnosti i borbe
I noći plave...
Došao je do kraja...
Neprimjetno...sve do raja...
A da nije stigo',
ni probuditi se...
Od snova zarobljen.

Koliko imamo vremena i koliko razmišljamo o našem životu,prioritetima,
stvarnim vrijednostima?...Koliko uopće mislimo i kontroliramo život koji
živimo?...Da li smo stvarno postali roboti...koji na kraju kao i svi roboti
završe u starom željezu ...prazni,neupotrebljivi,ništavni i čije to mi
živote živimo?...Ili samo sanjamo?
Gdje su nestali topli,osjećajni ,nježni,dragi,dobri,suosjećajni,pažljivi,
brižni,vedri,srdačni................ljudi u nama?
Tako fale ljudi u nama ...i tako ih je malo u
ovom stvarnom zemaljskom svijetu ...sve manje!Zato smo ,vjerujem,
u našoj blogosferi da otkrivamo,nove i slične ljude i "svjetove" u ljudima
slične našima...da nadoknadimo ono što nam nedostaje u zemaljskom...
mislim da je to i moguće...a vi?...Što mislite vi?




03.06.2006. u 23:21 • 65 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

16.02.2006......
počela pisati u Blogosferi

mail : builderica@gmail.com