20. poglavlje - Izgubljeno u prijevodu
Žao mi je što ste toliko morali čekati na novo poglavlje, pogotovo jer je prošlo završilo u pola radnje, ali nisam mogla doći na internet. Za one koji ne znaju, nemam doma net, tako ako imam neku zbrku i ne mogu doći do frenda, ništa od neta :(. Kako bilo, stigli smo do okruglog 20. poglavlja! Nije slučajno da poglavlja završavaju ovako napeto - ima ih još samo četiri do kraja! Bez brige još će biti još puno iznenađenja. Ali pošto je kraj blizu, sljedeći put (iskreno se nadam da to neće biti tek za dva tjedna) ću vam predložiti nekoliko dugih fanfictiona sa sažetkom radnje pa možete javiti što biste voljeli da nadomjesti "Feniks". Zasad nastavite čitati...
Mogući nepoznati pojmovi -
- I Will Remmeber You - nastavak iz 1. sez. "Angel"-a kada je postao čovjek i opet postao vampir i jedino se on sjeća izgubljenog dana. Čim mu je krv Mohre ušla u ranu postao je čovjek - to je ovdje malo izmjenjeno za potrebe priče
- Elginov mramor (eng. Elgin Marbles), izvor Wikipedija - je popularan izraz za Panteonski mramor, veliku kolekciju skluptura od mramora koje je Thomas Bruce, 7. Grof od Elgina između 1801. i 1806. godine donio u Britaniju iz Grčkog Partenona. Od 1939. su smještene u Galeriji Duveen koja je izgrađena za njih u Britanskom muzeju u Londonu. Radi se kipovima na mramoru (kao da su izrezbareni, "iskaču" sa ravne površine kamena)
- Londonska kula ili The Tower of London - u prošlosti je imala više namjena (oružarnica, utočište, mjesto za spremanje javnih dokumenata...), ali najpoznatija je njena namjena kao zatvora za plemiće. Zadnji put je korištena u tu svrhu u II. Svj. ratu...
- Gordo - saznali smo u ep. What's my Line? u 2. sez. da se tako zove Buffyin plišani praščić kad je ona zatekla Angela u svojoj sobi kad se vratila sa patrole i vidjela da po rukama premeće igračku...:)
- Convoy - valjda neka vojna serija, nisam našla ništa o njoj
- Bedlam - skraćeno od Kraljevska bolnica Bedlam. Osnovana već 1247. razvila se tijekom stoljeća u zloglasnu umobolnicu u 18. stoljeću. U tom i 19. st. je "pobjegli ili došli iz Bedlama" značilo da nekoga smatraš potpunim luđakom. Danas taj izraz više ne koriste toliko, a bolnica još postoji, ali sada ima više psihijatrskih odjela i nije više nimalo zloglasna...
- Koncertna dvorana princa Alberta - Royal Albert Hall evo orginalan naziv jer ne znam jesam li dobro prevela
Feniks gori
(Phoenix Burning)
by Yahtzee
DVADESETO POGLAVLJE - IZGUBLJENO U PRIJEVODU
Buffy je odozgo buljila u Angelu na krevetu i polako ponovila. «Znao si.»
«Da.»
«Iz odjela za očito dolazi pitanje -- Zašto onda to nisi upotrijebio?» Buffy je divlje gestikulirala prema Angelu, vratima i općenito prema okolnom prostoru koji bi trebao simbolizirati vanjski svijet. «Kako si to mogao učiniti? Kako si mogao odbiti biti čovjek -- Bože, Angele, čovjek! -- a da nisi ni razgovarao sa mnom?»
«Učinio sam što sam morao.»
«Morao si -- što? Zar si jednostavno odlučio da moje mišljenje nije važno?» Počela je drhtati od povrijeđenosti i zaprepaštenja. «Angele, zar ne želiš biti sa mnom? Ili ti je svejedno?»
«Ne, Buffy. Nije to. Zar ne shvaćaš?» rekao je umorno Angel. «To je test. Još jedan glupi test da otkriju moj manjak odanosti, slabost ili što god žele naći. Da sam upotrijebio krv, izbacili bi me sljedećeg dana -- »
«Kao prvo, nitko te ne izbacuje dok sam ja ovdje,» rekla je Buffy, ljutito nabrajajući na prste. «Drugo, nije test. To ti je dala -- ovo ne smiješ nikom reći -- to ti je dala Frances. Bila je zabrinuta da ćemo nas dvoje -- znaš već. Mislila je da je bolje dati ti da krv da budemo na sigurnom. Meni se to čini kao vrlo lijepa ideja. Žao mi je što se ne slažeš.»
«Možda je lagala -- »
«Koji je TEBI?» uzviknula je Buffy gubeći kontrolu. «Ovo je to, Angele. Ovo je čudo koje sam željela milijon puta -- dobili smo ga. Naša velika prilika, a ti je ne možeš prihvatiti -- »
«Buffy, ne znaš za što je sve sposobno Vijeće,» rekao je Angel. Prebacio je noge preko ruba kreveta i prošao gore-dolje po sobi prije nego je otišao u dnevni boravak. Buffy ga je pažljivo gledala dok ga je slijedila iz spavaće sobe; nikad ga nije vidjela tako uznemirenog; pokreti su mu bili napeti i ukočeni, glas hrapav. «Što su sve učinili tijekom godina pokušavajući me natjerati da zaribam i prijeđem granicu da me mogu baciti vukovima. Uhvatili su Spikea u Parizu, Buffy. Nije bilo ni jednog razloga u paklu da ga dovedu ovdje na pogubljenje osim da vide hoću li ga pokušati osloboditi. Dru -- Dru su uhvatili ovdje, ali nisu je mogli jednostavno ubiti. Htjeli su iskušati -- neku magiju, rekli su. Pokus da vide djeluje li. Naravno, pokus nije uspio -- čarolija kojoj treba dva mjeseca za ubijanje vampira je beskorisna, ma koliko je zabavno gledati je kako pati -- »
Glas mu se lomio, ali je nastavio bez stanke. «Buffy, povrijedili su i ljude. Naomi -- žena koju sam -- izbacili su je. Namjestili su optužbe iako nisu imali ništa protiv nje -- samo da vide hoću li se slomiti -- to bi se i dogodilo, da me nije natjerala da se zakunem -- »
«Angele,» rekla je Buffy umirujućim tonom, potiskujući svoju reakciju. Njena ljutnja se izgubila kad je vidjela Angelovo nepovjerenje i strah; dosad nije shvatila koliko duboke ožiljke je ostavilo stoljeće izolacije. Polako je ustala i stavila mu ruke na ramena. «Dobro. Razumijem, u redu? Samo se smiri -- »
Angel je odmahnuo glavom. «Ne razumiješ. Sjeti se zašto si ovdje, Buffy. Žele me uništiti i uništit će tebe samo da to postignu.»
«Slušaj me,» rekla je Buffy. «Znam zašto su me doveli ovdje. Ali stvari su se promjenila otkad sam došla, zar ne? Ponovo patroliraš. Slušaju te i drugi Čuvari osim Ishaka. Vani ima ljudi koji mare za tebe. U ovoj zgradi sada imaš prijatelje, a imam ih i ja. Vjerujem Frances, ali čak i da je lagala -- ne bi bilo važno, Angele. Situacija se promijenila.»
«Stvarno misliš da su dva mjeseca dovoljna za to?» rekao je sa malim, gorkim smješkom. «Sada me podnose zbog tebe.»
«A ja ostajem ovdje,» Buffy je inzistirala. «Angele, opako si se uzrujao i nije ni čudo ako si sve to držao u sebi. Ali smiri se na sekundu i razmisli malo, može? Zašto ne bi htjeli da -- »
Buffy je utihnula u pola rečenice. - Ishak - pomislila je. – On je najviše naklonjen Angelu, a ne želi da postane čovjek. Znao je, a nije mu rekao. Ili možda jest? - «Angele, kako si znao za krv? Je li -- je li ti netko rekao za to?»
«Ne, saznao sam kad sam prvi put postao čovjek. Onaj dan za kojeg si rekla da se nije dogodio? Izgleda da je ipak bio stvaran,» Angel je teško sjeo na trosjed. Buffy je sjela uz njega. «Kako se sjećam, borio sam se Mohra demonom i nešto njegove krvi je ušlo u moju ranu. Samo malo krvi, tako malo da sam to jedva primjetio. Toliko malo da su joj trebali sati da me pretvori u čovjeka. Ali uspjela je. Otišao sam vani i našao te u parku -- stajala si na suncu i kad si se okrenula i ugledala me -- »
«U redu,» rekla je Buffy. «Ti si pobjedio, dan se dogodio, redovnici su ga izbrisali ili nešto. Ali ostani usredotočen na temu razgovora, može?» Um joj je kuhao dok je pokušavala zaključiti koliko je Angelovog straha paranoja -- a koliko nije. Mrzeći što to mora reći na glas, polako je nastavila, «Angele, jesi li znao da je Ishak znao za ovo?»
Digao je obrve, zagrizao donju usnu. «Ne,» rekao je kratko. «To je iznenađenje, a mislio sam da me više ništa ne može iznenaditi.»
«Frances je rekla da je to zbog toga jer te smatrao previše dragocjenim da bi te izgubili,» rekla je opravdanje koje joj se činilo još lošije nego kad ga je čula prvi put.
Angel se počeo smijati -- slomljeni, šuplji zvuk koji ju je gotovo plašio. «Buffy, znaš li što mi on uvijek govori? Kaže da -- kaže da ga činim poštenim.»
«Gad. A mislila sam da je dobar,» pogledala je još uvijek potresenog Angela. «Mora da si je bar želio upotrijebiti -- »
Angel se sabrao i pogledao je. «Ispočetka je bilo teško oduprijeti se. Znao sam da je to još jedan njihov test, način da me se riješe. Zapravo krajnji test -- u bilo koje drugo vrijeme bi upotrijebio krv. Uzeo bi je i bilo kako pobjegao. Ali nije bilo šanse da im dopustim da me izbace kad si ti bila tu. Bila si tako uplašena, Buffy, tako izgubljena -- »
«Sjećam se,» uhvatila ga je za ruku.
«Kasnije je bilo teško,» rekao je. «Pogotovo kad smo opet bili zajedno i toliko sam te želio. Onu noć nakon proslave sam gotovo popustio. Onda si mi pomogla da vidim smisao u svemu.»
«Ne sjećam se sudjelovanja u toj odluci.»
«Ne mislim na to. Rekla si da konačno razumiješ zašto sam vampir -- da smo osuđeni da živimo vječno, ali bar imamo jedno drugo -- »
«A, to! To je sranje,» rekla je Buffy. Na njegov povrijeđen izraz je odmahnula glavom. «Angele, nemoj me pogrešno shvatiti. To mi je puno pomoglo, ali to je za oboje samo utješna nagrada. Ne želim se nadati da ćemo se jednog dana možda ponovo vidjeti u 92. stoljeću. Želim pravi život kao i svi ostali. Želim da taj život bude s tobom. Imamo svoju priliku, Angele.»
Pogledao ju je i po prvi put mu je u očima vidjela tračak nade. Ali ton mu je bio i dalje ozbiljan kad je rekao «Neću moći u patrolu s tobom ni pokrivati ti leđa.»
«Kao prvo, možeš sasvim dobro patrolirati i pomagati mi kao čovjek,» rekla je Buffy. «Xander i Giles su to radili, zar ne? A ti imaš stoljeća treninga i iskustva koja oni nisu imali. Drugo, ne manjka nam baš sile. Imamo Ubojice na svakom koraku.»
Angel je razmišljao o tome na trenutak. «I -- i stvarno misliš da je Frances rekla istinu?»
«Sigurna sam.»
Angel je otvorio usta, pa ih ponovo zatvorio. Nada mu je ponovo nestala iz očiju. Konačno je rekao, «Je li ukrala krv?»
«Aha,» i njoj je popustila nada kad je shvatila značenje Angelovog pitanja. Ako zaista žele razlog da ga napadnu -- a nakon što saznala kakav je Ishak Angelov zaključak bi mogao biti ispravan -- onda bi krađa uništila sve. Mogli bi za to okriviti Angela i izbaciti ga iz Nastambe, možda iz Londona -- «Ne bi te bacili u zatvor, zar ne?»
«U Kuli su i neki ljudi,» rekao je Angel. «Tamo možeš završiti samo zbog rijetkih zločina. Jedan od njih je izdaja Vijeća.»
«Mora postojati neki način da to zaobiđemo. Trebamo -- prednost,» rekla je Buffy. Razmišljala je nekoliko trenutaka pa se nasmiješila. «Napad na Muzej.»
«Ponudit ćemo im Elginov mramor u zamjenu za krv?»
«Oprosti, ali ja sam zadužena za neprikladne šale. Mislila sam, Britanski muzej -- to je velik potez, Angele. Ako uspijemo, ubit ćemo stotine vampira. Srediti najveću jazbinu u Londonu. I možda ih uvjeriti da je magija na našoj strani. Ako uspijemo -- neće to moći ignorirati.»
Angel se naslonio razmišljajući o tome. «Nešto takvog razmjera bi moglo promjeniti situaciju. Iako bi to moglo biti samo privremeno -- »
«Samo trebamo privremeno. Nakon što završimo -- izvedemo hit dana i dok su svi nabrijani i sretni -- zajedno ćemo otići Ishaku. Samo ćemo mu reći da znamo za krv i tražiti dopuštenje da je upotrijebimo. Preskočit ćemo dio da je već imamo.»
«Nadam se da će imati pristojnosti da mu bude neugodno,» rekao je Angel.
«I ja isto. Jer ako se bude tako, jedva će čekati da se oslobodi malo krivnje. I dat će nam odobrenje.»
«A ako se to ne dogodi?»
«Prijeći ćemo taj most kad dođemo do njega,» rekla je Buffy. «Možda možemo jedne noći otići vozilom i ne vratiti se. Gdje bi mogli otići?»
«Postoji kolonija u Manchesteru -- možda bi se usprotivili Vijeću da dobiju svoju Ubojicu -- »
«Dobro onda,» rekla je Buffy. «Imamo plan A i plan B.» Duboko je uzdahnula i dopustila da je ponovo ispuni ushićenje. «Angel -- zamisli -- u ovo vrijeme sljedeći tjedan, možda ćemo biti zajedno. Mislim -- »
Smiješak na njegovom licu je govorio da je točno shvatio što je mislila. «Konačno,» rekao je skoro nečujno.
Buffy ga je strastveno poljubila; uzvratio je i tako je čvrsto zagrlio da je jedva disala. Kad su im usne razdvojile uvukla je malo kisika. «Bilo je i vrijeme za taj shanshu -- »
Na njeno iznenađenje, Angel je odmahnuo glavom. «Nemoj koristiti tu riječ, Buffy. To nije pravo značenje.»
«Pravo je,» rekla je. «Frances mi je rekla. Demon Mohra je došao k njima i rekao da su mu Više Sile zapovjedile davanje krvi za tvoj shanshu. Ipak se radi o pretvaranju u čovjeka.»
«Molim?» Angel je zinuo i ustao kao da se opekao. «Ovo -- ovo je shanshu?»
«Sada i u obiteljskom pakovanju,» rekla je Buffy. «Angel?»
Nije odgovorio. Hodao je gore-dolje kao da sve pokušava probaviti. Buffy bi bila zabrinuta da nije vidjela jedva primjetan smješak na njegovom licu. Onda je primjetila da treptanjem potiskuje suze.
Ugledao je Wesleyev portret i stao pred njega. «Natjerali su me da sumnjam u tebe,» rekao je Wesleyevoj slici. «Rekli su mi da si pogriješio i povjerovao sam. Oprosti mi.»
«Angele, jesi li dobro?»
Došao je do nje, kleknuo ispred njenih nogu. Kada je progovorio, glas mu je bio promukao od osjećaja. «Buffy -- shanshu znači više od pretvaranja u čovjeka. Znači -- da sam dobio oproštaj. Nikad nisam mislio da mogu dobiti -- »
Buffy ga je pustila da nasloni glavu na njeno krilo, zagrlila ga kad su mu se ramena počela tresti. «Može ti biti oprošteno,» prošaptala je. «To sam ti odavno mogla reći.»
_____________________________________________________________________________________________________________
«Hej, Velika Aggie, ovdje Gđica Gordo, primaš li?»
Agathin glas je došao iz radijskog zvučnika u vozilu. «Da, Buffy. Čujem te. Zašto ustraješ u upotrebi tih nadimaka?»
Umjesto da pazi na cestu i Angel joj je uputio čudan pogled. Uzdahnula je. «Izgleda da sam jedino ja odrastala gledajući beskrajne reprize 'Convoya' na Superstationu. Kako vam je bilo noćas?»
«Xiaoting je bila izvrsna; sama ih je ubila sedam. Bojim se da mi danas ciljanje ne ide baš dobro. Pogodila sam samo troje.»
«I to je troje vampira manje nego prije,» rekla je Buffy. «Imamo još vremena do zore. Mogli bismo obaviti izviđanje Muzeja.»
Ovaj put se javila Xiaoting. «Mislila sam da ćemo to napraviti prekosutra.»
«Pa to je plan, samo -- želim da ovo uspije.» Pogledala je prema Angelu. «Stvarno želim da uspije.»
Radio je ponovo preuzela Agatha. «Morat ćemo se ponovo vratiti tamo sa Sky i Sumiko, ali valjda nema štete da prvi pogledamo.»
«Cool. Doći ćemo za -- koliko, Angel?»
«Nekih deset minuta,» rekao je.
«Mi, uh, primili smo to,» rekla je Agatha. «Već smo prilično blizu Muzeju, čekat ćemo vas u jednoj ulici dalje od muzeja sa sjeverne strane.»
«Može. Buffy, gotovo.» Isključila je mikrofon i pogledala Angela koji je opet bio usredotočen na cestu. «Imaš koju novu ideju za veliku noć?»
Počeo jer govoriti vrlo brzo. «Naravno -- mislim, lagao bih kad bih rekao da ne mislim mnogo o tome -- cijelo vrijeme zapravo -- ali ne želim, znaš, nešto planirati. Dugo vremena smo to čekali i logično je da ćemo oboje biti malo nervozni, ali kad popijemo malo vina i opustimo se, bit ćemo -- što je?»
Buffy se jedva prestala smijati. «Angele, mislila sam na napad na Muzej.»
«Oh. Ta velika noć.» Pogledao ju je kad ju je ponovo savladao smijeh. «Kad opet budem čovjek, moći ćeš vidjeti kako se crvenim.»
«Još nešto što jedva čekam,» rekla je Buffy.
Kad su došli blizu muzeja, Angel ih je parkirao nekoliko metara od Agathinog i Xiaotinginog vozila. Dvije Ubojice su izašle u isto vrijeme kad i oni. «Znate li gdje u Londonu nema ni jednog vampira?» rekla je Xiatong. «Ovdje. Ni jedan jedini nije ušao ni izašao.»
«Većina je vjerojatno u gradu,» rekla je Buffy mršteći se. «Jedini koji ostaju su stražari, zar ne?»
«Tako je,» složio se Angel, ali ton mu je bio odsutan dok je gledao niz ulicu u tihi Muzej. «Nećeš ostaviti jazbinu ove veličine i kvalitete nezaštićenu. Ali --- čudno je.»
«Kako misliš?» rekla je Buffy.
«Priđimo bliže,» rekao je.
Malo su udaljili jedno od drugog i tiho krenuli prema Muzeju. Buffy je hodala prema istočnom ulazu -- mislila je provjeriti stražnje prozore i vrata -- kad je Angel iznenada promjenio plan. Umjesto da ode zapadno kako su se dogovorili, krenuo je prema glavnom ulazu. Agatha je zapanjeno signalizirala Buffy; Buffy je mogla samo slegnuti ramenima.
Angel je zastao pred vratima, promatrajući, osluškujući. Onda ih je otvorio. - Kojeg vraga radi?- pomislila je Buffy. Požurila je uz stepenice prema njemu, spremna da ga odmakne od vrata.
Baš kad je došla uz njega, Angel se okrenuo prema njoj. «Nisu ovdje,» rekao je normalnom visinom glasa.
«Možeš li malo tiše?» Buffy je šapnula. «Naravno da je većina vani -- »
«Mislim, svi su otišli,» rekao je Angel. «Nisu ovdje već danima. Nema mirisa svježe krvi, alkohola ni seksa. Ništa. Napustili su zgradu.»
«Molim?» Buffy je rekla normalnim tonom. A onda malo glasnije, «Zezaš se!»
«Jeste li oboje došli iz Bedlama?» rekla je Agatha, žureći prema njima sa spremnim samostrelom. Xiaoting je išla za njom.
«Pobjegli su,» rekla je razočarano Buffy. «Angele, jesi li siguran? Ovo je velika zgrada -- »
«Da, ali ovo je ulaz. Bilo koji miris koji dolazi u zgradu mora proći ovdje.» Ni Angel nije bio boljeg raspoloženja. «Otišli su.»
«Želiš reći da stotine vampira, koji su desetljećima bili ovdje, jednostavno odlučili otići preko noći?» rekla je Xiaoting. «I sad su se raštrkali po cijelom gradu.»
«Ništa od velikog plana za nas,» rekla je Buffy. Njeno razočaranje je bilo tako jako, tako duboko da je morala pognuti glavu da ga sakrije. Angel joj je dotaknuo ruku bez sumnje je pokušavajući utješiti, ali od toga je samo osjetila još jedan ubod gubitka.
«Ne primaj to tako k srcu, Buffy» rekla je Agatha. Iako nije razumjela zašto se Buffy toliko razočarala, njena majčinska narav ju je htjela nekako utješiti. «Pa -- možda su svi otišli na neko drugo mjesto. Nova jazbina koju možemo pronaći.»
«Gdje bi drugdje moglo otići stotine vampira?» prasnula je iznervirano Xiaoting.
«Ima više mogućnosti,» rekao je Angel. «Možda Koncertna dvorana princa Alberta -- »
«Trebali bismo istraživati,» rekla je Agatha. «Možda su ostavili nekakve tragove.»
Buffy se uspjela nasmješiti. «To ne zvuči loše,» rekla je, gurnula vrata da ih sasvim otvori i zakoračila unutra. «Dođite -- »
Osjetila je da joj je nešto zapelo za nogu, čula zračni fijuk i refleksno digla ruke u zaštitinički položaj pred lice. Začula je vrištanje, ali nije znala je li to Xiaoting, Agatha ili ona --
Nakon nekoliko praznih, tihih trenutaka, probudila ju je oštra bol u lijevoj ruci. Ležala je ispred ulaza u Muzej; Angel je klečao uz nju, a iza njega su je odozgo gledale Xiaoting i Agatha. «Što se -- joj! -- »
«Mirno lezi, Buffy,» rekao je Angel ozbiljno. «Na ruci imaš duboku razderotinu i mislim da si dobila prilično jak udarac u glavu.»
«Što se dogodilo?» upitala je tiho. Angel joj je podvezao ruku sa otkinutim rukavom Xiaotingine majice.
«Namjestili su zamku,» rekla je Agatha. Nagnula se pregledavajući ostatke klopke. «Postavili su je tako da ovaj veliki kamen padne na bilo koga tko otvori vrata -- »
«Taj veliki kamen je bio Rozeta,» rekla je Xiaoting. «Sada je u sto komadića. Baš volim vampire. Bez uvrede.»
«Nema uvrede,» rekao je Angel. «Nije te pogodio izravno u glavu, Buffy. Da jest, ubio bi te. Ovako -- možeš li micati ruku?»
Uspjela ju je malo podignuti. «Nije slomljena,» umirila ga je. «Ali kao iskusna žrtva raznih rana, znam da je ova prilično teška. Trebat će mi dva ili tri dana da zacijelim.»
«Kako ti je glava?»
«Vrti mi se, ali mislim da nemam potres mozga. Ne vidim ničije blizance.»
«Vjerojatno ti je slabo od gubitka krvi,» rekao je Angel. «Možeš li sjesti?»
Pomogao joj je i unatoč boli u rebrima i novim štrecajem boli u ruci, Buffy se osjećala prilično stabilno. «Ide mi sjedenje.»
«U redu,» rekao je Angel. «Vratit ću te u Nastambu. Doktor bi ti trebao pogledati ruku.»
«Ne,» rekla je Buffy. «Moramo ovo istražiti.»
«Nisi u stanju za istraživanje,» inzistirao je Angel.
«Slažem se, ali razmisli što smo našli. Vampiri su napustili svoju jazbinu preko noći. Postavili su zamku prije nego su otišli. Sve to nekoliko dana prije nego smo im mislili upasti na tulum. Stvarno mislite da je to slučajnost?»
«Vjerojatno nije,» rekla je Xiaoting. «Što misliš kako je došlo do toga?»
«Izbjegavanje smrti od padajućih muzejskih izložaka me spriječilo da dugo razmišljam o tome,» rekla je Buffy. «Ali čini se da ih je netko upozorio. Rekao im da dolazimo.»
Ostali su dobili mračne izraze. «Koliko dobro poznaješ vješticu s kojom si razgovarala?» rekla je Agatha. «Jesi li sigurna da je vrijedna povjerenja?»
«Jesam,» pobunila se Buffy, ali duboka sumnja na izrazima ostalih i probadajuća bol u ruci joj je poljuljala povjerenje. «Mislila sam da sam sigurna,» dodala je.
«Sutra ćemo ići s tobom razgovarati s njima,» rekla je Xiaoting. «A možda i ovdje nađemo neke tragove.»
«Ja ću se vratiti u Nastambu,» rekla je Buffy. «Angele, već sam mnogo puta gledala kako voziš. Mogu se sama odvesti.»
Angel je odmahnuo glavom. «Previše ti je loše za to. Osim toga, koliko se sjećam bila si užasna vozačica. Zar nisi pala na testu za vozačku dozvolu?»
Buffy je brzo razmislila pa namjestila nedužno lice. «Opet te zeza tvoje pamćenje. Nemam pojma odakle ti to.»
Sumnjičavo ju je gledao. Nastavila je, «Obećajem da ti neću zamjeriti što si zaboravio kako odlično vozim. Mislim 350 godina je ipak mnogo vremena.»
«Zaista ne bi smjela ovako ozlijeđena biti sama.»
«Istina,» rekla je Buffy. «Ali bit ću sama samo nekoliko minuta. Ići ću kraćim putem, ne glavnom cestom. Nije da se moram brinuti zbog gužve u prometu. I zaista želim da otkrijete što se dogodilo ovdje.»
«Otkrit ćemo,» rekao je Angel. Stao je uz nju, prebacio joj zdravu ruku preko svog vrata i podigao je u naručje. «Ako ne budeš znala upravljati vozilom ili se počneš osjećati loše, zovi Vijeće. Nemoj čekati do zadnjeg trenutka, u redu?» rekao je dok ju je nosio prema vozilu.
«Zvat ću,» rekla je Buffy. «Što je s tobom, g. Zaštitniče? Možda ima još klopki. Obećaješ da ćeš biti vrlo, vrlo oprezan?»
Uputio joj je polusmiješak. «Obećajem.»
Angel ju je položio na sjedalo, poljubio je i vratio se prema muzeju, a Buffy je oprezno išla upaliti vozilo. Uspjela je iz prve sa jednostavnim postupkom kojeg je zapamtila. «A u Kaliforniji mi nisu htjeli dati vozačku,» rekla je. «Idioti.»
Brzo se vozila prema Nastambi. Napravila je grimasu kad je shvatila da će se proći uz Taminu zgradu; trebat će joj sva snaga volje da ne iskoči vani i počne kričati 'ubojice!'. Zapravo, Buffy je imala osjećaj da Tam nije otkrila njihovu tajnu. Blagi i oprezan ženin stav se nije slagao sa urotom sa vampirima. Ali Tam je tvrdila i da su joj svi prijatelji vrijedni povjerenja, ali tu je očito bila u krivu.
- Sutra ima vremena za vikanje o izdaji - pomislila je Buffy. - I zašto ne stave bacače plamena na ova vozila? To bi bilo super. -
Kada je skrenula na blagom zavoju koji je vodio u ulicu blizu Tamine zgrade, Buffy je iznenađeno dahnula. «O, Bože,» šapnula je. «Ne još jedan palež.»
Prizor je sve govorio. Ljudi su trčali, vrištali, noseći ono malo stvari koje su posjedovali. Jurili su kao bez glave, očito tražeći zaklon od opasne noći. Ipak ni jedan nije krenuo prema vozilu.
- Ne, ne, ne, - pomislila je Buffy. - Tko god nas je izdao - izdao je i Tam i njene prijatelje. Vampiri su nas svih napali --
U tom je trenutku Tam doteturala na ulicu. Krvarila je iz rane na glavi, ali nije zastajala. Bila je samo nekoliko metara dalje --
«Kvragu,» rekla je Buffy. Zaustavila je vozilo i iskočila vani, ignorirajući vrtoglavicu od naglog kretanja. «Tam!» zazvala je. «Tam! Brzo! Uđi!»
Tam ju je gledala kao da je pokušava razaznati iz velike daljine. Lice joj se iskrivilo u bijesu. «Natjerala si me da ti vjerujem,» rekla je drhtavim glasom. «Trebala sam znati.»
«Tam?» rekla je Buffy u nevjerici. Nesigurno je posegla prema pričršćenom blasteru u slučaju da naiđu vampiri. Ispao je iz njene nespretne, otupljene ruke i umjesto njega je izvukla kolac. Tam je uzmakla sa užasom na licu. «Tam, molim te!» rekla je Buffy. «Što se događa?»
Tam je zaustila da odgovori, ali ispustila je jauk i uhvatila se za prsa. Buffy je zapanjeno buljila u vrh strijele koji je virio iz Taminih prsa. Krv joj je potekla niz tijelo.
Tam ju je optužujuće pogledala i oči su joj se ugasile. Srušila se licem prema zemlji.
Iza nje je stajala Sky sa uperenim samostrelom.
*****
|
